Kukić za naš portal govorio u povodu nedavnog objavljivanja Mišljenja o zahtjevu za članstvo Bosne i Hercegovine u Evropskoj uniji (EU) u kojoj je jedna od ključnih preporuka upravo održavane izbora u Mostaru…
Podsjetimo, građani grada na Neretvi već skoro 11 godina nisu izlazili na birališta.
Izbori u tom gradu nisu održani duže od decenije jer je Ustavni sud BiH, po žalbi hrvatskih delegata iz Parlamentarne skupštine BiH, proglasio neustavnim dijelove Izbornog zakona BiH koji se odnose na Grad Mostar. Otad dogovora o izmjenama nema, a CIK ne raspisuje izbore za Mostar, a jedina vlast u gradu jeste gradonačelnik.
Radiosarajevo.ba: Uvaženi profesore Kukić, kako komentirate činjenicu da Mostar ni poslije 11 godina nema izbora. Ambasador Velike Britanije napisao je ovih dana da to jednostavno nije normalno.
KUKIĆ: Za žalopojku britanskog, a ni bilo kojeg drugog ambasadora koji – prema obvezama koje su od njihovih država kao svjedoka u Daytonu u vezi sa stabiliziranjem BiH kao države i društva preuzete – ne čini baš ništa kako bi ova zemlja postala istinski dio evropskog političkog i civilizacijskog miljea, baš i nemam razumijevanja.
No, ne može se u pitanje dovoditi i sud gospodina ambasadora kako postojeće stanje u Mostaru – kao, po mnogim elementima, i u čitavoj BiH – nije normalno. Ja bih išao i dalje – ne samo da nije normalno nego je jedna od najvećih evropskih sramota XXI. stoljeća. I usput, uskraćivanje prava na izbore je jedno od značajnijih karakteristika političkih diktatura, režima u kojima vlastodršci svojim građanima uskraćuju i temeljna prava po kojima se ljudi razlikuju od svih drugih živih bića. Toliko o njihovoj brizi za građane Mostara, pripadnike njihovih naroda posebice, koje tretiraju bukvalno kao živa bića drugog reda.
Radiosarajevo.ba: Koliko odsustvo dogovora o tim ključnim pitanjima ugrožava život građana Mostara i na koji način se to manifestira? Imali smo nedavno primjer s odvozom otpada gdje su, čini se, građani manje-više govorili istim glasom, ulice su bile zatrpane smećem…
KUKIĆ: Nedavni eksces, a on nije jedini – prisjetimo se storije o podzemnim instalacijama za koje su potrošeni milioni a koje ne funkcioniraju – samo svjedoči na što je sve spremna vlast nad kojom ne postoji nikakva kontrola. I koja je nesmjenjiva dakako. A to, opet, znači da bi, koliko sutra, bila spremna i na mnogo ružnije stvari – uključujući i na novo guranje u međusobno klanje kako bi se održala u sedlu moći.
Istina, najmanje je u svemu tome do onih koji personificiraju mostarsku gradsku vlast. Jer, i oni su samo lutke na koncu etnonacionalističkih kabadahija koji upravljaju svim procesima u BiH, zbog kojih zemlja sve više zaostaje za svojim okruženjem a njezini građani sve češće pakiraju kofere i odlaze s kartom u jednom smjeru.
Radiosarajevo.ba: Na koji način bi ovo pitanje napokon moglo biti riješeno uz poštovanje prava svih, da niko ne dominira, ali Mostar prosto profunkcionira ili jednostavno ova situacija mnogima odgovara?
KUKIĆ: Način je vrlo jednostavan. Građani Mostara trebaju prestati biti lojalni onima zbog kojih sve češće zazivaju prošlost, moraju se samoorganizirati i građanskim neposluhom i pritiskom natjerati vlastodršce da im omoguće pravo koje je punoljetnim građanima osigurano u cijelom svijetu, moraju, konačno, na izborima tim istima reći „dosta je“, imali ste stotinu šansi i svih stotinu ste upropastili – a s njima ste upropastili i naše živote.
Vrijeme je da na vašem mjesto testiramo neke druge. I čitava priča je u tome. Hoće li građani Mostara to učiniti ili ne isključivo je na njima. Ne učine li, to znači da se s postojećim stanjem slažu, da im je dobro i da postojeće stanje ni ne žele mijenjati. A u tom stanju jedino što čovjek može reći je, svatko ima onakvu vlast kakvu i zaslužuje.
Građani moraju konačno reći: „Dosta je!“
Radiosarajevo.ba
