OSNOVNOM SUDU U BIJELJINI
| Predmet: |
80 0 P 097102 18 |
| Tužilac: |
ZDENKO BAJO |
| Tuženi: |
REPUBLIKA SRPSKA |
| Vrijednost spora: |
0 KM |
ŠTA U PARNIČNOM POSTUPKU PREDSTAVLJA OBRTANJE TERETA DOKAZIVANJA |
 |
Po svom običaju RS, pokušava da nametne kao temu nešto što uopšte nije relevantno a to je naredba Osnovnog suda u Sokocu, “prepiska” sa sudskom policijom i neki drugi dokumenti, kao da se djelovanje tog suda podrazumjeva. Naprotiv OJTIS i sud u Sokocu su nenadležni za krivično djelo, koje je eventualno počinjeno na teritoriji grada ili opštine Bijeljina a Pravobranilaštvo RS, nije dostavilo nijedan dokaz da su ti organi ostvarili nadležnost odlukama RJTRS i Vrhovnog suda RS.
Ovde se jedan kriminalni teroristički akt, pripadnika zločinačke organizacije koja je na prevaru pokušala da me likvidira LAŽIRAJUĆI nadležnost, pokušava predstaviti kao normalno i zakonito djelovanje. Izostavljeno je obrazloženje i opravdanje za djelovanje OJTIS i suda u Sokocu, prilikom pismenog izjašnjavanja zastupništva tužene RS i prilaganja dokaza te se pokušava smišljeno falsifikovanje nadležnosti grupe kriminalaca predstaviti kao zakonito postupanje.
To naravno nije istina. Suštinski ovde nije ni djelovalo OJTIS, niti Osnovni sud u Sokocu, nego kriminalci iz tih organa, pripadnici dodikove tajkunsko političke mafije, koji su izvršavali njegov javni nalog da vode borbu protiv lica iz CRNE KNJIGE, koja su im nanijela štetu i da to MORAJU DA URADE a ja dodajem da su to lica koja im smetaju da na miru pljačkaju i ubijaju građane.
Član 15. (Teret dokazivanja) iz ZOZD-e :
(1) U slučajevima kada lice ili grupa lica navode činjenice u postupku iz člana 12. ovog zakona, potkrepljujući navode o tome da je zabrana diskriminacije prekršena, navodni prekršilac dužan je da dokaže da nije prekršio princip jednakog postupanja ili zabrane diskriminacije u predmetu rasprave. (2) U slučajevima u kojima lice smatra da je snosilo posljedice diskriminacije, kao dokazno sredstvo za ostvarenje prava iz stava (1) ovog člana mogu se koristiti i statistički podaci ili baze podataka. (3) U slučajevima kada lice smatra da je snosilo posljedice diskriminacije zbog propuštanja razumnog prilagođavanja, teret dokazivanja leži na protivnoj strani.
Član 24. (Usaglašavanje ostalih propisa s ovim zakonom) :
(1) U slučaju neusaglašenosti drugih zakona s ovim zakonom u postupcima po ovom zakonu, primjenjivaće se ovaj zakon. (2) Svi zakoni i opšti propisi biće usaglašeni s odredbama ovog zakona u roku od godinu dana od dana njegovog stupanja na snagu.
U ovom postupku se uopšte ne postavlja pitanje da li naredba za dovođenje, Osnovnog suda u Sokocu, sadrži sve zakonom predviđene elemente i da li je sprovedena na zakonit način.
Ne bavimo se ni da li je odluka o odbacivanju prethodnih prigovora, zakonita ili ne.
Sud ne treba ocjenjivati ni da li je optužnica potvrđena u skladu sa zakonom.
Sasvim je sporedno i to da li je optužnica OJTIS, sačinjena na zakonit način.
Ne utvrđuje se da li su pojedini pripadnici tužilaštva počinili krivična djela niti koja i o tome sam podneo više krivičnih prijava u drugim postupcima.
Nije čak u prvom planu ni to što je sudija prilikom “izjašnjenja o krivnji” grubo prekršio zakonske odredbe i čak bezočno lažirao zapisnik uključujući i LAŽ o prisustvu i aktivnostima okružnog tužioca.
Ni pitanje disciplinskih prekršaja nije tema ovog postupka, nego ih vodi UDT na osnovu obimnog materijala koji sam dostavio a u sklopu tog postupka je VSTV pismeno NALOŽIO da mi BLAGOVREMENO dostave dokument na osnovu koga tvrde da su dobili nadležnost OJTIS i sud u Sokocu, što nikada od 2015. do sada 2019. nije učinjeno…
Ključno pitanje je samo to da li su OJTIS i Osnovni sud u Sokocu kao nenadležni organi prema ZOT-a, ZOS-a i ZKP-u, uopšte ostvarili nadležnost i na koji način. Konkretno, da li “Dopis Republičkog tužilaštva od 01.06.2015.” kako je navedeno u optužnici, daje OJTIS-o nadležnost u predmetu “povreda ugleda suda” protiv Zdenka Baje ili ne.
S obzirom da je iz sadržaja odluke RJTRS, jasno da se OJTIS-o daje u rad moja krivična prijava protiv više lica a ne bilo kakva prijava protiv mene, proizilazi da je OJTIS-o kao organ tužene “preinačilo” odluku višeg – najvišeg tužilaškog organa u RS i otvorio predmet sasvim suprotno od instrukcija iz te odluke.
Podsjećam da je više lica u prethodnom periodu bilo angažovano sa zadatkom da me prati i navede na udaljenu lokaciju predviđenu za likvidaciju o čemu sam pismeno obavjestio OJTIS, prije podizanja optužnice i čak dostavio disk sa snimkom razgovora sa plaćenim ubicom. Da bi se prikrili ti detalji i nelegalne “posebne istražne radnje” umjesto traženog spisa, pripadnik mafije Čalović Rajko šalje samo kopiju djela spisa.
Srećom tu je ključni dokument “RJT za OTIS po T12 0 KTA 0000398 15 od 01.06.2015.” koji razotkriva njihov kriminal. Na sve ovo dodajem čijenicu da je samo 6 dana poslije mog nasilnog odvođenja pred nenadležni sud, otet i likvidiran David Dragičević uz ekspresno servirane laži da je pljačkaš i narkoman koji je sam skočio u kanal.
Koliko je dodikov režim mafijaški, teroristički i fašistički moglo se dobrim djelom vidjeti iz događaja povodom prikrivanja ubistva Dragičevića a ja i mnoge sudije već godinama imamo dokaze o mafijaškim i fašističkim metodama koje primjenjuje borovčanin danko u sadejstvu sa kriminalcima iz tužilaštva i uz podršku i zaštitu više sudija što svojevoljno što pod strahom i ucjenama za posao ili čak sopstveni život a što ne opravdava njihovu ulogu u uspostavljanju terorističke diktature, sluga i agenata CIA-a, dodika, lukača, ćeranića i sličnih.
OVO NIJE SAMO OBIČNA DISKRIMINACIJA NEGO SMIŠLJENI RAZBOJNIČKI NAPAD PRIPADNIKA KRIMINALNOG KLANA ZBOG ČEGA SU PLANERI I IZVRŠIOCI NEZAKONITIH RADNJI, ODAVNO MORALI DA BUDU SUSPENDOVANI I POD ISTRAGOM A ZA SVOJE AKTIVNOSTI KOJE NEMAJU VEZE SA ZAKONOM I REPUBLIKOM SRPSKOM, NEGO SU IMALE ZA CILJ STVARANJE USLOVA ZA MOJU LIKVIDACIJU, TREBA DA ZAVRŠE NA VIŠEGODIŠNJOJ ROBIJI.
Ali u zakonu o zabrani diskriminacije predviđeno je da tužena strana, odnosno potencijalni diskriminator mora preuzeti teret dokazivanja, odnosno ako sud prihvati tužbu, tužena strana je dužna dokazivati nediskriminaciju.
Najjednostavnije rečeno, polazna pretpostavka u tužbama za utvrđenje diskriminacije je to da je diskriminacija počinjena a onda tužena strana mora dokazivati da nije tako.
Ukoliko uspije dokazati nediskriminaciju sud će tužbu odbaciti a ukoliko to ne učini sud treba prihvatiti tužbeni zahtjev. Shodno tome ako se tužena strana uopšte ne pojavljuje na ročištima to znači da ne vrši nijednu radnju dokazivanja i nije izvršila svoju obavezu iz zakona da dokaže nediskriminaciju.
Najuže gledano, obaveza tužene u tužbama za utvrđenje diskriminacije je da se pojavi na glavnom ročištu i dokaže nediskriminaciju te ukoliko to ne učini, sud je dužan primijeniti pravilo o obrtanja tereta dokazivanja i odredbe člana 126 zakona o parničnom postupku te konstatovati da nediskriminacija nije dokazana i usvojiti tužbeni zahtjev.
Kako je sud obavezan da vodi računa i o ekonomičnosti postupka a gledajući i logički, nije uopšte potrebno da se bilo šta drugo dokazuje nego se automatski mora usvojiti tužbeni zahtjev ukoliko se tužena strana odnosno potencijalni diskriminator ne pojavi na ročištu da dokazuje nediskriminaciju.
Ako bi se pravilo o obrtanju tereta dokazivanja primjenjivalo šire, onda bi to značilo da sve obaveze koje ima tužilac u običnim parnicama prelaze na tuženu stranu, odnosno potencijalni diskriminator bi bio obavezan da se pojavljuje na svakom ročištu te ako se ne pojavi da će se smatrati kako je odustao od dokazivanja nediskriminacije.
S obzirom da je zakonom o zabrani diskriminacije predviđeno da se svi zakoni moraju uskladiti sa njim te ako se to ne učini u roku od godinu dana od dana donošenja, primjenjivat će se zakon o zabrani diskriminacije, to je potpuno jasno da ako tužena strana ne dođe na ročište da dokazuje nediskriminaciju sud mora usvojiti tužbeni zahtjev.
To je zakonski minimum ispod koga se ne može i ne smije ići a u stvarnosti bi sud morao primijeniti praksu da se u pozivima, tužena strana obavještava da se mora pojaviti na parnicama inače će se smatrati da odustaje od sudskog dokazivanja te da će sud u tom slučaju prihvatiti tužbeni zahtjev što je u običnim postupcima bila obaveza tužioca
Teret dokazivanja je institut procesnog prava koji daje odgovor na pitanje na kojoj od stranaka leži teret dokazivanja odlučnih činjenica, odnosno ko snosi štetne posljedice ukoliko činjenično stanje ostane nerazjašnjeno. Prema standardnim pravilima procesnog prava, osoba koja treba u postupku dokazati za sebe povoljnu činjenicu, ima i teret dokazivanja, pa je dužna sa stepenom izvjesnosti dokazati činjenicu na koju se poziva. Ukoliko joj to ne pođe za rukom, sud će, primjenjujući pravilo o teretu dokazivanja (član 126. Zakona o parničnom postupku), u pravilu uzeti da činjenica koja nije dokazana ne postoji. Prema ZZD žrtva eventualne diskriminacije čak nije dužna dokazati diskriminaciju sa stepenom sigurnosti, već je dovoljno da učini vjerovatnim da je do diskriminacije došlo. Ako ispuni taj uslov, navodni diskriminator je dužan dokazivati da nije prekršio princip jednakog postupanja ili zabrane diskriminacije u predmetu rasprave. Ako tuženi sa stepenom sigurnosti ne dokaže da diskriminacije nema, sud je dužan utvrditi da je pravo na jednako postupanje povrijeđeno („in dubio pro discriminatione“). Standard vjerovatnosti koji je tužitelj dužan dokazati podrazumjeva dokazanost činjenice da je došlo do njegovog stavljanja u nepovoljniji položaj, te da bi bilo moguće da je do toga došlo zbog direktne ili indirektne diskriminacije. Drugačije rečeno, vjerovatnost postoji ukoliko se u sudskom postupku odluka o postojanju diskriminacije čini izglednijom od odluke da diskriminacije nije bilo, a ti izgledi se zasnivaju na dokazima na kojima se temelji postojanje vjerovatnosti da je došlo do diskriminacije. (Postupci za zaštitu od diskriminacije – Goran Nezirović, član VSITV BIH)…
Zdenko Bajo
Majke Jevrosime 20
76300 Bijeljina
065831902
