Ko su svjedoci HAPŠENJA = UBISTVA

Pažljivom analizom snimka, koji je objavio bloger Slobodan Vasković, možemo vrlo utemeljeno pretpostaviti da su Davida Dragičevića 18.03.2018. u 02,25 časova presreli i odveli POLICIJSKI OPERATIVCI u civilu. Dvojica Davidovih poznanika sa snimka van svake sumnje mogu razjasniti ovu sumnju ili stvarnu istinu ovog zločina – samo ih valja pronaći.

Najnoviji snimak koji je objavio naš proslavljeni bloger Slobodan Vasković bukvalno razara sve silne laži Darka Ilića i vrha naše policije. No, višestrukim analiziranjem snimka i pozamašnim iskustvom o tome kako policijski operativci u civilnoj odjeći prilaze osobama koje namjeravaju lišiti slobode sasvim utemeljeno izražavam sumnju da je David presretnut i odveden od strane policije.

Ono šta ovaj snimak van svake razumne sumnje DOKAZUJE jeste da David Dragičević 18.03.2018. oko 02,25 časova stupa u kontakt sa dva njemu poznata mladića. Iz njegovog ponašanja svako iole razuman može vidjeti da je David opušten, raspoložen, POTPUNO NORMALAN.

Svaki ljekar i iole u to upućena osoba može egzaktno zaključiti da David Dragičević u tom trenutku u sebi nema opijata u vrsti i obimu koji je „utvrđen“ toksikološkim nalazom. Onakve pokrete i ponašanje ne ispoljava osoba u čijem organizmu postoji prisustvo mješavine LSD, kanabisa i alkohola od 1,3 grama po kilogramu i TAČKA!

Sljedeći moment o kom valja ozbiljno razmisliti jeste da dvije osobe koje prilaze Davidu znaju dokle zahvata kamera sa koje je ovaj snimak izuzet, a ako je u te stvari iko upućen onda je to svakako naša policija.

Iako se sporna dešavanja odigravaju na samom rubu zahvata kamere jasno se vidi da se osobe koje prilaze Davidu lagano razdvajaju u namjeri da ga zaustave.

Vidi se i da David pokušava samo proći, ali da ga desna osoba (muškarac u civilu) sprečava u tome. Pomijera se ispred Davida i preprečava mu put. Lijeva osoba (opat muškarac u civilu) u tom trenutku drži distancu, a potom prilazi Davidu.

Kad policijski operativci u civilu prilaze nekom upravo to čine na način prezentovan na snimku. Jedan preprečava put i prilazi osobi na nekih pola metra, a kako bi mogao u slučaju iznenadne potrebe reagovati fizičkom snagom sa prednje strane. Drugi zuzima laganu distancu od nekih 1,5-2 metra kako bi mogao posegnuti za oružjem, palicom ili drugim sredstvom u slučaju mogućeg iznenadnog napada ili pokušaja bijega. I to traje tek sekund-dva, a potom se i drugi operativac približava sa boka, kako bi oba bila u poziciji osobu savladati fizičkom snagom.

Vrijeme koje David sa osobama koje ga presreću poklapa se sa vremenom potrebnim da službena lica nekom pokažu službenu legitimaciju i pozovu ga da pođe sa njima. Iole iskusni operativci nastoje da ta radnja traje što kraće i izbjegavaju bilokakve razgovore i „duga objašnjavanja“ na licu mjesta. Znaju da će one suštinske radnje realizovati na „svom terenu“ – u službenim prostorijama. Ovo je vrlo ozbiljan indikator da je namjera bila klasično hapšenje, a nikako nekakav razgovor radi prikupljanja obavještenja, legitimisanja sumnjivog lica, opservacija i ino.

I ponašanje dvojice Davidovih poznanika upravo ide ka tome da su svjedočili mogućem hapšenju. Odmah po uočavanju da Davida neko presreće oni ustaju u namjeri da vide šta se dešava. No, odjednom zaustavljaju se! Krenuli su da doznaju šta se događa, a iznenada zastaju i odustaju od prvobitne namjere. Potom samo posmatraju dešavanja, kad im prilazi treće lice (treći potencijalni svjedok). To je trenutak kad David i osobe koje su ga presrele nestaju iz vidokruga kamere.

Tu opet valja znati „zlatno pravilo“ policije da na licu mjesta radnje NIKAD ne dozvoljavaju drugim osobama prilazak i miješanje u službenu radnju koju izvode. To se najčešće izvodi glasnom naredbom, a oni sa iskustvom autora ovog teksta to rješavaju oštrim pogledom i jednostavnim pokretom ruke.

Nije nevažno istaći i praksu policije da osobama koje lišavaju slobode naređuju gašenje mobilnog telefona ili vrše privremeno oduzimanje istog. I to se čini odmah po ulasku u službene prostorije, tako da i tih 15 minuta potonjeg rada Davidovog telefona treba ozbiljno uobziriti.

Dakle, sveukupno posmatrano (snimak + ukupna dešavanja) navode nas da ozbiljno porazmislimo o tome da je Davida Dragičevića sporne noći policija privela, a najvjerojatnije po prijavi o spornoj tuči ispred lokala u kojoj je David po svemu sudeći učestvovao.

Da li su se pripadnici policije uobičajeno „zaigrali“, pa u tome pretjerali, pitanje je koje autora teksta muči još od prvih informacija o tome da postoji neobjašnjena vremenska praznina između momenta nestanka i vremena koje je Davidovo tijelo provelo u vodi. Treba znati da policija ima zakonsko pravo uhapšeno lice držati do 24 sata, a kad su u pitanju slučajevi sprovođenja tužilaštvu lica uhapšenih u vanradnom vremenu to vrijeme u praksi uveliko prelazi 36 sati.

Za kraj ističem kako ovde govorim o indicijama, ali takvima koje nadležne institucije moraju preispitati. Ako je policiji i tužilaštvu bila prihvatljiva „kriminalistička verzija“ Darka Ilića, e pa ni ovu „kriminalističku verziju“ ne mogu isključiti bez prethodnog provjeravanja. Čak i da lica sa snimka nisu policijski operativci, ova dva Davidova poznanika su KLJUČNI SVJEDOCI rješavanja ovog monstruoznog zločina.

Borislav Radovanović