Atmosfera na političkoj sceni Republike Srpske je naelektrisana i poprilično usijana, iako je ljeto vrijeme zatišja i odmora gori na sve strane, a afere, zakulisne radnje, subverzije i propali projekti razaraju režim Milorada Dodika po šavovima…

Sukobi klanova oko plijena prijete da unište ono malo što je ostalo od Alumine, budžet i Elektroprivreda su pred kolapsom ako ne bude kredita, privreda je u potpunom rasulu a masovan egzodus stanovništva doživljava vrhunac.

Unutrašnji sukobi frakcija u SNSD-u prijete da se pretvore u otvoreni rat i podjele stranku na dva dijela, poput DPS-a nakon razlaza Momira i Mila 1997. godine. Pučisti, predvođeni Zoranom Tegeltijom, Željkom Cvijanović i Draganom Lukačom, su nezadovoljni svojim položajem, i pokušavaju ujedinjeni da naprave front i obuzdaju neograničenu moć pohlepnog Milorada Dodika, koji često gubi razum i dodir sa realnošću, povlači suicidne poteze.

Sve gori na sve strane, a tzv „premijer“ se negdje u zapećku češlja! Nema ga nigdje da da neku izjavu, prokomentariše neki događaj, puč u Alumini, detalje najavljene čistke i „rekonstrukcije“ Vlade,  ili bar ako ništa drugo, osudi Hrvate zbog napada na Srbe u Kninu. Očito da Višković pokušava biti mudar skloniti se u stranu i čekati da se situacija raščisti, pa se onda pridružiti pobjedniku.

Bilo bi dobro da se „premijer“ napokon  o nečemu oglasi i iznese svoj stav, jer vjerujem da ga ima svaka kafe kuvarica u njegovoj Vladi, pa bi morao i neko ko bar formalno vodi Vladu, jer nije posao premijera da protokolarno drži govore na otvaranju kakvog sijela il seoskog prela.

Nebojša Vukanović