Nama nisu potrebni mali i veliki već mudri Srbi! Setio sam se ovih riječi pokojnog Jovana Raškovića dok sam slušao Nedostojnog u Ćirilici i na Sputnjiku.

Svojim otrcanim glupostima i praznoslovljem, lažnim srbovanjem i besmislenim pričama, Dodik je stvarno dosadio više i Bogu i narodu. Iako sam 20 godina njegov veliki protivnik i kritičar, ne snosim nimalo odgovornosti što se on nažalost nalazi na poziciji predsjednika Republike Srpske, ipak osjećam veliku tugu i sramotu kada slušam šta priča i radi Nedostojni koji obavlja važnu funkciju, koliko je urušava i koliko nas iz dana u dan javno ponižava i sramoti.

Prvo ne znam otkud pravo nekom ko je bio protiv stvaranja Republike Srpske, koji nije stao uz srpski nacionalni pokret 90-ih koji je stvorio Republiku Srpsku već uz reformiste Ante Markovića, koji je tokom Otadžbinskog rata preko svoje firme „Igokea“ švercovao cigarete, kafu i naftu zarađivao milione dok je mladost ginula, sastajao se sa Sejfudinom Tokićem i protivničkom stranom u inostranstvu, bio za Vens-Ovenov plan, koji da je prihvaćen danas ne bi postojala Republika Srpska, sada pravo da uporno govori o ključnim nacionalnim pitanjima?

Kako bivši komunisti i titoisti mogu pričati o Jugoslaviji i Bosni i Hercegovini kao našoj zabludi, jer su upravo komunisti najodgovorniji za sistematsko cjepkanje i slabljenje srpskog naroda, koga su crveni označili kao najvećeg neprijatelja svojih interesa još od Drezdenskog kongresa 1928. godine? Dodik nije uradio ništa na stvaranju Republike Srpske, i kao predstavnik „Nezavisnog kluba“ bivših reformista tokom Otadžbinskog rata pravio je dosta problema izgradnji i stvaranju institucija u teškim ratnim vremenima.
I danas nažalost radi isti posao, i pokušava da bahatim ponašanjem i nakaradnom partijskom kadrovskom politikom razgradi i uništi ključne institucije i podredi ih svojim interesima. Zbog toga danas Republika Srpska nema svoj Javni RTV servis već Partijsku televiziju RTRS, nema policiju i pravosuđe koji štite državu i rade po zakonu, već ima dezorjentisanog, nestabilnog i paranoičnog ministra koji štiti Mafiju.

Pričati danas o novom ratu Srba i Bošnjaka, navodnoj neutralnosti Hrvata (koji nikada u istoriji nisu bili na istoj strani sa Srbima), ulozi velikih sila, policiji koja bi branila Republiku Srpsku od agresije iz Federacije, može samo neodgovorni paranoik koji je spreman da žrtvuje sve kako bi sačuvao svoj položaj i privilegije.
Jasna je Dodikova namjera da pokušava ponovo podići tenzije, homogenizovati narod pred izbore kako bi širenjem straha, spinovima i podlim pričama o ratu, napadima iz Federacije, britanskim agentima, Sorošu obmanuti svoj napaćeni i porobljeni narod, i dobiti još jedan mandat. Republika Srpska ima svoj jasan položaj i mehanizme zaštite, i nikako ne treba da se miješa u odnose druuga dva naroda u Federaciji, izaziva nestabilnost i podiže tenzije.
Sulude priče o novom ratu i sukobima su pogubne, i samo nanose veliku štetu Republici Srpskoj i srpskom narodu. Dodik je toliko razbio, pojeftinio i uništio srpski narod sa ove strane Drine da je zdrav skup 50 ljudi koji nije baziran na ličnim interesima postao rijetkost, a solidarnost, kolektivni duh i moral su na najnižem nivou jer je vlast svela čovjeka na 50 maraka i predizborni paketić.

Predsjednik Srpske nikako se ne smije spuštati na nivo ratnih zločinaca i kriminalaca, i ne smije sebi dozvoliti da komentariše njihove gluposti. Ubeđen sam da je loša ekonomska situacija, siromaštvo, zarobljene institucije, masovno iseljavanje, negativna selekcija, korupcija i kriminal mnogo ozbiljniji izazov za Srpsku od nekog napada iz Federacije, ali sve i da opasnost postoji o njoj se ne priča javno već se preduzimaju preventivne mjere unutar institucija.
Republika Srpska nema većeg neprijatelja od Dodika i njegovog nakaradnog sistema, jer on kao parazit uništava temelje i institucije na kojima ona počiva, vodi nas u dužničko ropstvo i progonom najboljih prijeti da uruši ono što je teško stvoreno i odbranjeno u Otadžbinskom ratu.
Na kraju lažnog Srbendu treba samo pitati gdje mu je referendum o nezavisnosti 2018 godine ukoliko Republika Srpska ne dobije veću autonomiju u BiH, koji je njegov SNSD usvojio kao obavezujuću i ključnu Deklaraciju na Kongresu 2015. godine, i zašto je ponizio srpski narod gazeći odluke referenduma iz 2016. i Odluku Narodne skupštine o održavanju referendumu o Sudu i Tužilaštvu BiH? Niko nas nikada ovako nije grubo ponižavao i razarao, a pitanje je kad će narod napokon skinuti povez sa očiju i prestati da prati slijepca koji nas vodi u provaliju.
Nebojša Vukanović