UNIŠTITELJI NARODA I ZEMLJE
Dešavanja u Alumini, naročito poslednja sjednica Upravnog odbora na kojoj je posle burne rasprave smijenjen direktor Motika, najbolje pokazuje u kakvoj mafijaškoj državi, bolje reći provizorijumu živimo…
Poslednju sjednicu UO Alumime su obilježile teške riječi, uvrede i prijetnje između 7 „veličanstvenih“ članova Upravnog odbora, ali se oni nisu svađali zbog različitih mišljenja, koncepcija i ideja kako rukovoditi preduzećem i izaći iz problema, smanjiti pljačku i spasiti važan resurs Srpske, već čiji će Klan pobijediti i preuzeti Aluminu i Fabriku glinice Birač u stečaju, kako bi tajkuni čerupali bogatstvo Srpske.
Prema mojim saznanjima najgrlatiji su bili „jezuiti“ režima koji su po partijskom zadatku poslati u Aluminu kako bi zastupali interese Partije a ne države, i to državouništitet Milimir Mika Govedarica, i direktor Poreske uprave Republike Srpske Goran Maričić. I dok je Miki Govedarici uz Šefa zaštitnik i „El patrone“ kum Vukelić, Maričića je na funkciju doveo bivši ministar finansija Zoran Tegeltija, pa ne treba da čudi što djeluju uigrano, kao pravi duet.
Oni su inače u klasičnom sukobu interesa, u pravnoj i uređenoj državi nikada ne bi bili članovi Upravnog odbora Alumine pored funkcija koje već obavljaju, ali ih to ne sprečava da budu dio grupe i sistema, odrađuju partijske zadatke koji sve nas vuku na dno.
Goran Maričić, ali posebno Mika Govedarica koji je očito umislio da je i dalje policijski inspektor i isljednik, povišenim glasom prijetili su članovima Uprave. Govedarica je upozoravao „kolege“ da ne smiju smjenjivati kadrove i donositi odluke preglasavanjem bez „miga“ i naređenja „odozgo“, ali ne od svevišnjeg, jer je on tobože glas Oca nacije koji ima veze sa „vrhom“ i ostali treba da ga slijepo slušaju. Zanimljivo da se na sjednici Uprave nisu uzdržavali od teških riječi iako su svjesni da se sjednice zvanično snimaju i snimak dokumentuje, što pokazuje koliko su bahati i besjkupulozni, ne biraju sredstva da dođu do cilja.
Državouništitelj Mika Govedarica je pravobranilac tajkuna Kaje i Mrkonjićkog klana, štiti i zastupa njegove interese i nastoji da Kaji „namjesti“ Aluminu. Instrukcije o daljim koracima prema mojim saznanjima često dobija u banjalučkoj Tržnici, gdje se povremeno održavaju sastanci Kaje, Govedarica, Tegeltije… Pitanje je gdje je nestao „premijer“ Višković, zašto ćuti i ne iznese bar svoj stav, ili ne smije jer nije dobio saglasnost Šefa. Vjerujem da je i on svjestan da se problem sa stečajem i borba klanova može riješiti jedino ako država, kao najveći povjerilac, okonča stečaj i postane većinski vlasnik akcija, ali ne smije zastupati interese države jer su tajkuni na prvom mjestu.
Državouništitelj pokušava da igra u skladu sa dubrovačkom poslovicom „Sa svakim lijepo, al nikad iskreno“ ali stiče se utisak da se u silnim kombinacijama preigrao. Tako se, prema mojim informacijama, često predstavlja kao „Milin“ provjeren kadar, kako bi sebi dao na značaju i imao ličnu korist, sa drugom „Crnim“, izvjesnim Okukom, predstavlja se kao dio provjerenih parapolicijskih struktura kojima vjeruje Šef, jer je izgubio povjerenje u ministra Lukača. Iskusni Lukač je sve saznao i sklopio mozaik, prema mojim informacijama, napravio „sačekušu“ za državouništitelja, „pokrio“ uređajima jedan hotel u Banjaluci u koji Mika često svraća, i snimio njegov razgovor.
Navodno, kad se oslobodi i otvori, državouništitelj vrlo ružno priča o svom Šefu i mentoru koji ga je i postavio na funkciju, posebno kad je u društvu Kaje i Tegeltije, a prema mojim saznanjima Lukač je u posjedu snimka na kome Mika vrlo ružno govori o sinu Igoru i poslovima Prointera. Snimak je Lukač dostavio Dodiku, i od tada je državouništitelj u nemilosti i nad njim je Damaklov mač. Navodno Dodik će tražiti od Govedarica da prvo odradi nekoliko prljavih i nezakonitih poslova, a onda će ga potrošenog skinuti sa funkcije i baciti na deponiju „kadrova“, gdje su mnogi prije njega završili.
Iako bi po Ustavu i zakonima Srpske trebao da bude čuvar i zaštitnik imovine Republike, Milimir Govedarica se mnogo više ponaša kao državouništitelj nego pravobranilac. Otimanje od države i RiTE Gacko preko 700 000 maraka za „prodaju“ porodične kuće u Gacku, u kojoj i sada nezakonito živi on i njegova porodica iako su davno trebali da se isele i predaju Rudniku i termoelektrani Gacko kao novom vlasniku, najbolji je primjer njegovog odnosa prema državi. Nažalost upravo ova operacija pljačke države je bila preporuka Dodiku da ga postavi za pravobranioca, da kao koza iz narodne poslovice čuva kupus, jer mu odgovaraju ucijenjeni, poslušni i korumpirani koji prihvataju svaku ulogu i zadatak.
Nekoliko kratkih crtica samo pokazuje karakter i pravo lice režima, način na koji on funkcioniše, a sve je bazirano na kriminalu, spletkama, podmetanju i zakulisanim radnjama koje jedni drugima podmeću čelnici režima. Takav nakaradni sistem nije duga vijeka, urušiće se preko noći do temelja jer ništa ne može da opstane na lažima, prevari, kriminalu, spletkama, ali je pitanje hoće li za sobom u provaliju povući skupa narod i državu, ili će nekako preživjeli teror najveće horde koja je ikada krstarila ovim prostorima.
Nebojša Vukanović