Terorizam mafijaškog režima – Kako je grupa “Pravda po ronhilu” organizirala entitetski udar – PRAVDA – ISTINA
AKTUELNOSTI KRIMINAL POLITIKA REGION 

Terorizam mafijaškog režima – Kako je grupa “Pravda po ronhilu” organizirala entitetski udar

Mjesecima je iz ove grupe putem medijskih podanika pripreman teren za ono što se sada na ulicama Banja Luke dešava ili bolje rečeno ne dešava.

Priče o vanjskim i unutrašnjim neprijateljima, kriminalizacija članova i simpatizera grupe „Pravda za Davida“, prijetnje, saslušanja, privođenja finalizirani su represijom na ulicama Banjaluke

 Sve što se dešava sa istragom ubistva mladog Banjalučanina Davida Dragičevića u potpunosti je preuzela parainstitucijska grupa „Pravda po Dodiku“. Grupa je nastala sa namjerom da u potpunosti eliminiše kako aktivnosti tako i same članove omražene im rivalske skupine „Pravda za Davida“. Kako im je eliminacija specijalnost, u tome su trenutno uspjeli.

Grupa „Pravda po Dodiku“ počela je svoje formiranje u aprilu prošle godine. Prvo se u pokret „Pravda za Davida“ infilrtrirao tadašnji predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik. Maskiran u građanina čak je prisustvovao protestima ispred tužilaštva.

Potom je izdejstvovao promjenu policijsko-tužilačkog istražnog tima, direktno uvodeći politizaciju slučaja ubistva Davida Dragičevića, radeći dakle sve ono što će kasnije zamjeriti onima koji podržavaju i traže pravdu za Davida.

Kako mu djelovanje iznutra tada nije pomoglo, odlučio je da promijeni taktiku.

Entitetski udar

Tada je grupa „Pravda po Dodiku“ djelovala u ilegali, znajući da bi represija u predizborno vrijeme bila kontraproduktivna. Rezultati oktobarskih izbora označili su da je vrijeme za dejstvo.

Mjesecima je iz ove grupe putem medijskih podanika pripreman teren za ono što se sada na ulicama Banja Luke dešava ili bolje rečeno ne dešava.

Priče o vanjskim i unutrašnjim neprijateljima, kriminalizacija članova i simpatizera grupe „Pravda za Davida“, prijetnje, saslušanja, privođenja finalizirani su represijom na ulicama Banjaluke.

Kako su okupljanja grupe „Pravda za Davida“ pod vođstvom Davidovog oca Davora Dragičevića promicala mirno, primjenjen je recept iz mračne bezbjednjačke kuhinje – produciraj incidente, a potom za iste optuži organizatore, simpatizere, ma sve one koji traže istinu o ubistvu Davida Dragičevića.

Pričom o pripremanom „državnom udaru“ grupa „Pravda po Dodiku“ izvela je svojevrsni „entitetski udar“.

Obećanje dato tokom predizborne kampanje da Davora Dragičevića više neće biti na trgu, obistinilo se. Davora ne samo da nema na trgu, čovjek je u noći prednovogodišnjih protesta doslovno nestao…

Kakvi bolan neprijatelji…

Pripremajući Žurnalov film „Država protiv Davida“ autor ovog teksta je upoznao brojne mlade ljude koji su svakodnevno dolazili na „Davidov trg“ u centru Banja Luke. Svi redom, Emilija, Jelena, Marija, Adriana, Ivan, Anja, Ajla, Sofija, Aleksa, naglašavali su da motiv njihovog prisustva skupovima nema bilo kakve političke pozadine. Može zvučati paradoksalno, ali upravo strah da oni, bližnji im ili bilo ko drugi ne doživi Davidovu sudbinu, dao im je snagu da glasno traže okončanje laži te skrivanje Davidovih ubica u režiji osoba koje bi, e to je pravi paradoks, trebali brinuti za njihovu bezbjednost.

Prisjetivši se tih mladih, neiskvarenih ljudi u danima dok je policija po Banja Luci bjesomučno progonila i tukla (i) te momke i djevojke, nametala se samo jedna misao: Ako su vam ovo Milorade i Dragane Lukaču najveći neprijatelji Republike Srpske, dugo će ona postojati..

Milorad Dodik, sada maskiran u člana Predsjedništva BiH poziva ono što je preostalo od grupe „Pravda za Davida“ da protestvuje ispred banjalučkog tužilaštva, najavljujući da će im se i on pridružiti. Može dakle protest samo tamo gdje on dozvoli i  kada dozvoli, ako dozvoli. Krug je tako zatvoren. Vođa grupe „Pravda po Dodiku“ očito misli da opet vlada situacijom, dok se u pozadini zadovoljno cerekaju „mangupi“ iz njegovih redova. Nisu oni pendrecima spašavali Dodika, nego sebe.

Zaboravljaju jedno, svijeće upaljene za Davida Dragičevića dogore, no isto tako pale se nove…

Država nije ambicija, nije privatno leno u kojem jedan čovjek za sebe zadržava sve, pritom se praveći da je dobar tako da ostavlja ili daje samo sićušne mrvice sa svog stola nezasitne ambicije, prikrivajući to maskom općeg boljitka za sve. Sve je to iluzija i popločena cesta tiranije. 

(Marko Tulije Ciceron)

Žurnal.info

Related posts

Leave a Comment