Trazimo skoro 5 mjeseci samo jednu jedinu stvar DA INSTITUCIJE OTKRIJU KO JE UBIO DIJETE U OVOM GRADU U KOJEM ŽIVE NAŠA DJECA!

 
Shvatili smo još negdje na početku da su ubice jako bitne ljudima koji nam sjede u tim istim institucijama i da ih kriju i štite, samim tim, kako Davor kaže, postali su saučesnici u zločinu. Umjesto da riješite slučaj ubistva djeteta, vi skačete u oči narodu koji samo to traže. Trga ne bi bilo odavno, da se to riješilo.
Trg ne držimo mi nego vi, vi držite nas na tom trgu. Svi mi želimo da se vratimo svojim životima, porodicama, poslu, planovima za život koji su stali u martu ove godine. Pokušali ste da nas predstavite kao posredenike opozicije, stranih sila, plaćenike Soroša, teroriste koji hoće da sruše i unište Republiku Srpsku. Vi nas neprestano uvlacite u politiku, ispolitizovali ste monstruozno ubistvo jednog djeteta, samo da bi ste prikrili zlocince i sacuvali svoj interes.
Mi smo bili ti koji su tražili sastanak sa predsjednikom RS, vjerujući da on kao krovna institucija može da poduzme potrebne mjere da se agonija porodice Dragičević i svih nas okonča što prije. Da ne poštujemo institucije, nikada ne bi smo napravili takav korak. I sta smo dobili s tim? Šta su institucije i njihovi predstavnici uradili? Napravili Anketni odbor koji je imao samo jedan cilj, “dokazati da je opozicija nesposobna”! Nakon toga kreću sa optužbama svih mogućih i nemogućih sadržaja, ali je prvenstveno cilj predstaviti nas kao “ljude od opozicije”. Da je ta opozicija zaista opozicija, kakva treba da bude, korektvini faktor svake vlasti, mi ne bi smo imali ovako bahatu vlast. Mi nismo niciji, necete da shvatite da vam se po prvi put desio NAROD.
Veliki problem za vas, velika nepoznanica, jer do sada ste imali neprijatelja protiv koga ste imali uvijek spremno oruzje, ali narod, kako ucutkati narod koji kaze dosta je? Ne pali vise ni prica o povecanju penzija, plata, otvaranja dionica autoputa, 400 m seoskih putica, narod hoce samo jednu “Istinu o smrti djeteta, istinu o vasim sticenicima!” Ne mozete to da ucinite, znamo, jer ce vas ti isti koje stitite povuci na dno sa onim sto oni znaju o vama. Tako je to kad imas prljave ruke i necistu dusu.
E sada dolaze na red i “šleperi”. Priča je ravna naučnoj fantastici ili nekom napucanom američkom akcionom filmu, ali opet, ako imate takva saznanja to znači da je takav scenario nemoguće sprovesti u djelo. Vi ste to objelodanili, “raskrinkali plan” i hvala bogu, imamo policiju koja će uz ove “informacije” sprovesti adekvatnu zaštitu izbornog materijala i osujetiti takav “plan”. Dakle, problem riješen.
Zasto Davor govori da izbora nece biti? Pa gospodo, i nama kao i vama je jasno da vam je sat otkucao davno. Nakon izbora ne zelimo da se izgubite u vidu magle i ne odgovarate za sve za sta treba da odgovarate. Davor od pocetka govori da ne zeli nikakve ostavke ili smjene, zeli da svako svoju odgovornost snosi na funkciji na kojoj je zgrijesio. Vi ste Davorovu pricu nadogradili konstrukcijom na kojoj bi vam pozavidio i Artur Klark. A sto se tice Banja Luke kao slucaja, nas grad je slucaj vec nekoliko decenija. Unistena je komplet privreda ovog nekada privrednog centra, ne radi nam ni jedna fabrika, vecina zaposlenih (a znamo da je taj broj minoran) radi u administraciji opstine i vlade, ono ostatka “raje” crnči za minimalce kod vasih kumova.
U Banja Luci jedino sta se otvara, (osim kruznih tokova) su kafane i trzni centri. Pitam se ko ce u kafanama da pije i ko ce da kupuje u trznim centrima kada svi krediti presahnu i kada vise ne bude para ni za ove u administrativnim centrima? Iz svih tih razloga Banja Luka jeste slučaj.
Svi smo mi postali slučaj. I iskreno, znam da ni ovi izbori koje svi prizivate nista ovdje nece rijesiti, ko god da pobjedi. Ni jedna opcija nema čarobni štapić, bar ga nisu prijavili, kojim bi ovu zemlju i ovaj narod izvukli iz dubioze u koju smo uvuceni. To najbolje znaju mladi ljudi koji odlaze u ogromnom broju.
To znam i ja i iako nisam mlada, moje dijete je razlog da odem odavde. Ako sam ja život potrošila čekajući “bolje sutra”, 20 i kusur godina, imam li pravo na istu agoniju osuditi svoje dijete? Jesam li joj dala život da bi joj ga uništila svojim odlukama, svojom ljubavlju prema svom gradu, svom narodu i državi?
Ne, nemam pravo na to. A vi , botovi, lažljivci, ljudski talogu, vi koji živite za mrvice ispod stola svojih šefova, vjerujte mi, vi ćete najgore proći u ovoj priči. Šefovi će vam kad zagusti okrenuti leđa, narod će pljunuti na vas, a mrvice se brzo istope.
Živi bili pa vidjeli!
 

Daniela Daca Ratešić-Došen