PRITUŽBA NA SUDIJU DESPENIĆ ALEKSANDRA
Sudska policajka koju sam ispitivao pred sudom kao svjedoka odgovara da : “ne zna kakva je sadržina člana `Naredba za dovođenje` vezano za radnje sudske poliije, ni kakva je njena dužnost i kako kaže ne mora ni da zna”…
VSITV-U BIH – UREDU DISCIPLINSKOG TUŽIOCA
Napomena: Ova pritužba se podnosi prije prvostepene odluke jer ona sama po sebi, uopšte nije bitna za dokazivanje disciplinskih prekršaja, kršenja zakona i povrede prava od strane sudije, načinjenih tokom prethodnih radnji.
Na osnovu člana “Disciplinski prekršaji sudija” iz ZOVSITV-u, stavovi : “1. povreda načela nepristrasnosti; 2. postupanje s pristrasnošću i predrasudama tokom obavljanja službenih dužnosti zbog rase, boje, spola, vjerske pripadnosti, etničkog porijekla, nacionalne pripadnosti, seksualne opredijeljenosti ili društvenog i ekonomskog statusa stranke; 3. očigledno kršenje obaveze ispravnog postupanja prema strankama u postupku, njihovim pravnim zastupnicima, svjedocima, ili drugim osobama; 8. nemar ili nepažnja u vršenju službenih dužnosti; 9. donošenje odluka kojim se očigledno krši zakon ili uporno i neopravdano kršenje pravila postupka; 15. davanje bilo kakvih komentara, dok se predmet ne riješi na sudu, za koje se opravdano može očekivati da mogu ometati ili štetiti pravičnom postupku ili suđenju, ili nepoduzimanje odgovarajućih koraka kako bi se osiguralo da se njemu podređeni uposlenici suda također suzdrže od davanja komentara; 22. ponašanje u sudu i izvan suda koje šteti ugledu sudijske dužnosti; 23. bilo kakvo drugo ponašanje koje predstavlja ozbiljno kršenje službene dužnosti ili dovodi u pitanje povjerenje javnosti u nepristrasnost i kredibilitet sudstva.”
 |
PRITUŽBA NA SUDIJU DESPENIĆ ALEKSANDRA
|
U postupku “80 0 Pr 092159 17 Pr” gdje je postupajući sudija gospodin Aleksandar Despenić na pretresu, 25.06.2018. zatražio sam dokumentaciju, koja je navedena kao “Prilozi” u “Zahtjevima za pokretanje prekršajnog postupka” a koju nisam uopšte dobio. Prethodno sam ukazao da je takav nepotpun zahtjev PS Bijeljina, trebalo vratiti na dopunu ili odbaciti zahtjev, posebno imajući u vidu da se radilo o događaju u kome teče krivični postupak a iniciran od strane NENEADLEŽNIH OJT Istočno Sarajevo i suda u Sokocu, (Veza – rješenje 01-07-10-28-121/2018 od 30.07.2018.)
Takođe sam skrenuo pažnju da prema članu 32 Ustava RS, čija se odredba nalazi i u članu 7 ZOJRIM, građani imaju pravo da javno izraze svoje mišljenje o radu državnih organa i za to ne mogu biti pozivani na odgovornost niti trpjeti druge štetne posljedice, te je već i samo pozivanje po ovom osnovu, (“fotografija predsjednika RS sa pripadnicima MUP-a, koja je po mišljanju načelnika sudske policije, Borovčanin Danka “uvredljiva”) kršenje garantovanog prava, koje se prama članu 48 Ustava RS, ne može ni oduzeti ni ograničiti.
Iz podataka koje je pročitao sudija tokom nastavka 15.11.2018. proizilazi da je policijska stanica već poslije 3 dana dostavila materijal a novi poziv mi je upućen u oktobru bez dokazne dokumentacije iako je sudija to obećao i bio dužan učiniti u skladu sa pravom iz zakona.
Dakle, uz poziv se dostavlja i član zakona gdje su navedena prava okrivljenog a jedno od njih je da mu se omogući dovoljno vrijeme i MOGUĆNOST za pripremu odbrane, (član 9, stav 3) što podrazumijeva da prethodno dobije i prouči, odnosno pročita dokazni materijal i pripremi pitanja povodom toga.
Pošto sudiju ne zanimaju prava iz zakona, niti njegove obaveze, nisam ni dobio materijal uz poziv nego mi je pošto sam ponovo skrenuo pažnju, uručen na pretresu i postupak je nastavljen odmah iako nisam imao vremena ni jedne sekunde da pogledam šta piše u kako sam naknadno izbrojao 15 stranica od kojih su neke gusto i sitno kucane, (sve dostavljam u kompresovanom fajlu “Prikrivani dokumenti.zip”).
Ali to i nije jedini problem jer je u pozadini događaja, monstruozna kriminalna grupa, koja je montirala nelegalne predmete pred nenadležnim organima, Okružnim tužilaštvom u Istočnom Sarajevu i osnovnim sudom u Sokocu iako nikada nisu dobili nadležnost za navodno krivično djelo “povreda ugleda suda” protiv mene.
Iz toga proizilazi da su sve radnje inicirane od nenadležnih organa, nezakonite i ne mogu se koristiti kao dokaz u ovom postupku.
Pošto sam ukratko obrazložio zbog čega su pomenuti organi nenadležni u skladu sa odredbama zakona o tužilaštvima, zakona o sudovima i zakona o krivičnom postupku te dodao, da mi se sa njihove strane već godinu i po smišljeno uskraćuje dokumentacija a posebno navodno rješenje o njihovoj nadležnosti, što se evo dešava i u ovom prekršajnom postupku, gdje se mjesecima kriju dokazi od mene i uručuju neposredno pred dokazni postupak, što je nezakonito, sudija Despenić Aleksandar je iskoristio prvu priliku da pomene neki predmet iz Višegrada u kome je kao takođe donesena neka odluka o nadležnosti i nije bio moguć pristup nekom materijalu što ja nisam sposoban da shvatim, jer samo “mislim da poznajem zakone a ustvari ne znam ništa”.
Na toj uvredi sam se zahvalio gospodinu sudiji i pošto je nastavio sa daljnjim vrijeđanjem onoga što sam iznio u svoju odbranu ponovo sam mu se zahvalio.
No time se vrijeđanje nije završilo je su takozvani svjedoci, 4 sudska policajca, osim što su lagali kao i obično uz izuzetak gospodina Đukić Bogdana, počeli praktikovati i drsko i bezobrazno ponašanje tokom svjedočenja uz vrijeđanje mene kao stranke. Ne bi bilo korektno da ne pominjem fer svjedočenje gospodina Đukić Bogdana, što se može vidjeti iz činjenice da je opisao prisustvo još jedne osobe tokom njihovog dolaska a što je prethodni “svjedok” Goran Maksimović na moja pitanja izričito negirao, očito pokušavajući sakriti činjenicu da su čekali njegov odlazak, kako bi me po mraku, prije izlaska sunca, transportovali na Sokolac a da o tome niko ništa ne zna, gdje bi me dočekale plaćene ubice, spremne za likvidaciju čim izađem iz sudnice.
Ali na laži ostalih sudskih policajaca neću gubiti vrijeme, nego samo na bezobrazluk i uvrede od strane Maje Livopoljac uz obilatu podršku gospodina sudije a posebno podvlačim da se “svjedok” Borovčanin Danko, koji je naveden za dokazivanje “vrijeđanja” predsjednika RS i MUP-a, uopšte nije pojavio bez objašnjenja sudije zbog čega, dok su moji prijedlozi za saslušanje svjedoka odbijeni čime je dvostruko prekršeno pravo iz člana 9, stav 5, ZOP-a.
Naime, pošto sam postavio pitanje da pojasni koji je to član zakona o krivičnom postupku iz naredbe, prema kome je trebalo da postupi i kakve su njene dužnosti kao sudskog policajca, ista je odgovorila, parafraziram :
“Ja sam samo izvršavala naredbu suda a ti članovi, pošto ste naučili nekoliko njih, mislite da ste pametni i volite da pričate ali evo i ja volim da pričam, čekala sam vas 2 sata i sada ću i ja da pričam, kako smo mi lupali više minuta a vi niste otvorili, zašto niste otvorili kad ste nas čuli”.
Skrenuo sam pažnju sudiji da treba upozoriti svjedokinju na ponašanje, da je ona tu kao svjedok i treba odgovarati na pitanja a ne da ih postavlja meni i komentariše moje znanje.
Umjesto da upozori svjedoka, sudija se smijao i rekao “pa vi ste prvi počeli sa pitanjima” a Maja Livopoljac je nastavila da priča, kako je ona završila pedagogiju ali ne smatra da poznaje pravo, jer to ne može znati svako a posebno ne mogu ja…
Potom mi je zamjerila da je došla ovdje zbog mene i čekala 2 sata, dok sam ja pričao pa će sada pričati i ona jer voli da priča, da je prethodnu noć dežurala i morala čekati, da i nju kod kuće čeka 3-je djece, sve to zbog mene i provocirala da joj postavim drugo pitanje, pošto se kako kaže nisam dobro spremio te da se drugi put trebam bolje spremiti.
Taj šou u izvedbi Maje Livopoljac je trajao oko 15 do 20 minuta, uprkos mojim pokušajima kod sudije da interveniše i to zaustavi a umjesto toga on i svi prisutni su se smijali glupostima koje je izgovarala navodna svjedokinja Livopoljac.
Ukratko, najmanje desetak puta ona me je direktno vrijeđala, govoreći da se nisam dobro spremio da se trebam bolje spremiti, izbegavajući odgovor ali ja nisam htio odustati od tog pitanja i uspio sam na kraju dobiti njen odgovor: “da ne zna kakva je sadržina člana `Naredba za dovođenje` vezano za radnje sudske policije, ni kakva je njena dužnost i kako kaže ne mora ni da zna”…
Tražio sam od sudije da se to njeno mišljenje “kako ne mora znati član iz zakona prema kome mora da postupa” unese u zapisnik ali on to nije učinio a zasad ne znam da li je zapisničarka to prethodno unijela ili ne.
Svako ko bi želio provjeravati, može to u budućnosti učiniti preko prisutnih svjedoka a i to da mi je poznato kako je sudija Despenić povezan sa nekim predmetom u Višegradu i da je Maja Livopoljac, bila dežurna prethodne noći, da je završila pedagogiju i da ima 3-je djece, ne bih mogao znati te podatke da ih nisam čuo lično od njih a sve uz podršku sudije Despenić Aleksandra.
Ako se ima u vidu činjenica da sam došao 15 minuta ranije i čekao pred kancelarijom, poslije čega se pojavio gospodin sudija a za njim i svjedoci sudski policajci, lako je zaključiti da je bio sa istima i pripremao teren za opstrukciju moje odbrane i vrijeđanje koje je uslijedilo.
S obzirom da su podaci od trojice sudskih policajaca uzeti bez problema a kada je zapisničarka upitala za mjesto stanovanja svjedokinje Livopoljac, sudija je reagovao riječima da to nije potrebno. Iz toga se može zaključiti da između njih postoji i neki privatni odnos koji ne bih sada da komentarišem.
Nakon što je svjedokinja izašla, ponovo sam skrenuo pažnju na ovo brutalno kršenje zakona i bezobrazluk svjedokinje koji je sudija dozvolio, na šta je on uzvratio da voli “fajt” i da je tako zabavnije.
To je engleski izraz za borbu a po sudiji je izgleda ravnopravna borba, sa jedne strane kompletnog tužilaštva u Istočnom Sarajevu, osnovnog suda u Sokocu koji brutalno krše zakone uz podršku sudske policije i njegovu, koji krši odredbe zakona u svom postupku, vrijeđanje njegovo i svjedokinje na moj račun a sve da bi njemu bilo zabavno.
Zna gospodin sudija, sasvim sigurno da ja odlično poznajem zakone a vjerovatno zna i da me ne može uvrijediti ni on ni bilo ko od korumpiranih svjedoka i cilj svega je da ostali prisutni, počev od zapisničara pa nadalje, steknu utisak kako ja pričam gluposti i da je moja borba sa mafijaškim klanovima uzaludna te da i ostali pruže podršku u njihovom brutalnom kršenju zakona i prava.
Nije ovo jedino kršenje zakona i prava stranaka u postupku kojih je bilo mnogo pa još samo ističem da su sva 3 zahtjeva u ovom predmetu inicirana od strane kriminalca danka borovčanina, (godinama sprovodi fašistički tretman zabrane pristupa svim srodnicima ubijene djevojčice Ivone Bajo, bez pravosnažnog rješenja) a koji je član grupe koja je napravila plan za montiranje optužnice i moju likvidaciju, pošto je dostavio dokument naslovljen kao “zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka” protiv mene, na šta on prema zakonu nema ovlaštenje.
Na tu činjenicu sam skrenuo pažnju gospodinu sudiji u završnoj riječi uz opasku da iako je brutalno prekršeno moje pravo na dovoljno vrijeme za pripremu odbrane, uspio sam primijetiti dva dokumenta na kojima to piše a kasnije sam pronašao i treći.
SVI PREKRŠAJNI POSTUPCI PROTIV MENE I SVE ISTRAŽNE RADNJE, POČEV OD LAŽNE PRIJAVE ZA “UGROŽAVANJE SIGURNOSTI” DO TRENUTNE MONTIRANE OPTUŽNICE PRED NENADLEŽNIM ORGANIMA IZ RODNOG KRAJA DANKA BOROVČANINA POKRENUTI SU POSLIJE NJEGOVE DIREKTNE INTERVENCIJE I LAŽIRANJA PODATAKA U SOPSTVENIM DOPISIMA I ZABILJEŠKAMA PODREĐENIH KOJIMA ON NAPIŠE TEKST I NAREDI IM DA GA POTPIŠU A POTOM UPRAVLJA I UTIČE NA RADNJE POLICIJE I SUDA.
PRILOZI
Zahtjev borovčanina za PPP SU-SP-3-177-18 od 13.02.2018.
|
Zdenko Bajo |
