Često se zapitam čemu vodi ovaj život, dok gledam narod koji nijemo šuti, dok mladost prolazi.

Naša zemlja je Bosna zemlja, zaprljana krvlju nevinih ljudi koji ni slutili nisu da ce izgubiti zivote, nestati njihova mladost da bi sada politcki tajkuni uzivali na racun naroda, kovali planove kako da uniste ono zadnje zrno dobra koje Bosna imala.
Unistise mladost!

Da mogu nekako probuditi u ljudima život, život za borbu.
Ne spavaj narode Bosna.

Vas treba vasa zemlja, porobljena politicko izdajnickim mafijaskim rezimom.
A mi sutimo kukavicki se predajuci da nas nište.
I ovo naseg zadnjeg dostojanstva sto nam ostade.

Tako nam i treba kada mozemo gledati naseg brata, naseg borca koji na cičoj zimi drhtavim ozeblim rukama trazi svoje pravo, pravo na zivot.

Mi sutimo, mi smo ti saucesnici i svojom sutnjom pomazemo politickim tajkunima da vladaju nad nama, glasamo za njih odazivamo se kada su izbori, kao da smo pobrali svu pamet svjeta, uvjereni u nesto sto ne postoji a to je samo lazno obecanje politicara da ce nam biti bolje…