Časni sude…
Gdje sam pogriješio?
Od kada dođoste vi, gospoda na vlast, na silu mi hoćete utjerati u glavu, da je ropstvo sloboda.
Da se kradja, moderno zove, demokratija, da se otimačina i pljačka nazivaju demokratski proces.
Prosjačenje se naziva – skupljanje donacija.
Udruženje lopova se naziva strankom.
Izdaja se naziva borbom za narod, a mržnja i podjela konstitutivnošću.
Protesti i demonstracije se nazivaju državni udar, prevara i podvala se nazivaju demokratski izbori.
Javna kuća se naziva Parlament.
Udruženje šefova mafije i tajkuna se zove Predsjedništvo.
Laž se naziva istinom, a istina da je laž.
Još niko, jedino, nije pokušao da mi utjera u glavu, da se pozorište naziva sudom.
Valjda zbog toga, što imamo svaki dan, pozorište na svakom ćošku, u svakoj fabrici, državnoj i privatnoj ustanovi.
I policiju bi morali ukinuti i nazvati ih siledžijama i tužibabama.
U tom slučaju, advokati bi izgubili svoj lijepi naziv, i zvali bi se uvlačiguzice.
Moram priznati, da to nije u skladu sa našim svakodnevnim modernim jezikom.
Sud je sud, a dud je dud.
Nije lijepo da neko kaže, presudili mi duduci.
Željka Cule Lujic
