Bio sam dječačić ali pun posebnih zelja, kako bih mogao da dođem do normalnog i poštenog života.

Moja masta je bila u 6 godini moga zivota da mi moji roditelji kupe malu janjad, tako je to bila posebna moja životna želja, koja je ispoštovana sa strane moga oca i moje mame.

Priča i uspomene koje će pamtiti cijeli svijet ali mislim da će pamtiti i moju maštu, moju dobrotu jer sam volio svakoga koga god sam poznavao a dokazao je to i moj poslednji al vječni ispraćaj nekoliko hiljada osoba.
Ne to nisu bili samo Vukovije moji mjestani vec i Tuzlaci,Kalesijanci, Zvornicani, Olovo, Kladanj i sva okolna mjesta ko je saznao za odlazak moj.
Ovo je moje pocetno stado imao sam samo 6 godina, kada sam ih poceo sa zeljom da gajim licno svojom rukom i flasicom za bebe, posao sam u prvi razred osnovne skole i dalje je moja masta i zelja kako da ostvarim ono sto zelim a to je veliko stado ovaca.
To mi se i ostvarilo, prosirio sam na veliki broj iz dana u dan, isao sam na Romaniju sa svojim stadom i sa svojim drugovima, rodacima, gdje smo imali i vikendicu, tu smo boravili vise godina, moj Rodak Admir Salkanovic i Asmira koja nam je kuhala i spremala rucak, kazu svaka bukva na Romaniji je pod mojim imenom zarezano EDO, to su ostale moje uspomene od mene, moja sala, moj osmijeh i moja ljubav prema njima kao i prema mojim roditeljima.

Nažalost odvedoše me, ukradoše me, od mojih roditelja da mi pokažu put ka SMRTI.
Odlazak na PK kop Dubrave, to mi je odnijelo zivot i moju mladost, ko je kriv to se zna, ja ga gledam s neba kako vrijeda moje roditelje i mene mrtvoga ali tuga mojih najmilijih, njihove suze, rane i moj mladi prekiniti zivot odgovarace dragom Bogu…
Cekacu vas u Dzennetu dragi Oce, draga Majko, brate, sestro, Admire Salkanovicu moj rodace, kojeg sam taj dan nekoliko puta pozivao da cujemo na rastanku, ti moj glas a ja tvoj glas i tako bijase poslednje nase.
Zbogom… meni su ugasili život… oni to se zna koji su… koga proklinju moji roditelji s krvavim suzama…
Dragi moji ja vas čekam raširenih ruku u Džennetu…