Prvo što upada u oko je činjenica da tokom susreta Šefika i Dodika sa Erdoganom u Turskoj nigdje nije bilo srpske zastave, iako je donedavno veliki Srbin i patriota uporno govorio da neće prisustvovati nijednom sastanku ako iza njega ne bude srpska zastava!?

Ipak Dodik se preobrazio, i prije odlaska u Vatikan na poklonjenje papi, pa je iza njega pored Otadžbine Bosne i Hercegovine bila još samo i crvena zastava sa zvjezdom i polumjesecom odnedavno bratske Turske. U Turskoj je nestao strah od neoosmanizma i širenja Turske na Balkan, čega se Dodik donedavno toliko plašio da je svoj strah prenio i na većinu građana, pričajući im priče na RTRS-u o Turcima, islamu, Aliji, Bakiru, džamijama, arlaukanju hodža, muslimanima, Islamskoj deklaraciji i džamahiriji.

Poturica Dodik poklonio se prvo grobu Mustafe Kemala Ataturka, osnivača i utemeljivača savremene Turske države, položio vijence u Mauzoleju Kemala Ataturka u Ankari, a čak je i počasni odred turske vojske pozdravio turskim riječima „merhaba askeri“, u prevodu na srpski „zdravo vojnici“, što znači da se temeljno pripremila posjeta bratskoj Turskoj.
Ključna stvar zbog koje je Dodik kleknuo na koljena u Ankari je vapaj da ga Erdogan podrži i ubijedi pobratima Šefika i Bakira da se smiluju i da ga prime u novi Savjet ministara BiH, te pruži podrška putu BiH u NATO.
Dodik je spreman na sve, ako treba nakon klecanja Ataturku i Erdoganu staviti i fes na glavu, ako će mu to omogućiti opstanak na vlasti i brojne lične privilegije. Nedavno u Berlinu, kao i na cijelom zapadu osim austrijskih ultradesničara, Dodiku su sva vrata zatvorena, pa se zato okrenu Stambolu. Izdajnička antisrpska politika Dodika i SNSD postaje sve vidljivija i svima jasnija, a posjeta papi i Vatikanu, Erdoganu i Turskoj, skinula je i poslednji smokvin list i potpuno ogolila suludu politiku i ponašanje šizogenih struktura. Petparačke priče o referendumima, odcjepljenju, samostalnosti Srpske i ujedinjenju sa Srbijom ostale su samo kao podsjetnik na velikog populistu i demagoga, koji je spreman baš na sve, pa i da žrtvuje sopstveni narod i državu, kako bi došao i opstao na vlasti. Valjda se naivni Srbi napokon probude i osvjeste, i shvate da Milorad Dodik nije nikakav Srbin i patrita, već veliki lažov, prevarant, licemjer i manipulator, najveća nesreća koja je zadesila srpski narod u novijoj istoriji, posebno s ove strane Drine.
RTRS danima najavljuje i veliča posjetu lažnog Oca nacije Turskoj, pretvarajući puzanje u veliki državnički potez, a na kraju se svi trebamo zapitati šta bi se dogodilo, i kakve bi tirade danima slušali o poturicama, probosancima izdajnicima i bakirovcima da su kojim slučajem Bosić, Šarović ili Govedarica kleknuli u Ankari na koljena Ataturku i Erdoganu, pozdravili na turskom jeziku odred Turske vojske, ljubili skute i zastave, puzali pred Turcima kako bi se odobrovoljio Bakir i Šefik da ih prime u Savjet ministara po ponižavajućim uslovima.

Dodik je već postao predmet šprdnje i ismijavanja u federalnim medijima, a nema sumnje da je ovo samo jedna u nizu velikih sramota koje je nanio svojim nepristojnim ponašanjem i brojnim gafovima, zbog kojih je sada primoran da se „vadi“ i javno ponižava, jer da godinama nije lažno optuživao političke protivnike da su poturice i izdajnici, nepotrebno pričao o arlaukanju hodža i džamijama, njegov potez ne bi nikom zapao za oko, jer su mnogi drugi, od Kolinde do pobratima Čovića, uzvikivali iste riječi.
Tužan i drhtav glas je pokazatelj da se Dodik u trenutcima nelagode i javnog poniženja prisjećao kako je nekad gromko uzvikivao „Pomoz Bog junaci“, ne znajući da će doći vrijeme da na turskom jeziku pozdravlja vojsku nekad mrske Turske riječima koje u prevodu znače – pomoz Bog turski junaci…