Istraga o naručiocima surove likvidacije Slaviše Krunića ne daje nikakve rezultate; Naručioci su i dalje nepoznati, a ne postoje ni indicije da bi Posebno odjeljenje za suzbijanje korupcije, organizovanog i najtežih oblika privrednog kriminala, na čijem čelu je Miodrag Bajić, moglo da ih otkrije.

U pritvoru su i dalje Emilio Baldo, Benedi Đukanović i Rodoljub Gajić koji su, zajedno sa Željkom Kovačevićem, napadačem ubijenim tokom likvidacije Krunića, osumnjičeni za ubistvo Krunića, Žarka Pavlovića i teško ranjavanje Gorana Ilića, 22.04.2019..

Gajić je jedini priznao da je prodavao informacije Kovačeviću, dok Baldo i Đukanović negiraju učešće u likvidaciji.

Treba istaći na ovom mjestu da je predaja Đukanovića (12.06.o.g. predao se policiji Kantona Sarajevo) bila pravi šok i za Bajića i za pripadnike MUP RS, jer su smatrali da je narečeni likvidiran i da su to “sredili” naručioci Krunićevog ubistva.

Nakon predaje Đukanovića, još “šokirani” i tužioci i inspekori i vrhovi tih “institucija” su krenuli sa tvrdnjama da se “Đukanović predao kako bi se zaštitio od onih koji su ga angažovali za likvidaciju Krunića”.

Ako je tako, onda je bilo logično da Đukanović “propjeva”, a ne da tvrdi kako je potpuno nevin.

Pitanje je da li je Bajiću&co palo na um da se Đukanović možda predao upravo po nalogu onih koji su ga angažovali? Ako bi to, eventualno, bilo tačno, onda naručioci imaju puni uvid u predmet, što je dodatno pogubno i po Bajića i po ostale iz istrage.

Nije nikakvo čudo da istraga ne daje nikakve rezultate, jer je Bajić potpuno nesposoban, pod punom političkom kontrolom i samim tim korumpiran bez ostatka.

Bajić nije uspio da za gotovo godinu dana “dobije” već pronađene dokaze iz Tužilaštva BiH o nezakonitim radnjama Slavice Injac, bivše direktorice Agencije za bankarstvo RS, pa je sasvim lako procijeniti da mu je za pronalaženje dokaza u drugim slučajevima potrebno vrijeme od nekoliko vijekova.

Da podsjetim na pisanje “Žurnala”: U oktobru prošle godine na zahtjev advokata Slavice Injac, Vijeće Suda BiH je izdvojilo predmet protiv nje i prebacilo ga na Okružni sud Banjaluka.

Jasno je da Bajić čini sve da Injac ne procesuiraju (uz svesrdnu pomoć iz Tužilaštva BiH), tako da su, samo zbog te činjenice, svi njegovu drugi “tužilački” poduhvati pod velikim znakom pitanja?!; Koje glasi: Da li Bajić uopšte želi da se slučajevi koje vodi Posebno odjeljenje riješe? Plus potpitanje: U kolikoj mjeri su slučajevi koje on vodi kontrolisani, sa “ljestvicom” do koje se može ići i koja se ne smije preći?!

Iz Bajićevog dosadašnjeg “rada” jasno je da su ljestvice vrlo nisko spuštene; Nažalost, u brojnim slučajevima potpuno položene “na zemlju”, što znači da nikakvog rada nema. Sve je to u sadejstvu sa MUP RS, ali i sa vodećim političarima, jer bez te “sinergije” Bajić ljestvice ne bi mogao ni postavljati.

Bajićevo Posebno odjeljenje vodi i slučaj naručene likvidacije Damira Ostojića; Istraga je “dohvatila” kradljivce automobila kojim su ubice dovežene i odvežene sa mjesta gdje počinjeno teško ubistvo Ostojića i teško ranjavanje njegove supruge i ništa više od toga.

O mogućim naručiocima se ni ne nagađa, a kamoli vodi neka istraga!

Bajić je navodno vodio istragu i oko uloge Darka Ilića i Dubravka Kremenovića u zločinu teškog ubistva Davida Dragičevića i nakon “uvida” uvidio da je vrijeme da donese Naredbu o nesprovođenju istrage (23.11.2018.); Iako nikakvu istragu nije ni sproveo.

Važno je naglasiti da ni u slučaju likvidacije Krunića, kao ni u slučaju egzekucije Ostojića (ubijen u “sačekuši” 05.09.2018.) nisu otkriveni motivi za ubistvo.

Nije otkriven ni motiv pokušaja ubistva novinara Vladimira Kovačevića, koji se desio 26.08.2018. godine, iako je jedan od napadača Marko Čolić već prvostepeno osuđen (12.07.2019.) na  četiri godine zatvora.

Njegov osumnjičeni saučesnik Nedeljko Dukić nestao je bez traga i glasa. Raspisane su potjernice za njim i na tome se stalo.

Posebno je interesantna činjenica da je Dukić “neuhvatljiv”, iako je taj sitni kriminalac, nakon ranije počinjenih nedjela, padao “kao s kruške” u ruke policije.

Motivi pokušaja ubistva Kovačevića se ne istražuju; Posebno se ne traže naručioci pokušaja likvidacije. Zašto?

Treba reći da je istragu oko pokušaja ubistva Kovačevića vodilo Okružno tužilaštvo Banjaluka, ali kako su oni pod punom kontrolom Bajića, jasno je da odgovornost za neotkrivanje naručilaca ubistva u pokušaju ide i na njegov račun. I račun MUP RS, bez kojeg tužilaštva ne mogu funkcionisati.

O likvidaciji Miloša Ostojića (30.01.2019.) niko više ni ne govori, a tridesetogodišnji mladić je brutalno ubijen “u sačekuši” u Istočnom Sarajevu.

MUP RS je u ovom slučaju počinio kardinalne greške, ali niko zbog toga nije ni smijenjen niti je odgovarao. “Istragu” vodi Bajićevo Posebno odjeljenje.

Niko ne istražuje ni ubistvo “malog” Mirka Lovrića (ubijen udarcima u glavu 12.02.2018.), beskućnika kojeg je znala cijela Banjaluka i koji je preživljavao tako što je prosio, ali se nikad nikom nije zamjerio. Ubijen je, tu nema dileme, iz čiste obijesti.

Moglo bi se nabrajati unedogled.

Isto tako bi se unedogled mogle nabrajati teške koruptivne afere koje je Bajić uspješno “riješio” tako što je spriječio da bilo ko od učesnika bude kažnjen i omogućio da teške pljačke entiteta na taj način budu legalizovane.

Bajić nije tužilac; On je zlo koje je zarazilo pravosuđe; Zajedno sa Milanom Tegeltijom&co.

Bajić je jedan od onih čiji je cilj potpuno uništenje pravosuđa i koji su u svom naumu nadomak tog cilja.

24.

Ukoliko Bajić, Tegeltija&co ostanu još godinu, dvije u pravosudnim institucijama, one će se pretvoriti u pepeo iz kojeg ništa dobro neće nići.