Spone između Milorada Dodika i Dragana Čovića, Blajburške koalicije SNSD-a i HDZ-a, su najčvršće i najpouzdanije na domaćoj političkoj sceni, što se pokazalo u mnogo navrata i situacija…

Samo dan nakon što su se nezadovoljni radnici propalog mostarskog Aluminijuma okupili ispred sjedišta HDZ-a i napali vođu od Hrvata, bosanskih, okrivivši Čovića i HDZ za pljačku i propast kombinata koji je zapošljavao oko 1000 radnika koji ostaju bez posla, Dodik je iznenada sletio u Mostar i svratio do „središnjice“ HDZ-a kako bi savezniku pružio podršku.

Malo je takvih drugara koji priskoče u nevolji i kada je gusto, a posebno dan nakon „vrelih“ događaja i protesta naroda. Maske polako padaju sa lica lažnih patriota i nacionalista, koji su opljačkali sopstveni narod i građane šireći strah i međunacionalne sukobe, i pitanje je dana kada će oni završiti na smetljištu istorije, gdje im je odavno mjesto. I dok Bakir zadovoljno trlja ruke, jer je gašenjem struje Aluminijumu zadao snažan udarac Čoviću, predsjedavajući Predsjedništva BiH odmah je pritrčao u pomoć jer je svjestan da ako padnu Čović i HDZ i on gotov, jer ostaje usamljen jer nema drugih saveznika.

Podrška radnicima Aluminijuma, jer su onakvi žestoki napadi na korumpirane političare i javne prozivke jedino efikasne i na njih djeluju, ali se bojim da je revolt došao kasno, i da je pritisak trebalo napraviti ranije, dok se Aluminijum pljačkao pod plaštom zaštite Hrvata i njihovih nacionalnih interesa. Kolaps Aluminijuma trebao bi biti alarm za sve radnike u Republici Srpskoj i BiH, poput naftne industrije, Elektroprivrede ili Šuma Srpske, koje posluju sa ogromnim gubitcima zbog endemske pljačke. Odmah trebaju prekinuti šutnju i omertu, prije nego bude kasno, a ne čekati da sve izgori pa onda gasiti zgarište kad je sve izgorelo i nestalo.

NEBOJŠA VUKANOVIĆ