Aluminij, dakle, nije jedini, ali je samo još jedan dobar primjer kako će završiti ova država, sve sa entitetima i kantonima. Ugasiće se svjetla, kao sinoć u nekad moćnoj kompaniji. Ugasićemo se.

Sinoć je ugašen Aluminij, jedna od najvećih i najuspješnijih predratnih firmi Bosne i Hercegovine. Godine korupcije i javašluka, partijskog gazdovanja ovom firmom dovelo je do logičnog epiloga. Menadžeri firme sebi su isplaćivali najveće plate u državi, do 20 000 KM mjesečno i više i pored katastrofalnog poslovanja.

Radnicima, koji su to znali, sve to nije smetalo dok su dobijali plate. Juče su istom logikom pogrešno usmjerili bijes na vozače, žene i djecu u kilometarskim kolonama na magistralnom putu koji su blokirali u Mostaru, dok je samo par metara dalje gomila privatnih vila i zgrada u kome stoluju glavni uzročnici ovog epiloga.

Dragan Čović je onomad poput kakvog religijskog junaka preusmjerio tok rijeke zarad boljeg položaja svoje hacijende. I on i njegovi politički pajdaši su juče, kao i svih ovih godina, saobraćali bez problema. Kao što će bez problema dobiti i naredne izbore na konto priče o ugroženosti Hrvata. Ispravite me, ali zar nije menadžment Aluminija bio gotovo 100% hrvatski? Zar tu nije bila potpuna dominacija u odlučivanju ili šta je već recept da se dođe do neugroženosti?

Kvaziintelektualna i medijska elita hrvatskog naroda gleda kako će da elaborira hrvatsko jedinstvo kao jedini razlog postojanja tog naroda, a zarad mrvica sa stola partije koja dominantno vlada ovim djelom zemlje. Kažu, kad se odvojimo u treći entitet, onda cemo se buniti protiv njih, do tada podrška šta god da rade.

Ova maloumna logika otjerala je gomilu mladih Hrvata i Hrvatica iz zemlje, puni su kolodvori ljudi sa kartama u jednom pravcu, što tako zamišljenoj politici uopšte ne smeta. Naprotiv.

Da se razumijemo, isto je i gore i na srpskoj i bošnjačkoj strani. Preslikano. To su ti što čekaju da preuzmu vlast, što su u raznim i predratnim talovima i koalicijama. Gazduju etnički čistim prostorima i jauču iz skupih rezidencija o ugroženosti naroda. Smiju nam se u facu. 

Aluminij dakle nije jedini, ali je samo još jedan dobar primjer kako će završiti ova država, sve sa entitetima i kantonima. Ugasiće se svjetla, kao sinoć u nekad moćnoj kompaniji. Ugasićemo se.
Oni što su je opljačkali već imaju rezervne položaje naokolo, od Zagreba, Beograda, do Beča, Londona i Istanbula.

A svjetina koja je bila spremna da ličuje druge zarad niih, što ih je godinama birala, blokiraće puteve i zgrade.

Samo niti će u tim zgradama biti ikog, niti će tim putevima iko da vozi.
Neće biti nikog.

Kao što svi ti silni mudraci koji su ćutali, neće imati više kome da nameću svoju kukavičku ćutnju kao model političkog djelovanja, pa će je pustoš razotkriti onakvom kakva jeste, potpuno besmislenom.

To će biti tako.

Jer, to je vama vaša borba dala

Nije dakle Aluminij ugašen, vi ste ga ugasili.

BUKA