Slaviša Jurošević, glavni organizator pokušaja likvidacije Slobodana Vasiljevića, još nije uhapšen.

Prema mojim izvorima, Juroševića niko ni ne pokušava uhapsiti, a pripadnici MUP RS valjda očekuju da im se sam preda.

“Policija uopšte ne traži Juroševića; Ovi iz PS Milići prije bi mu pomogli, nego ga uhapsili. Jedino rješenje je da se angažuje Jedinica za podršku, ali od toga, zasad, nema ništa”, tvrde moji sagovornici.

Jurošević je u poslovnim vezama sa AD “Boksit” Milići, a u periodu od 2012. do 2015. godine bio je vozač Radovana Viškovića.

Višković ga je otpustio nakon što je Jurošević pokušao da ubije Ljubišu Pantića, 04.11.2015. godine u Domu zdravlja Milići; Tada je teško ranio Pantića; Pogodio ga je iz pištolja je pogodio Pantića u nogu, dok je previjan.

Pantić se nalazio na listi od 18 lica koju je tada napravio Rajko Dukić i kojima je bio zabranjen ulazak u sve objekte čiji je vlasnik firma “Boksit”.

Ranjavanju je prethodio fizički sukob Juroševića i Pantića i više pripadnika Industrijske policije AD “Boksit” iz Milića.

Pantić je, kako sam to objavio 04.11.2015., oko 17 časova pokušao da uđe u motel “Milići”, ali ga je Jurošević napao. Došlo je do tuče, nakon čega je Pantić otišao u Dom zdravlja kako bi mu previli ruku.

Jurošević je došao za njim i pucao iz pištolja sa namjerom da ga ubije. Nasreću nije uspio, ali ga je ranio.

Za pokušaj ubistva, Jurošević je kažnjen sa 800 KM, jer je djelo prekvalifikovano u “izazivanje opšte opasnosti”.

Nije to bio ni prvi, ali ni poslednji Juroševićev udar i pokušaj ubistva.

Još 2011. godine, kao uposlenik AD “Boksit”, Jurošević je fizički zlostavljao novinare i snimatelje BHT-a, za šta nije odgovarao, ali su zato po sudovima razvlačeni napadnuti članovi TV ekipe.

Šestog oktobra 2011. godine u Milićima je napadnuta ekipa koja je pripremala priloge  za  politički magazin Crta. Fizički napad dogodio se u blizini autobuske stanice. Povrijeđeni su snimatelj Semir Sefović, koji je zbog povreda prebačen u Klinički centar u Tuzli, te tonski tehničar Zvjezdan Kalanović.

Zbog napada i nanošenja tjelesnih povreda, tadašnji Centar javne bezbjednosti Bijeljina podnio je izvještaj nadležnom tužilaštvu protiv dvije osobe, pripadnika osiguranja firme Boksit Dragomira i Slaviše Juroševića, koji su prema saopštenju iz Boksita navodno dobili otkaz.

Ono što je posebno opasno jeste da se u Milićima, Šekovićima, Vlasenici i okolnim mjestima sve više tvrdi da će Jurošević i ovaj put biti pošteđen kazne i da je cilj zataškavanje cijelog slučaja pokušaja likvidacije Vasiljevića.

Uopšte to nije nerealno, jer je Jurošević, izvan svake razumne sumnje, direktna veza do Naručioca Ubistva Slobodana Vasiljevića, a ranija brojna nedjela koja je počinio i prošao nekažnjeno ukazuju da ima izuzetno snažnu podršku vlasti.

Nije uopšte isključeno da i Jurošević nestane, kao što se desilo sa Benedijem Đukanovićem, koji je netragom nestao nakon likvidacije Slaviše Krunića i za kojim se još uvijek traga.

Đukanovića je saobračajna patrola zaustavila u noći 23.04. o.g., nekoliko časova nakon likvidacije Krunića, ali je pušten, jer, kako je MUP RS naveo, “tada nije bio optužen za ubistvo”!

Slobodan Vasiljević, kojeg su pokušali likvidirati, 02.06. o.g. i dalje je u komi; na aparatima za disanje. Njegovo stanje je stabilno, a buđenje iz kome ljekaru UKC Tuzla počeli su prije nekih 36 časova.

Vasiljevića su napadači metalnom šipkom udarili sa leša, polomili mu lobanju, napukla mu je čeona kost, a polomljena mu je i potkoljenica.

Ubistvo Vasiljevića je naručeno, u to nema nikakve dileme.

Zna se sve, ali je nerealno da će MUP RS i nadležno Tužilaštvo u ovom slučaju do kraja rasvijetlititi sve aspekte zločina, kao što to nisu učinili sijaset puta do sada u drugim nedjelima.

U pritvoru su ubica i pervertit, koji zlostavlja maloljetnice, Milutin Kandić, Goran Čalmić, Nebojša Ozinović, Stefan Garić, Miljan Milić, vozač u AD “Boksit” Milići, Nebojša Petković, takođe uposlen u AD “Boksit” i Stefan Radovanović.

Jurošević i Kandić su glavni batinaši i ubice, vezani za AD “Boksit” Milići i imaju iza sebe niz premlaćivanja, pokušaja ubistava i drugih nedjela.

U noći kada je napadnut Vasiljević, formirane su “dvije ekipe”: Jednu su činili Garić, Petković, Milić,i Radovanović, a drugu Kandić, Čalmić i Jurošević.

Jurošević je vodio akciju za likvidaciju Vasiljevića, a Ozinović je bio zadužen da iz Parohijskog doma, gdje je sjedio u blizini Vasiljevića, dojavi napadačima/ubicama kada će on krenuti vani sa “Lovačke večeri”, koja je održana u tom objektu.

Napadači su Vasiljevića čekali sat i po, iza Parohijskog doma, a čim se pojavio na izlazu, što im je Ozinović javio, snažno je udaren metalnom šipkom u glavu.

Odmah nakon toga pritrčali su i drugi napadači i udarali su Vasiljevića po cijelom tijelu metalnim šipkama, sa namjerom da ga likvidiraju.

Kada su pomislili da su uspjeli u svom naumu, pobjegli su sa lica mjesta.

Očito je da napadači nisu smjeli da se direktno suoče sa Vasiljevićem.

Prije dvije godine, Kandić i Jurošević, sa još nekoliko pomagača, presreli su automobilima, u blizini Šekovića, Vasiljevića. I tada su imali namjeru da ga likvidiraju, ali je on uspio da ih natjera u bijeg.

Sve to prijavljeno je Policijskoj upravi Zvornik, ali nikakve kazne za Juroševića i njegove saradnike/ubice i batinaše, nije bilo.