Ubistvo Slaviše Krunića još uvijek je daleko od potpunog rasvjetljavanja, koje podrazumijeva otkrivanje i naručilaca zločina, tvrde moji izvori iz pravosudnopolicijskih izvora.

Uprkos tome, ne smije se prestati zahtijevati da Naručioci ubistva budu otkriveni i drakonski kažnjeni.

Moji izvori dalje kažu da je sve manje onih koji uopšte vjeruju da je Benedi Đukanović, jedan od napadača na Krunića, koji je uspio umaći, još uvijek živ, ali to je u domenu spekulisanja dok god ne bude ili uhapšen ili ne bude otkriveno njegovo tijelo. Za nadati se da će biti uhapšen, jer je on, zajedno sa Kovačevićem, prema informacijama do kojih sam došao, dogovorio i organizovao ubistvo Krunića.

Đukanović je jedan od dvojice pucača koji su ubili, 22.04. oko 22 časa i 30 minuta u selu Glamočani (kod Banjaluke), Slavišu Krunića, Žarka Pavlovića. Tada je teško ranjen i Goran Ilić, Krunićev vozač.

Krunić je ubijen nedaleko od kuće u kojoj je živio.

Đukanović je nakon ubistva Krunića pobjegao; Zaustavila ga je patrola saobraćajne policije 23.04, oko 02 časa, u selu Lug kod Dervente, ali su ga pustili, jer, kako je MUP RS saopštio, “tada nije bio osumnjičen za ubistvo”.

Đukanović je, prema mojim izvorima, ostavio dvoje maloljetne djece u Banjaluci i to bez ičijeg nadzora, jer nema supruge.

Te noći, 22.04., ubijen je i jedan od napadača Željko Kovačević, koji je iskrvario, nakon što je pogođen u butnu arteriju.

Kovačević je kod sebe imao telefon “specijal” u kojem su bila samo dva broja.

Jedan broj pripadao je licu koje se (zasad) ne dovodi u vezu sa ubistvom Krunića, a od kojeg je Kovačević zahtijevao da za njega ukrade automobil.

Ta osoba (I.M.), koja ne živi na teritoriji Banjaluke, nije ukrao automobil.

Način na koji je otkriven je potpuno bizaran: Kod Kovačevića je pronađen “specijal” u kojem su bila dva broja. Nije se znalo čiji su.

I.M. nije bacio svoj specijal, našla mu ga je mati i sa njega nazvala na njegov lični telefon, što je pomoglo da bude otkriven, ali je, zasad, utvrđeno da pomenuti nema veze sa ubistvom Krunića.

Za drugi “specijal” utvrđene su lokacije na kojima se nalazio te kobne noći – u blizini ugostiteljskog objekta u kojem je sjedio Krunić, kao i u blizini ugostiteljskog objekta u kojem radi nevjenčana supruga Emilija Balda, tvrde moji izvori.

Taj drugi telefonski aparat nije pronađen dosad, ali se pretpostavlja da ga je koristio Baldo. I sa njega pozivao Kovačevića. Takođe, ranije sam objavio, da se smatra kako je Baldo pomoću drona nadzirao ugostiteljski objekat u kojem je sjedio Krunić.

Dron nije pronađen, ali jeste njegov upravljač kod Balda.

Tek ovih dana poslani su svi telefonski aparati, oduzeti od osumnjičenih za ubistvo i njihov DNK na vještačenje.

Zašto je toliko dugo nadležnom Republičkom tužilaštvu trebalo da to učini nije poznato, ali, svakako, svjedoči o njihovoj nevelikoj sposobnosti da riješe ovako težak zločin.

Moje informacije dalje kažu da je Kovačeviću i Đukanoviću najvjerovatnije isplaćen avans u visini od po 25.000 evra, a da je ukupna cifra, koja je trebalo da bude plaćena za likvidaciju Krunića, 200.000 evra.

Da li je i Baldo dobio 25.000 evra nije utvrđeno.

Osim navedenih, u pripremi likvidacije Krunića učestvovao je i Rodoljub Gajić, koji je bio zaposlen u “Sektor sekjuritiju”, zaštitarskoj firmi čiji je vlasnik bio Krunić.

Gajić, angažovan u to vrijeme na čuvanju Krunićeve porodice, izdao je svog poslodavca, a ključni razlog je što je dugovao novac Kovačeviću.

Gajić i Kovačević su se sretali i u Gajićevoj kući u selu Rekavice, a poslednji put su se vidjeli u tom mjestu, nadomak Banjaluke, nekoliko dana prije ubistva Krunića.

Pretpostavlja se da je Gajić dao i detaljan opis puta kojim se kretao Krunić, kada je išao kući u Glamočanima, osim što je prodavao informacije o broju ljudi koji prate njegovog poslodavca, kao i naoružanju koje imaju sa sobom.

Isto tako se, prema mojim sagovornicima, smatra da je Gajić isjekao dio ograde kuda su napadači trebali da pobjegnu nakon likvidacije Krunića.

Važno je znati da je Kovačević bio “na mjerama” MUP RS u vrijeme izvršenja zločina, što uopšte nije pozitivno za policiju, a najgora stvar po njih jeste da je Gajić Kovačeviću predavao informacije o Kruniću, između ostalog, i tačno preko puta Policijske uprave Banjaluka i to u vrijeme dok je Kovačević bio “na mjerama”.

Ono što je zapanjujuće jeste da niko iz policije, kako tvrde moji sagovornici, “nije imao pojma da su Kovačević i Đukanović profesionalne ubice”.

Dosta je posrednih dokaza koji ukazuju da im ubistvo Krunića nije prvi takav zločin koji su počinili.

Kovačević je ubijen tokom napada, Đukanović je u bjekstvu, Baldo i Gajić su u pritvoru, ali je teško povjerovati da su samo njih četvorica direktno učestvovali u organizaciji i izvršenju ubistva Krunića; Osim naručioca, ugovarača likvidacije, sasvim vjerovatno postoji još zločinaca upetljanih u rijetko viđeno zlodjelo.