To što si umro nije izgovor da ne izađeš na izbore
Opet neki kasnovečernji rant. Bit će da me tada „puca“ inspiracija. Elem, da podijelim i sa vama. Makar da vas nasmijem. Zamišljam da sam ja, ne daj Bože, članica neke od ovih dobro poznatih stranačkih opcija.
Dolaze izbori i ja se sada kao moram praviti da sam najsretnija na dunjaluku što sam dio baš te stranke, trebam kao za njih povazdan lijepiti plakate, džaba jelte, i moram se praviti da mi neće rahmetli dida dovesti na glasanje i svu ostalu rodbinu sa ahireta.
Kao ja mogu ljude gledati u oči dok im dijelim 200 grama kafe i upaljač sa logom stranke i lagati ih da će im moja stranka asvaltirati put, a ja lično proći bagerom prije toga.
Kao ja se slikam za plakat, maksimalno isfotošopirana i pristojno se smješkam , a ispod moje slike piše neki loš slogan kojeg je neko sastavio k’o ni sebi ni drugom.
Kao obilazim neka čudnovata sela kojih nema ni na Google maps sa svojim stranačkim kolegama i držim govore tipa: „Obećavamo vam da ćete do 2020-e svi imati krave koje se same muzu i da ćete imati međuseoski tramvaj!“ A ljudi drže svojih 200 grama kafe i zamišljaju kako se krave same muzu, konektovane direktno na mljekaru, dok se oni vozaju tramvajem tamo-vamo.
Kao nije me sramota slikati se sa predsjednikom stranke na skupovima i praviti se da sam uzbuđena što sam tu i što lažem čim zinem.
Zamišljam i smijem se sama sebi. Neka, hvala.
Dostojanstvo i žvaka umjesto kusura
Koliko košta dostojanstvo? Zavisi. Za mene nema cijenu. Koliko koštaju ljudi koji su prodali dostojanstvo? Vjerovatno koliko i ona žvaka što je daju umjesto kusura.
Neko će reći: „Ljudi se bore za sebe. Život je borba.“ Odavno već nemam empatije prema tome. Ne dotiče me ništa u čemu nema iskrenog nijeta. Da nas je više na strani istine, ne bi zavladala laž. I nemaš mi pravo pričati pričati bilo šta, dok si na strani laži, okej? Okej.
Makse!
Molim sve „strastvene“ članove i članice političkih opcija sa dugogodišnjom tradicijom da me nikako ne gledaju. Makse!
Posebno da se maknu da ne prođem kroz njih ovi što mijenjaju političke opcije kao čarape. Ti trebaju kondom na glavi da nose, s obzirom na to koliko često mijenjaju stranke.
Molim sve „strastvene“ članove i članice koji budu imali zadatak da lijepe plakate noću, da ne ostavljaju smeće iza sebe, nakon što su strgali tuđe plakate.
Molim sve učesnike u cirkusu zvanom Izbori da mi ne ukradu ideju o kravama koje se same muzu. Budite kreativni. Vaši dugogodišnji glasači su vjerovali i u gore izmišljotine.
Rahmetlije i posthumna građanska dužnost
Pozdravite mi mahsuz rahmetli familiju koja svake izbore mahsuz uzme godišnji na ahiretu i doleti časkom na dunjaluk, jer valja izvršiti svoju najsvetiju posthumnu građansku dužnost – glasati na izborima u Bosni i Hercegovini! Čudo jedno! Njemačka da nam pozavidi na toj disciplini – ni Merkel ne može natjerati svoje rahmetlije da se tako ažurno odazivaju na izbore, kao što to može naša moćna trojka, ljube ih tri nacionalistički nastrojene majke.
Suma summarum: Makse! Neću ni kafu ni upaljač sa tvojom glavudžom na njemu! I ostavi mi rahmetli familiju na miru! Okej? Okej.
P.S.: Mole se iskreni da se probiju u prve redove – nefotošopiranih plakata, praznih ruku i punih srca.
Elma Begić Sanjar
