Ja sam otac brutalno ubijenog Davida. Ja sam borac prve kategorije i ratni vojni invalid. Nisam ni terorista, ni vehabija, ni obavještajac.
Hvala vam što ste mi omogućili da pred najvišim tijelom RS ovo govorim. Shvatićete me što Vladu RS ignorišem; Mene neka Dragan Lukač, Darko Ćulum i Ilić hapse, ali neka ne pomišljaju da diraju nekoga od moje porodice i sve one koji pomažu moju borbu.
Moja borba je borba za pravdu i istinu. Ja, Davor Dragičević, javno tvrdim da je moj sin mučen, brutalno ubijen sa izričitom naredbom da bude ubijen.
Obećao sam da ću reći kako je moje dijete ubijeno. Nadam se da više nikada nijedan roditelj neće izgubiti svoje dijete.
Davide, 18. marta oko 2.30 časova u centru Banje Luke i pred ko zna koliko kamera je otet od više kriminalaca. Na to pokazuje snimak na plato u ispred “Boske”. Nakon toga se gasi njegov telefon.
Moguće je da je pretučen i odvučen sa parkinga Metalske škole, ali to treba istražiti. Ja sam konobar, a ne istražilac. Neka objasne zašto nisu to istražili.
Nemoguće je da 15 do 20 osoba šiba i premlaćuje nekoga, a da ne ostane tragova. Ali, to je tek početak višednevne agonije. Trajalo je monstruozno mučenje moga sina. Najviše o tome svjedoče povrede koje su Lukač, Ćulum i Ilić pokušali sakriti. Nema nijednog dijela tijela na kojem nema povreda.
Kad analiziramo toksikološki nalaz da su u Davida unošena narkotička sredstva da bi bio što duže svjestan i da njegova agonija bude što teža. Na snimku ispred Boske se vidi da nije pod uticajem opijata. Otkud LSD u Banjoj Luci?
Ako ćemo vjerovatni zvaničnim verzijama policije, to znači da je bačen u kanalizaciju. Znate li koga su to zločinci bacili u kanalizaciju? Bacili su perspektivnog studenta ETF-a koji je bio student i beogradskog IT-a, bacili su sportistu, bacili su dijete koje je bilo budućnost Republike Srpske.
Moj David je tražio istinu za druge stradale mladiće. Saučesništvo u ubistvu je teži oblik od ubistva, jer odlično znam glavne saučesnike.
To su na prvom mjestu minsitar Dragan Lukač, direktor Policije Darko Ćulum, Ilić i Dalibor Vrećo. Oni su omeli istragu.
Nikada u sudskoj praksi nikada nije održana onakva konferencija.
Gdje je tužilac? Nema ga!
Zar smo zaboravili kako je nesporno utvrđeno kako se moje dijete utopilo bez elemenata krivičnog djela, a znali su za polomljenu vilicu, izbijene zuba i lomove glave. Znali su i za desetine hematoma.
I na kraju su javno kazali da nema krivičnog djela. David je brutalno ubijen. Nisu čekali da to kaže tužilaštvo koje je jedino nadležno za kvalifikovanje. Lažno su ga optužili i za krađu kuće. Dokažite da je ukrao i odmah idem na trg da se ubijem!
Jataci su bili u toj kući i sve su podmetnuli.
David Dragičević je samo spušten u Crkvenu da se pošalje poruka meni i ovom narodu.
U moju glavu nikada nećete ući. Samo tražim istinu i pravdu.
Zamolio bih narodne poslanike da postave sebi pitanje: za koji novac bi svaki od vas pristao pomagati i ovako lagati ubicama moga sina? Za koji novac bi to bilo ko od vas činio? Da li bi iko od vas pomagao ubicama da rizikuje karijeru?
Želim istinu i pravdu ma koliko brutalna bila. Ubili ste mi dijete. Ugasili ste mi slavsku svijeću. Tražim da se poslanici izjasne da li je u pitanju samoubistvo ili ubistvo. I tražite rok tužilaštvu da kaže šta se desilo da mogu otići na grob svoga sina.
