Ukoliko ste pomislili da je ovo saopštenje neke od posljednjih sjednica Predsjedništva HDZ-a BiH, pogriješili ste. Vijest datira od prije gotovo 20 godina, tačnije februara 1999.

Neka pokušaju glasači HDZ-a na trenutak zaboraviti navijačku ostrašćenost, nacionalni ponos, inat prema „onima drugima“. Neka se zapitaju šta je to HDZ BiH uradio od onoga što im od izbora do izbora obećava. Dvadeset i više godina, prelistajte arhivu i uvjerićete se da stranački čelnici poput mantre ponavljaju riječi sa početka ovog teksta. Zašto glasati za onoga koji nije ispunio niti jedno obećanje kojim je pridobijao birače?

Koliko još godina ispraznih riječi i u suštini gubitničkih rezultata njihove vlasti treba da podnosite? Čime su zaslužili glasove ti čovići, bevande, čolaci, krište, čavare, čordaši, krešići? Koji su to pozitivni rezultati osim onog u njihovim imovinskim kartonima?  Živite li bolje ? Da li ste dobili posao bez članske knjižice? Kukumavčiti i brojati koliko nema Hrvata u RS, koliko ih je svakim danom sve manje u Hercegovini, Srednjoj Bosni, Posavini, Tuzli nije ono zbog čega ste im davali glasove. Razmislite, sjetite se…pa istu vam priču pričaju dvadeset godina. Nisu uspjeli. Tačka. Nema više.

IZLAPJELI ŠATORSKI HIT

Šta može nagnati nekog glasača SNSD-a ili ako baš hoćete Milorada Dodika da ponovo glasa za njih? Mogu li oni razaznati laži u toj svojevrsnoj političkoj šizofreniji koja im se servira proteklih godina? Ako su im Srbi u RS dali glas zbog obećanja o nezavisnosti, ekonomskom prosperitetu, borbi protiv kriminala i korupcije, onda nemaju više niti jedan razlog vjerovati i zaokružiti ista imena na izbornim listićima. Šta su uradili cvijanovićke, špirići, majkićke, markovićke, radmanovići, viškovići, košarci, petrovići i konačno dodici ?

Razlikuju se samo u tome jesu li tokom mandata inkasirali stotine hiljada ili milione maraka. Slušate njihove priče o stranim plaćenicima, neprijateljima RS, bauku koji prijeti od Federacije do pola svijeta, a oni ih pričaju da se niko ne dosjeti pitati gdje su „Ugljevik 3“ i obećane hidroelektrane, tvornice, aerodromi, gdje su nestali Farmlend, Alumina, Banka Srpske, gdje je novac od prodaje telekoma i naftne industrije, gdje je nestalo Specijalno tužilaštvo? Junače se SNSD-ovci pričom o Kosovu i bratskoj Srbiji, a udvostručili su dug Republike Srpske novim kreditima i još se lažno hvale kako će dobiti nove iz Rusije.

Svojoj djeci kupuju stanove u Beču, Beogradu, Novom Sadu, Budvi, otvaraju im restorane, apoteke, raznorazne firme novcem iz tih istih kreditnih zaduženja. Pogledajte redove mladih ljudi ispred ambasada i konzulata, kolone punih autobusa koje je ta vlast nagnala u neizvjesnost tuđe zemlje. Da li ste im zbog toga dali glas? Razmislite, sjetite se…pa istu vam pjesmu ispod šatora pjevaju iznova i iznova godinama. Nisu uspjeli. Tačka. Nema više.

JOŠ 8 NAJTEŽIH GODINA S NJIMA

Nema boljeg dokaza o političkom mazohizmu u Bošnjaka od glasanja za SDA. Šta nekoga treba nagnati da „nakon 20 najtežih godina s njima“ ponovo glasa za izetbegoviće, džaferoviće, genjce, mehmedoviće, osmanoviće, sarajliće, novaliće…

Sijanje straha od prethodne dvije nacionalističke stranke oprobani je recept da se zaborave ratni profiteri i postratni privatizacioni mešetari. Da se zaborave milijarde donacija, računi i depoziti  u stranim bankama koje je nekoliko familija preuzelo u ime „svojih Bošnjaka“. Da se zaborave lažna, nerealna obećanja borcima i ratnim vojnim invalidima, da se zaborave uništene fabrike i hiljade radnika koji su im i gladni još uvijek vjerovali. Krivaja, Energoinvest, Unis, Šipad, Željezara Zenica, GP Bosna, Agrokomerc, Borac, Vatrostalna, Rudstroj, KTK Visoko, Granit, Fabrika duvana Sarajevo, Polihem, Hidrogradnja, Konjuh, Vranica…dug je niz. Kao što je dug niz kojekavih šaja, budnja, delimustafića, selimovića, čorhodžića, alispahića, čengića koji su za i na račun SDA bez skrupula oteli sve što se oteti može.

Ko može opet glasati za stranku čiji su čelnici naplaćivali zapošljavanje u javnim preduzećima i institucijama, stranku koja je glavni zagovornik novih i novih poreza, pa čak i „sadake“ koja ovdašnjim starcima pristiže od rodbine iz inostranstva? Zato, razmislite, sjetite se, predsjednik SDA moli za još osam godina vlasti i sve će biti potaman, kaže. Za dvadeset i više godina nisu uspjeli. Tačka. Nema više.

SAMO NEKA NISU ISTI

SBB Fahrudina Radončića je stranka koja je dopodne vlast, a popodne opozicija, tako da nije vrijedna rabljenja tastature.

Isto vrijedi i za SDP BiH, koja unatoč (samo)proklamovanoj reformi još nije dokazala da opet neće vladati istom matricom –  ako i kada postane dio vlasti.

Dosadašnja vlast u BiH je postala sinonim za korupciju i nepotizam, ona je stavljanjem pravosuđa pod svoju kontrolu, gotovo uništila postojanje i vjeru u pravnu državu. Ona se zadužuje kako bi opstala preglomazna administracija iz koje crpe glasove koje im donose prevagu, uz one lažne na izborima u čemu im zdušno pomaže Centralna izborna komisija.

Logično je pitanje nakon svega, za koga onda glasati? Odgovora u ovom tekstu nema, jer je ovo samo podsjećanje kako su dosadašnji vladali. I poziv da ne budete pasivni posmatrač rezultata izbornog dana.

Zato još jednom razmislite da li želite živjeti u ovakvoj BiH ? Istu nam priču pričaju dvadeset godina. Nisu uspjeli. Tačka. Nema više.

Zurnal.info