ZADNJI VOZ ZA MILETA

Svojevremeno je Milorad Dodik rekao da će, nakon što se prestane baviti politikom, “osnovati nevladinu organizaciju i naučiti engleski jezik”.

Još se nije prestao baviti politikom, ali njegova davno javnosti predočena projekcija sasvim sigurno je danas netačna. I ne samo danas, već i u budućnosti.

Što se jezika tiče – treba naučiti ruski, jer mu engleski neće biti od velike pomoći kada se prestane baviti politikom; Ili bude primoran da to učini; Kada je NVO u pitanju sasvim je nebitno čime će se baviti.

Jedino bitno je da li će NVO biti registrovana u Moskvi ili Sankt Peterburgu, gdje bi, kako se stvari u BiH razvijaju, trebalo biti Dodikovo buduće stalno prebivalište.

Kriza u BiH dodatno je multiplikovana, prijetnjama/upozorenjima koja stižu sa svih strana; I od lokalnih suprotstavljenih Feudalaca i od međunarodnih zvaničnika; Sam Dodik, koji je produkovao krizu udarom na Ustavni sud BiH, potom blokadom rada institucija BiH, nakon par dana uloge lažnog mirotvorca, ponovo se vratio u punom ratničkom sjaju, teško iziritiran mogućim sankcijama Evrope, koje bi, ukoliko se dese, stavile tačku na njegovu političku karijeru.

Cijela igra je na pretankoj žici i ko se oklizne, povratka mu nema; Dodik je trenutno najbliži padu sa žice, a zaista je teško očekivati njegov novi Kopernikanski obrt, (poput onog kada je potpisao “Program reformi BiH”), i brzi prekid blokade institucija BiH.

Dodik je dramatično, isključivo, bezuslovno postavio stvari, ultimativno zahtijevajući da Ustavni sud povuče svoju odluku o neustavnosti pojedinih članova Zakona o poljoprivrednom zemljištu i povlačenje stranih sudija, da ne postoji slamka koja bi ga izvukla iz živog blata u kom se nalazi, a da, pri tom, ne pretrpi teške političke gubitke. Koji ne bi bili dnevnopolitički, već dugoročni i koštali bi ga, u slučaju eventualnog novog obrta, sasvim realno i političke karijere.

Dodatan problem za Dodika jeste što bi novi Kopernikanski obrt za njega značio gubitak mogućnosti stalnog prebivališta u Sankt Peterburgu; Preciznije, jedinog preostalog vidljivog rezervnog položaja autokrate koji je izgubio potpuno vezu sa stvarnošću.

Kriza će potrajati; Neće Dodik još u Sankt Peterburg; Uskočiće u zadnji voz.

Što je veća šteta, to su Planeri zadovoljniji. Očekivano.

Nije bilo očekivano da Dodik ispadne naivan, bolje reći natjeran, u tolikoj mjeri, jer je riječ o preiskusnom tehnologu vladanja: Dodik je, primjera radi, mogao naložiti nesprovođenje Odluke Ustavnog suda; Donijeti set mjera da se onemogući provedba, a da ne blokira rad institucija BiH; Međutim, on je sve to preskočio i odlučio se za blokadu; Očito, zato što je morao.

Planerima je trebalo da se kriza funkcionisanja BiH “sveže” sa krizom u Crnoj Gori, jer i jedna i druga država su na teškim iskušenjima, iako sa različitim povodima za njih.

Upravo je zbog naloga Planera, a ne zbog “odbrane svetinja”, Dodik potegao vitalni nacionalni interes oko posjete Mila Đukanovića BiH, što je nonsens, jer ta posjeta nikoga ne bi ugrozila u RS; Uz to, ukoliko je Dodiku zaista stalo do “odbrane svetinja”, imao bi priliku da sa predsjednikom Crne Gore “oči u oči” polemiše oko Zakona o slobodi vjeroispovijesti, koji je u susjednoj državi izazvao masovne mirne proteste.

Dodik je bagatelisao institut vitalnog nacionalnog interesa na potpuno trivijalnom pitanju, samo da bi Rusi pokazali Đukanoviću da još ima mjesta na Planeti gdje mu mogu, sem u Rusiju, onemogućiti dolazak.

Ni u simboličkoj ravni taj čin ne znači ništa lično za Đukanovića, čiji način vladanja kao jaje jajetu liči Dodikovom, ali mu itekako pomaže u sukobu sa pobunjenim narodom, jer takav akt je njegovoj politici dodatna potvrda da “iza svega stoje snage izvan Crne Gore”, a ne njegov zakon, koji je neprihvatljiv za mnoge; Ne samo za Srbe.

Paradoks je da je Dodik svojim stupidnim postupkom donekle ojačao Đukanovićevu poziciju u Crnoj Gori, dok je sopstvenu u BiH značajno oslabio; Izgubio je podršku Opozicije i dodatno potvrdio da on ne posustaje u namjeri da entitet upravlja državom, da entitet dijeli lekcije drugim državama, što je neprihvatljivo za bilo koga ko ne spada u kategoriju njegovih obnevidjelih, do nivoa potpune zaluđenosti, sljedbenika.

Vezanjem kriza Dodik je najveću štetu načinio sopstvenom narodu; I u Crnoj Gori i u BiH, jer je ozvaničio Front, a sebe je doveo pod udar koji će teško da amortizuje i već je vrijeme da se postavi pitanje – koliko Dodik u svojoj “armadi” ima “kamikaza”, spremnih da se žrtvuju za njega?!

Dodik, taze prijetnjama da će blokirati/povući saglasnost/ukinuti…, računa na žrtve i žrtvovanje u sopstvenim redovima, iako se mora reći da na taj način pokušava, takođe, ucjenom ishoditi da sankcija, koje se već naziru na horizontu, ne bude, već da se sve završi nekim “strukturalnim dijalogom” koji bi se odvukao u beskraj; A njemu omogućio da nastavi sa blokadama.

Ta “strukturalna nada” je vrlo mala, jer je Dodik “zacementiran” kao strukturalni problem. Ne SNSD, već Dodik, što je vrlo bitno.

U ovom trenutku Dodik, vrlo teško može da računa na povlačenje zahtjeva zemalja Kvinte, ostalih članica PIK-a, OSCE-a, Evropske komisije…koji zahtijevaju sprovođenje odluka Ustavnog suda, podržavaju ostanak stranih sudija, zahtijevaju prekid blokade institucija BiH, a da, pri tom, ne učini brojne i velike ustupke. Za početak, da deblokira institucije i prihvati odluku Ustavnog suda, kao i da se posveti brzoj i efikasnoj provedbi “Plana reformi BiH”.

Svjestan je toga Dodik, te namjerava da nastavi sa proizvodnjom problema i ojačavanjem Fronta; Svjedoči o tome i najava pokušaja dodatnog ukopavanja “bunkera” – preuzimanjem Miće Mićića računa i na preuzimanje Bijeljine.

To nije samo obračun sa SDS-om, već mnogo više od toga – to je, osim pokušaja uvođenja jednopartijskog sistema, i najava spremnosti, temeljne pripreme, za dugotrajniji sukob sa svima sem sa Rusijom.

Realno, Dodik, ma koliko izgledao jak u RS, izvan granica entiteta mnogo je manjih gabarita, dok je izvan granica BiH već u mikronskim dimenzijama.

Ni Dodik ni RS nemaju snage za dugotrajnu, duboku krizu; Za nekoliko mjeseci najviše, nakon čega će uslijediti slom; Nekoliko mjeseci je optimistična verzija.

Što se tiče “kamikaza” njih tek nema; Postoji nekoliko žrtvenih jarčeva, koje će Dodik prinijeti na oltar sopstvene antipolitike, stupidnosti i konvertitstva, nakon čega nailazi zadnji voz za Sankt Peterburg