Podnesi ostavku i tako dokaži da nisi fahidiot…
Radovan Višković je klasičan primjer fahidiota jer jedino zna potpisivati dokumente kakve drugi sačinjavaju, bez svijesti koliko teške štetne posljedice time produkuje.
Kad ljudi zatraže obrazloženja njegovih nezakonitih i faktički nepotrebnih zabrana rada nastupaju kordoni “pendrek-efendija” i nasiljem utvrđuju da su zakoni Republike Srpske odavno ukinuti.
Neće Višković podnijeti ostavku dok god mu drugi ne napiše tekst, jer takav fahidiot jedino se umije potpisati. No, ipak mu treba dati šansu da “demantuje” ovakve ocjene.
Nemile scene nezakonitog policijskog nasilja nad građanima Banjaluke, koji samo traže zajamčena prava i socijalnu sigurnost, iziskuju promptnu javnu osudu. I traženje momentalne ostavke premijera i “komandanta” Radovana Viškovića zbog direktne odgovornosti za odavno neizdrživu ukupnu situaciju! Kad sam nema svijest o sopstvenoj nekompetentnosti moramo mu to ovako javno saopštavati.
Ugostitelji, frizeri, muzičari i drugi pogođenji posljednjim Viškovićevim teško nezakonitim zabranama okupili su se ispred Palate Republike Srpske radi iznalaženja rješenja za nagomilane probleme kakve kontinuirano trpe od uvođenja vanredne situacije povodom pandemije kovida-19. Nisu okupljeni tražili milostinju ili političke promjene, nego da im vlast omogući obezbjeđivanje egzistencije sopstvenim radom. I da nadalje pune budžet Republike Srpske koji taj Višković i bratija bezobzirno arče!
Umjesto da dođe među ljude i čuje njihove jade produkovane njegovim odlukama, da bar elementarno ispoštuje te što ga plaćaju, “komandant” Višković šalje žandarmeriju. Vidjeli smo kako policajci mlate i gaze poreske obveznike koji im osiguravaju plate i porodične egzistencije. Toliko o moralu političke vlasti i njenog osnovnog sredstva hegemonije u vidu “pendrek-efendija”! No, pogledajmo činjenično ko ovde krši zakon i koga bi trebalo institucionalno goniti.
Na gornjoj fotografiji vidite “zaključak” Republičkog štaba za vanredne situacije RS kojim su uvedene zabrane rada kategorijama preduzetnika koje legitimno traže svoja prava. U donošenju ovog “propisa” pozivaju se na Odluku o proglašenju vanredne situacije iako je u pitanju nezakonit opšti akt na kakavom ne smiju zasnivati bukvalno ništa, a najmanje uvoditi ovakve mjere i zabrane. Žandarmerija bije građane u sprovođenju nezakonitih i protivustavnih odluka vlasti! Ludilo!
Još 26. marta prošle godine problem sam ukazao tekstom SKANDALOZNO: Sve odluke Vlade RS povodom proglašenja vanredne situacije su neustavne i nezakonite! . Na samom početku opšteg haosa eleborirao sam kako i zbog čega vlast mora pod hitno poništiti sopstvene odluke i prekinuti sa teškim kršenjima ustava i zakona. Pronašao sam i objelodanio sporne odluke vlade i štaba, a potom i članove ustava i zakona koji su prekršeni njihovim donošenjem i uvođenjem u pravni sistem.
U daljim tekstovima ukazivao sam na obaveznost reagovanja Ustavnog suda Republike Srpske, šta je čak uslijedilo, ali problemi nisu riješeni. Objasnio sam kako se slične situacije normativno premoštavaju uvođenjem vanrednog stanja od strane parlamenta, nakon čega smo “dobili” vanredno stanje, ali sa još grđim kršenjima ustava i zakona. Kad je Željka Cvijanović počela donositi svoje uredbe sa zakonskom snagom nastupio je potpuni haos, gdje sam sebi dosadio tumačenjima date problematike.
Prvi sam sankcionisani zbog javnog iznošenja mišljenja o “korona-ludilu”, kako sam rada okvalifikovao sporna dešavanja, i to je bila udatna vijest medija ex-jugoslavenskog regiona. “Kažnjen prijedorski bloger, mora platiti paprenu kaznu!” glasili su naslovi. Niko nije objavio da sam Viškovića i Cvijanovićku natjerao na poništenja odluke i uredbe sa zakonskom snagom o “zabrani izazivanja panike i nereda”. Zbog egzaktno dokazanih nezakonitosti morali su poništiti odluku vlade i predsjedničku uredbu, a naprosto kako bi izbjegli da im iste po mojim zahtjevima – poništi sud.
Sa gornje fotografije vidite da “komandant” Višković ne odstupa od svojih nebuloznih “zabrana” i pored činjenice da sudovi punu godinu odbijaju prekršajne naloge/prijave policije i drugih organa. Danas govorimo o hiljadama sudskih odluka kakve ukazuju da nije moguće kažnjavanje po budalaštinama Radovana Viškovića, ali kako to objasniti vajnom “komandantu”? Izgleda da je magarcu lakše naučiti tablicu množenja, negoli Viškoviću dva-tri pravna postulata?!
Znači, nema suda u Republici Srpskoj koji će nekog kazniti po “zaključku” objavljenom na sajtu Vlade RS. Sudovi postupaju po propisima objavljenim u službenim glasnicima države, entiteta i lokalnih vlasti, a “elektronski pamfleti” sa sajtova ili dnevnici RTRS-a nisu izvori prava po kakvima je moguće nečije kažnjavanje.
Kada Vlada RS normativno uređuje odnose i obaveze kakvih se imaju pridržavati pravna i fizička lica nastupa uredbama ili eventualno odlukama. Jedini na svijetu Radovan Višković u formi “zaključaka” uvodi zabrane sa mogućnošću kažnjavanja. Zaključkom se uređuju unutrašnji odnosi u vladi, primjera radi po zahtjevu ministra Lukača da mu dodijele još 100 policajaca za lično obezbjeđenje.
U ovom slučaju možemo samo govoriti o vladinoj uredbi objavljenoj u službenom glasniku ukoliko je cilj pravno valjano ograničavanje okupljanja, zabranjivanje rada pojedinih djelatnosti, uvođenje nastave na daljinu, pridržavanje epidemioloških mjera i slično. Pritom se uredba ne može izvorišno pozivati na nezakonitu odluku o uvođenju vanredne situacije, pa da uopšte razmišljamo o mogućnosti kažnavanja i to samo u domenu normativne forme (načina donošenja propisa).
Potpuno zabraniti rad ugostiteljsmim radnjama, frizerskim salonima ili vježbaonama može samo Radovan Višković, jer takvu budaletinu majka više ne rađa. Prvo nema pravnog osnova za donošenje takvih zabrana ili ograničenja, a da ne nebrajam silu međunarodnih i nacionalnih materijalnih zakona kakvi mu brane slične odluke. Neko će pomisliti kako svuda u svijetu nameću slične zabrane, no to ne mogu tumačiti obzirom da bih morao analizirati ukupnu pravnu materiju neke zemlje. Za Republiku Srpsku u desetinama tekstova do detalja objasnio sam problematiku i sa te strane nastupam pravno utemeljeno.
Kada govorimo o faktičkoj potrebi preduzimanja mjera suzbijanja širenja zaraze opet se pozivam na davnašnje objave. Primjera radi 25. aprila prošle godine objavio sam analizu USPJEH ILI KOBNA GREŠKA: Potencijalne opasnosti balkanskog modela suzbijanja Covid-19 . Prije aman 11 mjeseci na egzaktnim pokazateljima problematizovao sam tada toliko hvaljeni “balkanski model”.
To što su vlasti svih ex-jugoslavenskih država restriktivnim mjerama sprečavale širenje zaraze, pa smo imali mnogo manje inficiranih od ostatka svijeta, apostrofirao sam kao problem sa kojim ćemo se suočiti s jeseni i naredne zime. Evropske zemlje ekspanzivni rast oboljelih imale su tokom proljeća, a moja malenkost tvrdila je da nas identični jadi čekaju od novembra i nadalje. Konkretno: predočio sam podatak da je u Bosni i Hercegovini prokuženost tek 0,43 odsto ili jedan zaraženi na preko 2 000 stanovnika.
Problem sam čak prezentovao mapom kakvu ponovo postavljam (vidi foto dolje). Po standardima medicinske stuke da bi uopšte govorili o pandemiji moramo imati nekih 40 odsto zaražene svjetske populacije. Srbija je imala najveći procenat zaraženih od 0,1 odsto (jedan na hiljadu) od svih zapadno-balkanskih država i po parametrima struke nije moglo biti govora o epidemiji i vanrednim mjerama suzbijanja.
No, vladajuće balkanske elite kopirajući “umotvorine” komšija rigoroznim zabranama i teškom torturom uspjele su početno usporiti širenje zaraze, a koliko se “balkanski model” pokazao uspješnim vidimo po današnjem haosu. Mnogi, uključujući i moju malenkost, ukazivali su šta nas neminovno čeka, ali očigledno smo to zaludno činili.
Ubjedljivo najveća tadašnja greška sastojala se u iscrpljivanju zdravstvenih i ekonomskih resursa preko svake razumne mjere spram tako malenog broja zaraženih i oboljelih. Zalud su bila ukazivanja da kad nas pogodi najteži talas nećemo imati dovoljno zdravstvenih radnika u “crvenoj zoni” jer smo ljude satirali kad su nam bolnički kapaciteti bili gotovo prazni. Procenti zaraženih ili kliničke slike nisu određujući faktori ublažavanja ili postrožavanja mjera, nego je to popunjenost odjeljenja tzv. crvene zone bolnica i ambulanti.
Elem, zdravstvo je samo jedan od niza elemenata sistema kakve morate prilagoditi kriznoj situaciji, pa bilo to i u pogledu predupređivanja težih posljedica. Valja znati “posložiti” zdravstvene, privredne, uslužne, bezbjednosne, obrazovne, socijalne i ine društvene subjekte u jedinstven sistem planski upravljen ka jasno zacrtanom cilju, a takva znanja usavršava jedna specifična nauka.
Na stranu moja malenkost, ali mogli smo upratiti izjave uvaženog stručnjaka Darka Trifunovića, pa i kritike oko (ne)angažovanja bezbjednosne struke u traganju za rješenjima problema kakvi su nas zahvatili. Ko god želi lako može provjeriti koja nauka, bezbjednost ili medicina, ima dužu, obimniju i sadržajniju arhivsku građu bavljenja zarazama. U istorijskoj građi naći ćete dokaze da se bezbjednosne strukture sa zarazama bore hiljadama godina i to kao ključni nosioci aktivnosti. Od začetaka pisane istorije na jednog medicinara bilo je na stotine vojnika, a ta grana je u “zapisivanju” oduvijek mnogo agilnija.
Sa druge strane danas se izučavaju predmeti tipa bezbjednosni menadžment, pa krizni menadžment sa upravljanjem krizom kao izuzetno važnom granom djelatnosti. Nije mi problem biti bloger, ali moja profesija je bezbjednost, gdje sam poprilično usavršio metodologiju istraživanja bezbjednosnih pojava. Zato sam na prve naznake pandemije kovida-19 mogao odraditi potrebna istraživanja i istupati sa kvalitetnim podacima i procjenama. Odavno ništa analitički bitno nisam objavio na temu korona virusa jer sam do kraja ljeta prošle godine ukazao na ključne probleme tadašnjih i narednih dešavanja. Ko u mojim objavama na ovu temu nađe pogrešnu procjenu neka se javi i slobodno zatraži nagradu.
Zato sam dodatno revoltiran dešavanjima u Banjaluci, kako sa strane onoga šta građani neskrivljeno trpe, tako i zbog ispoljene nezakonite sile. Od idiota koji nije u stanju shvatiti da je fahidiot, poput Viškovića, ništa “pametnije” nismo mogli očekivati do upotrebe žandarmerije i grube sile. Svakako od njega nismo očekivali stručno objašnjenje na koji način i u kom obimu frizerski saloni šire zarazu.
Uostalom, neka “komandant” Višković prezentuje podatke, istraživanja, analize, studije, procjene i ine izvore na kojima zasniva svoje odluke. Zabrane i odluke pravno mu nisu valjane, šta sam u desetinama tekstova egzaktno dokazao, no proučio bih i drugu materiju vezanu za ovu problematiku da je negdje objavljena. Mislim na institucije Republike Srpske i njihovu oficijelnu dokumentaciju. Eto, javno molim Viškovića da nas uputi gdje možemo naći bar sistematizovane podatke o problematici kovida-19.
Znači, od Radovana Viškovića jedino možemo tražiti da shvati kako nije sposoban nositi se sa ovom krizom i da građanima i narodu najbolje može pomoći podnošenjem ostavke. Ukoliko nije sposoban rješavati probleme zasigurno mu nije posao produkovati haos i idiotarije, a šta nedvosmisleno vidimo da kontinuirano čini. Republički štab za vanredne situacije RS ključni je generator krize i to punu godinu utemeljeno dokazujem, a koliko su moje procjene valjane pokazuje eskalacija problema. I najveća “umotvorina” je policijskim kordonima rastjerivati ljude od palate Željke Cvijanović, kako ne bi remetili njen hedonizam.
Doduše ne razumijem ni ove što poštuju svaku budalaštinu režimskih idiota. Zašto poštuju nezakonite zabrane kad znaju da će sudovi odbiti prekršajne naloge policije, komunalne policije i inspekcijskih službi? Toliko su valjda mogli doznali iz ovdašnjih medija, ako već nisu pratioci mog bloga na kom imaju i objelodanjene nezakonite odluke i odredbe ustava i zakona kakve ih čine ništavim ili bar pravno nesprovodivim.
Ukoliko je nešto saopšteno na dnevniku RTRS-a ne znači da se to mora automatizmom izvršavati, a vjerujte da gro ovdašnjih pravnih i fizičkih lica orjentiše se po objavama režimskih medija. Zalud našim ljudima dati sudsku zaštitu kad se još uvijek nisu oslobodili matrice “kmet-gospodar” kakvu je Hegel davno identifikovao kao problem civilizacijskog razvoja kod Slavena. Na zapadnom Balkanu očigledno žive najgluplji Slaveni!
Vidim izjave predstavnika udruženja ugostitelja u stilu da će ispoštovati nezakonite odluke čiji sadržaj im očigledno nije poznat, ali da im vlast treba pružiti “pomoć”. Ugostitelji traže da rade u okviru postojećih mjera, a njihovi predstavnici već poslovično stvari svode na milostinju. I dodvorištvo! Pravdaju se teškim idiotima zbog jada koje su im isti idioti produkovali. Takvima dokazano pomoći nema, a šta najbolje dokazuje izostanak zahtjeva za ostavkom premijera i “komandanta” Radovana Viškovića kao potpisnika nezakonitih zabrana.
Radovanovicborislav.blogspot.com
