Za tužilaštvo i policiju očigledno je “nastupila zastara” istrage brutalnog ubistva Mihajla “Šmita” Stupara, počinjenog prije svega dva mjeseca u Prijedoru…

Posebno zabrinjava činjenica da je ubijeni bio svjedok i policijski saradnik protiv narko-mafije, šta ga je najvjerovatnije i koštalo života.

Mrtvo tijelo Prijedorčanina Mihajla Stupara, mnogo poznatijeg po nadimku “Šmit”, pronađeno je prijepodne 11.03.2021. godine na obali Sane u Prijedoru. Posebno svirepe ubice čovjeka su udarale do smrti i to korištenjem “podesnih predmeta” – od automobila (udaranje vozilom) do bejzbol palica. Težinu udaraca možete ocjeniti po tome što je bejzbol palica polomljena!

Ubrzo su zbog ubistva pritvoreni Gojko Šobot i Bojan Savanović, ali se njihovo saučesništvo svelo na uklanjanje tragova i pomoć u bjekstvu osumnjičenom Marku Momiću. Znaju Prijedorčani kakva je kriminalna “kapacitiranost” Šobota i Savanovića, preko kojih je cijela prijedorska čaršija odmah doznala šta se dogodilo, pa je to nemonovno moralo doći i do policije. U pitanju dva potpuno benigna lika od kojih je istraga odmah “dobila” sve šta im je bilo poznato. Sa druge strane od Momića će teško izvući istinu o samom ubistvu i pozadini istog – ukoliko ga uopšte uspiju pronaći preko raspisane potjernice.

Jedan meni posebno drag kolega, prijedorski inspektor koji nema doticaja sa ovim slučajem, ima običaj posprdno reći kako ponedeljkom “nastupa zastara” rada na krivičnim djelima počinjenim prethodne sedmice. Po onome šta vidim pritvaranjem Šobota i Savanovića, te raspisivanjem potjernice za Momićem, tužilaštvo i policija zadovoljni su postignutim “rezultatima” i nisu zainteresovani za dalje otkrivanje istine povodom ovog monstruoznog zločina.

Još u prvom tekstu na ovu temu (vidi: U PRIJEDORU STARE PRIČE: Monstruozno ubistvo Mihajla Stupara – ništa novo ) ukazao sam da motiv ubistva treba tražiti unutar obračuna narko-klanova. I to međunarodnih! Apostrofirao sam kako “curenje informacija” iz policije ka kriminalnim strukturama treba posebno istražiti ukoliko težimo ka punoj istini o ovom teškom zločinu. U konačnici istraga mora zahvatiti problematiku organizovanog kriminala i vrlo zamršenih sprega policije i narko-mafije. Sprege kakva traje decenijama.

Ovoga puta idem korak dalje i objelodanjujem podatak da je ubijeni Mihajlo Stupar saslušavan u svojstvu svjedoka, odnosno da je svjedočio u pojedinim krivičnim predmetima oko proizvodnje i prometa opojnih droga. Znači, ubijen je svjedok u konkretnim krivičnim predmetima! Istrage ubistava svjedoka, bar u vrijeme kad sam radio kao kriminalistički inspektor, imale su prioritetan značaj. Doduše, moja profesionalna karijera i jeste uništena zbog takvog pristupa poslu i kriminalu, ali govorimo o globalno prihvaćenom profesionalnom standardu – nulte tolerancije na ubistva svjedoka.

Stupar je, bar po dostupnim informacijama, bio i policijski saradnik koji je dostavljao korisna saznanja o zloupotrebama narkotika. Davnih godina više puta sam Srupara “radio” oko razbojništava, po predmetima koje je odrobijao, i nije mi uspjelo pridobiti ga za saradnju iako sam kao inspektor bio vrlo uspješan na tom planu. Kako je to kolegama pošlo za rukom mogu pretpostaviti (prinude, ucjene i sl.), elem po kazivanjima mnogih prijedorski inspektori uspjeli su Stupara zavrbovati kao saradnika/doušnika. I to ga je najvjerovatnije koštalo života.

Curenje informacija iz policije, kakvo sam kao ključni problem istrage i možebitni motiv ubistva, pomenuo u prvom tekstu, stari je problem i materijalizuje se višestruko. Najgore pojavne oblike odavanja tajnih podataka imamo u vidu klasičnog prodavanja informacija zainteresovanim osobama ili, još grđe, kada policajci involvirani u organizovani kriminal odaju saradnike angažovane za istrage kakve ih mogu “smjestiti” u zatvor. Neću ulaziti u detalje ranijih objava, no pisao sam o kardovskim smjenama u prijedorskoj policiji i opasnim refleksijama istih – gdje valja svrstati i ubistvo Mihajla Stupara.

Nije poenta da ovim tekstom razjašnjavam predmetni zločin, posebice jer tužioci i inspektori za takve poslove primaju plate, nego da objelodanim postojanje ozbiljnog društvenog problema kakav se ovde ispoljio. Zloupotrebljavani su Stuparovi svjedočki iskazi i informacije kakve je dostavljao na onaj najgori mogući način – prodajom istih zainteresovanim kriminalnim strukturama. Za novac su pripadnici policije prodavali službene akte i tajne podatke, potpuno svjesni da čovjeka na taj način životno ugrožavaju. Stupar je životom platio povjerenje iskazano službenim licima!

Zato megakriminalcu na poziciji šefa prijedorskog tužilaštva, Mladenu Mitroviću, baš kao i njegovom kafanskom jaranu Sretoji Vujanoviću (načelnik PU Prijedor) nije u interesu sprovesti brzu, efikasnu i profesionalnu istragu. Zar da na površinu isplivaju godinama taloženi problemi sprege organa krivičnog gonjenja i organizovanog kriminala?! Nekoliko kadrovskih promjena u prijedorskoj policiji kakve je ciljno izveo direktor policije Siniša Kostrešević zatreslo je narko-mafiju baš kako sam to najavio, a vjerujte da Mihajlo Stupar neće biti posljednja žrtva započetih obračuna. Baš kao što nije bio prva žrtva problema na koji godinama ukazujem.

Kao iskusan kriminalista naučio sam stvarati pretpostavke za vođenje složenih istraga i doći ćemo do momenta kada će desetak prijedorskih inspektora objašnjavati po čijim naređenjima su me godinama nezakonito prisluškivali i pratili, svakodnevno o tome pisali izvještaje i slali ih u Banjaluku (ranije direktno Nedeljku Luburi, zetu ministra Lukača). Izvršavali su nezakonite zadatke sa samo jednim ciljem – da ometaju moje kontakte radi prikupljanja informacija o organizovanom kriminalu.

U Prijedoru i inače smanjio sam fizičku komunikaciju na minimum samo kako ne bih ljude nepotrebno dovodio u opasnost, a da ne govorim o tome koliko vodim računa o plasiranju informacija na blogu spram osoba sa kojima sam prethodno komunicirao. Svako malo vrše presiju na kolege ili zaposlene u MUP-u zbog nebuloznih pretpostavki da mi dostavljaju informacije, a ljudi veze nemaju sa stvarima kakve sam objavio. No, željeni cilj postižu – sprečavaju ili otežavaju otkrivanje istine.

Ovo pominjem samo zbog ukazivanja da jasno znam kako i preko koga mogu potpuno rasvijetliti ubistvo Mihajla Stupara, ali i sa kakvim opasnostima je to skopčano. Opasnostima po druge, a moja malenkost davno je naučila kako sebe zaštititi. Više puta su svjedoci ubijani kako bi spriječili istrage ubistava na kojima sam radio i to je nešto najgore sa čim se profesionalac može suočiti. Istragama ranijih ubistava prouzrokujete nova ljudska stradanja. Nepovratne posljedice! Zbog takvih iskustava vodim računa i sa kim sam se pozdravio prilikom slučajnog susretanja.

Znači, kako rekoh, policija je do Momića, Šobota i Savanovića došla preko masovnih pogovaranja o ubistvu Stupara, odnosno bez iole uloženog profesionalnog rada. Preko onoga šta je znala čaršija bukvalno ništa nije urađeno, niti vidim nastojanja da se ovaj zločin rasvijetli. Bar ne preko onoga šta se priča po kafanama, šta je obično lakrdijašenje u stvaranju privida vođenja istrage. Po posprdici prednje pomenutog kolege – “nastupila je zastara” rada na slučaju čim su procesno zadovoljene stvari kakve su bile opštepoznate.

Priznajem: objavljivanjem podataka da je Stupar bio svjedok i policijski saradnik protiv narko-mafije pokušavam vršiti pritisak na organe krivičnog gonjenja da rade po ovom zločinu, a posebice u domenu njegovog motiva. Time direktno ulazimo u promlematiku involviranosti pripadnika policije u organizovani kriminal kao rak-ranu i Prijedora i Republike Srpske i Bosne i Hercegovine i… Sve do dešavanja najavljenih tekstom Darko Elez i Dijana Hrkalović ubice advokata Miše Ognjanovića?!. Kako rekoh: mnogo gadna materija.

U tom smislu javno pitam: jesu li od Stupara “izvlačili” izjave i informacije radi suzbijanja kriminala ili radi prodaje istih zainteresovanim kriminalcima?! Potom: je li čovjek ubijen zato što je neka policijska bitanga odala stvari kakve se podvode pod službenu tajnu?! Sa te strane odgovornim moćnicima paše da u pritvoru drže dva bezveznjakovića koji ne mogu dati prave odgovore, a onaj koji to može učiniti (Momić) da se krije par godina – dok šira javnost ne zaboravi ovaj zaista tažak i brutalan zločin. Samo zato imamo ovakvu nezainteresovanost onih koje građani poprilično dobro plaćaju za nerad.

U stvari “rade” pojedini moćnici punom parom i značajne resurse troše na praćenje jednog blogera, bivšeg kolege u struci upamćenog posebno po uspjesima na teškim i složenim zločinima. Angažuju snage u pravcu sprečavanja ili otežavanja saznavanja istine, umjesto da su kancelarije i hodinci prepuni privedenih kriminalaca. Većina prijedorskih inspektora radila je sa mojom malenkošću i odlično znaju kako je to nekad izgledalo. Namjerno sam privodio više osoba od raspoloživih kancelarija i po hodnicima ih držao radi “kriminalističke kupke”, nakon koje su odreda priznavali svoj dio odgovornosti odmah po ulasku u kancelariju.

Danas u kancelarijama PU Prijedor nema ni inspektora, a kamoli privedenih lica radi kriminalističke obrade. Ljudi moji, iskusni profesionalni kriminalci gnušaju se na šta se srozala policija! Ima takva percepcija i svoju logičku osnovu: kriminalac najgore vrste želi da živi, želi sigurnost svoje porodice, a takve potrebe primarno zavise od kvaliteta rada organa krivičnog gonjenja. Mihajlo Stupar i mnogi slični odrobijali su svoje grijehe, nešto na šta su bili spremni još kada su planirali pojedina teška krivična djela. Međutim, “kalkulacije” da će ih neko bukvalno umlatiti, da će na njima lomiti bejzbol palice, niko normalan ne može racionalizovati. Najmanje da ih policija prisiljava na sadarnju kako bi trgovala sa njihovim izjavama ili informacijama. Pobogu, ko je ovde kriminalac, a ko policajac?!

Radovanovicborislav.blogspot.com