Banjaluka je izgubljena onog trenutka kada se vrh državne vlasti uključio u zataškavanje ubistva Davida Dragičevića i otvoreno se okomio na građane koji su zahtijevali pravdu…

Dodik u tom sramnom pravosudnom slučaju nije pokazao državničku mudrost, a ni stepen elementarne empatije.

Prvo je sa ministrom policije otišao u posjetu nesrećnim roditeljima ubijenog (što nikada i nigdje nije praksa državnika), umjesto da je pozvao ministra unutrašnjih poslova i zatražio hitnu i sveobuhvatnu istragu.

Nakon toga je krivicu prebacio na Tužilaštvo i obećao da će lično predvoditi demonstracije ispred zgrade tužilaštva sve dok ih ne istjera, što se, naravno nije dogodilo. Nikada nije zatražio od nezavisnog regulatora pravosudnog sistema (Visokog Sudskog i Tužilačkog Savjeta) da provede internu istragu o postupanju tužilaca u ovom slučaju i o eventualnim propustima obavijesti javnost.

Kao što se zna, do danas nema nikakvih informacija o napretku istrage. Umjesto pravde koji građani s pravom traže, policija je krenula u demonstraciju sile i moći.

Javni protesti građana su zabranjivani i mirne demonstracije razbijane.

Vođe i članovi grupe „Pravda za Davida“ su hapšeni i privođeni u policiju.

Na stotine građana prijavljeno je za narušavanje javnog reda.

Slike učesnika protesta koje policija mlati i gazi nogama obišle su svijet.

Ovakva surovost i bahatost vlasti nije mogla ostati nekažnjena.

Nije pretjerano zaključiti da je mrtvi David Dragičević aktuelnog načelnika Banjaluuke poslao u ropotarnicu istorije.

Branko Perić