Nema odustajanja…
1.
Niko ne treba da se stavlja u poziciju Davora Dragičevića i Suzane Radanović, roditelja Ubijenog Davida Dragičevića, jer to što se njima desilo ne treba nikad nikome da se desi.
2.Potrebno je pokušati razumjeti sav užas kroz koji su prošli, prolaze i dalje, svjesni da im je dijete ubijeno, svjesni da Ubice i Naručioci Ubistva mirno, nekažnjeno, šetaju; Čak upravljaju procesima progona živih članova porodice Dragičević;
Potrebno je razumjeti užas spoznaje da društvo, pravosuđe, takozvana policija neće ništa da učine kako bi se riješilo Ubistvo njihovog sina, kako bi se, svima poznate, ubice našle iza rešetaka; Dapače, isto to pravosuđe i ista ta policija stavili su Naručioce Ubistva, Ubice, njihove pomagače iznad Zakona, stali su u njihovu odbranu; Samim tim postali su njihovi saučesnici.
3.
Potrebno je pokušati razumjeti kako se osjećao Davor Dragičević kada je, početkom aprila, krišom ušao u mrtvačnicu, izvukao tijelo svog Ubijenog sina, tijelo isječeno na obdukciji i nezakonitoj reobdukciji, tijelo u fazi raspada i odsjekao mu pramen kose, da bi dokazao da David nije narkoman, da nije koristio LSD, niti bilo koju drugu drogu, za šta je lažno optužen; Prije toga javno lažno kriminalizovan. Od “institucija”!
4.Potrebno je znati da su ga na to natjerale takozvane institucije, neljudi koji su ih kidnapovali – saučesnici Naručilaca Ubistva i Ubica – PravosudnoPolicijska mafija!
5.
Potrebno je pokušati razumjeti Suzanu Radanović, majku Ubijenog Davida, koja u rukama nosi sliku svog likvidiranog sina, dok je privode dva Stranačka milicijska kerbera; Da li je uopšte moguće dokučiti dubinu njenog bola? Nije, jer je on neopisiv.
6. Da li je uopšte moguće dokučiti dubinu Davorovog bola dok je tog aprilskog dana krišom sjekao pramen kose svog Ubijenog sina, kako bi dokazao da lažu o LSD-iju i svemu ostalom? Nije, jer je to onom ko to nije doživio nedokučivo.
7.
Da li je uopšte moguće dokučiti dubinu Davorovog i Suzaninog bola u trenutku kada su pokrenuli proces premještanja zemnih ostataka svog Ubijenog sina iz Banjaluke u stranu zemlju? Nije, jer je to toliko duboko da je nedokučivo.
8.Pokretanje tog procesa, opomena je svima; Opomena da Naručioci Ubistva, Ubice, njihovi brojni pomagači ne protjeruju samo žive, već i mrtve, ubijene, svoje žrtve.
Dan kada zemni ostaci Ubijenog Davida Dragičevića budu premješteni iz Banjaluke, kada krenu ka stranoj zemlji, biće Dan definitivnog kraja takozvanih institucija i Dan definitivnog raspada antidruštva u kojem živimo.
9.Da li je Davor Dragičević sebi trebao dozvoliti da ga za lažne optužbe, koje su mu montirali oni što štite Ubice njegovog sina, zajedno sa onim koji su u toj surovoj likvidaciji učestvovali, istražuju, presuđuju, zatvaraju…?
Nije, jer bi na taj način dozvolio da zatru i njega i ponovo ubiju njegovo i Suzanino dijete, odvlačeći pažnju montiranim procesom za lažni, izmišljeni “državni udar” sa stvarne Naručene Likvidacije Davida Dragičevića!
10.
Monstruozniji plan od navedenog nije viđen u postratnoj BiH, čak ni u najmračnijem dijelu Evrope, što Republika Srpska jeste danas.
11.
Da li je Davor Dragičević sebi trebao dozvoliti da ga likvidiraju isti oni koji su likvidirali njegovog sina?
Nije!12.
A bio bi likvidiran da im je pao u šake; Ubili bi ga polagano, njegovim sopstvenim bolom, maltretiranjem, montiranim procesima, privođenjima, policijskim i pravosudnim mobingom, stalnim pritvaranjem, zatvaranjem.
13.
Davor Dragičević učinio je jedino što je mogao – sklonio se na slobodnu teritoriju kako bi mogao nastaviti bitku da se Ubice, Naručioci Ubistva otkriju i procesuiraju.
Ta bitka će još dugo trajati.
14.
Sve rečeno odnosi se i na porodicu Muriza Memića i njihovu borbu za Istinu i Pravdu. Istinu o Ubicama njihovog sina Dženana i kažnjavanje zlikovaca.
14.Potrebno je nastaviti insistirati na otkrivanju i kažnjavanju Naručilaca Ubistva, Ubica Davida Dragičevića i Dženana Memića;
Potrebno je činiti to svakodnevno; Potrebno je kako se Zvijerima koje su to učinile ne bi više nikada dozvolilo da ubijaju i na zemlji i pod zemljom.
Slobodan Vasković
