Nakon oslobađajuće presude tužilaštvo je uložilo žalbu i Papkova agonija traje do danas, a samo zato što je aktuelni načelnik Goran Mikanović poželio zasjesti na njegovu funkciju. Normalno, uz nesebičnu pomoć tadašnje tužiteljice Mirjane Basrak Miodragović.

Potom hapse policajca Gorana Jeličića bez apsolutni ikakvih dokaza o direktnoj povezanosti sa ubistvom. Medijima i javnosti plasiraju laž kako je Jeličić svojim automobilom kritične noćiIrenu  odvezao kući, a to nema veze sa zdravim razumom – dok o dokazima ne treba ni raspravljati.

Jeličića su primarno zbog uzbunjene javnosti držali u pritvoru maksimalnih devet mjeseci, a potom ga pustili jer formalno nije optužen. Kod njega nema čak ni “slučajnog nalaza” nekog drugog krivičnog djela za koje bi ga optužili – kao u slučaju načelnika Papka. Apsolutno ništa!

Na drugoj strani pozicionirajmo nesporne činjenice i saznanja poznata tužilaštvu u vezi Borislava Dabića iz Kozarske Dubice. Dabić je na osnovu priznanja i nagodbe sa tužilaštvom pravosnažno presuđen za pomaganje Goranu Kotaranu povodom ubistava Predraga Vrbana i Seada Kanuruća.

On je presuđen na godinu i po zatvora, dok je njegov polubrat Miroslav Gligić osuđen na tri godine. Po priznanju pomogli su Kotaranu u zakopavanju žrtava, a bez saučestvovanja u ubistvu. Pritom je potpuno zanemarena dimenzija po kojoj su upravo Dabić i Gligić oteli Vrbana u Prijedoru, a o čemu sam mnogo puta pisao.

To da su Vrban i Kanurić ubijeni zbog sprečavanja istrage i otkrivanja istine povodom ubistva Irene Predojević ukazuje milion i jedan dokaz, a samo je u pravosuđu Republike Srpske moguće takve stvari razdvajati. Posebno kad je Borislav Dabić u pitanju.

Kako sam to već objavio: Dabić je uočen na mjestu spaljivanja mrtvog tijela Irene Predojević. Nedvosmisleno je identifikovan! Mrtvo tijelo zadavljene Irene dovezli su do smetlišta, a sa tog mjesta džipom crne boje Dabić i Predrag Vrban odlaze po gorivo potrebno za spaljivanje leša. Ostali saučesnici, Anel Međedović i Miroslav Gligić, ostaju pored leša. I dovezli su se na lice mjesta vozilom bijele boje.

Po povratku Dabića i Vrbana (sa kanisterom benzina) na licu mjesta nastaje lomača koja se vidjela sa velike udaljenosti. Sve se to izdešavalo u vrlo kratkom vremenu između zadnjeg viđenja Irene i uočavanja lomače. Prednji navodi odlično su poznati Mladenu Mitroviću i njegovim tužilačkim poslušnicima.

Elem, nova saznanja ovom zločinu daju važna kriminalistička i krivično-procesna obilježja. Više savjesnih građana javlja mi različite informacije, pa sve do toga da ljudi vrše određene provjere na terenu. Javno im zahvaljujem nesebičnoj pomoći i izlaganju opasnosti u traganju za istinom i pravdom.

Tako mi je dostavljena informacija po kojoj je Irena Predojević sumnjala kako je danima prati crni džip. Uočila je sumnjivo vozilo i žalila se osobama iz svog okruženja. Podsjećam da sam već objavio informaciju o tome kako je Irena danima prije smrti bila uplašena, zabrinuta i pod vidljivim stresom. Sad pobliže znamo i zbog koga.

Naime, podsjećam kako su Dabić i Vrban upravo crni džip koristili za njeno dovoženje na lice mjesta i odlazak po benzin za spaljivanje tijela. Jeste pojam “crni džip” širok, no zajedno sa savjesnim građanima provjeravam još dvije osobe sa takvim vozilima u datom vremenu, a koje bi mogle vršiti pomenuto praćenje.

Ipak, ključan je crni džip viđen na mjestu spaljivanja, a kojim je u tim trenucima upravljao Borislav Dabić – i kojim je otisao po benzin za spaljivanje tijela. Nesporno identifikovan zajedno sa potonje ubijenim Predragom Vrbanom. Sasvim osnovano možemo sumnjati kako je u pitanju isto vozilo koje je Irena uočila i na koje je sumnjala da je prati.

Po ovome počinioci su žrtvu danima pratili i vrebali priliku da je likvidiraju. Takva prilika im se pružila kada se kritične noći kod benzinske pumpe rastala sa prijateljicama i uputila u pravcu svoje kuće. Na tom putu je oteta, a po svemu sududeći  odmah i zadavljena. Nakon toga je prevežena do obližnjeg smetlišta i tu spaljena.

Obzirom da su na mjestu spaljivanja uočena dva vozila, crni džip i bijela limuzina, možemo sumnjati kako su za sam čin otmice i ubistva korištena oba vozila. Kako sam već objavio – pred spaljivanje na licu mjesta uočeno je više lica. Zašto je ovo esencijalno važno?

Na bazi ovih saznanja možemo nedvosmisleno  isključiti mogućnost kakvog situacionog zločina. Primjera radi da je ubistvo posljedica kakve svađe ili nekog drugog oblika strasti. Jok, ovde je u pitanju pomno planiran i pripreman zločin u kom je žrtva  danima praćena i vrebana. Ishod znamo.

Po novim informacijama savjesnih građana i sama Irena je strahovala od takvog ishoda, a ključno pitanje glasi: zašto se nije obratila za pomoć policiji i drugim organima? Odgovor na ovo pitanje možemo izvesti iz nebrojeno policijsko-tužilačkih marifetluka izvedenih tokom ovih deceniju i po “istrage”. O čemu godinama pišem.

Nadležni organi nisu posvećeni utvrđivanju istine i procesuiranju počinioca, nego daljem zataškavanju zločina. Preko dva mjeseca prijedorsko tužilaštvo zna prednje navode o Borislavu Dabiću, a neka objasne javnosti zašto nije uhapšen. Ili, jesu li bar kakvu potjernicu raspisali?!

Protiv Dabića raspolažu mnogo jačim korpusom dokaza negoli što su imali u odnosu na pomenute policajce, za koje znamo kako su ekspresno pohapšeni i pritvoreni. Ponavljam, u pitanju je osoba pravosnažno presuđena zbog involviranosti u date zločine i to po priznanju i nagodbi sa tužilaštvom.

Još samo da razjasnimo: sa kim se to tužilaštvo nagađa, pogađa ili ugađa?! Ljudi moji, tužilaštvo takve poput Dabića koristi kao svjedoke-pokajnike, a pritvaraju policajce kakvi blage veze sa tim zločinom nemaju. Opet ponavljam, nema napretka u krivičnom predmetu dok ne budu pritvoreni tužioci i policijski moćnici koji su ovu skandaloznu istragu vodili aman deceniju i po.