Na redu su njihove individualne političke sudbine…
Interesantno je razmotriti aktuelne političke pozicije Milorada Dodika, Bakira Izetbegovića i Dragana Čovića, koji su donedavno suvereno gospodarili državom BiH.
Situacija se promijenila na njihovu štetu, iako se mnogi neće složiti sa tim, smatrajući da Trojac i dalje vlada kao i ranije.
Međutim, to nije tačno, a ni blizu donedavne moći koju su imali, iako i ona koju sada emituju nije nikako za potcijeniti. Ali je, što je jako jako važno, ta zajednička moć, koja je funkcionisala do izbora, sada rascijepljena.
Bakir Izetbegović je gotovo potpuno ispao iz Trilinga beskrupuloznih Moćnika; Uz to, ni on ni Dodik nisu članovi Predsjedništva BiH (Čović to nije ni bio u prošlom mandatu), tako da je vrh države očišćen od dvojice.
Savjet ministara BiH sastavljen je bez SDA; Djeluje da će i Vlada Federacije BiH biti sklopljena bez SDA, uprkos mogućnostima Refika Lende, potpredsjednika Federacije BiH, da blokira izbor nove vlasti.
Vlast u najjačem Kantonu Sarajevo, takođe, je formirana bez SDA.
Izetbegović, pored toga, urpkos svim marifetlucima koje čini, sve teže uspijeva da kontroliše situaciju, a ponajmanje onu u kojoj su se našli on i njegova supruga Sebija, koja je na snažnom udaru zbog osporavanja njenih akademskih zvanja.
Ukivanje Osmana Mehmedagića Osmice na Crnu listu SAD-a dodatno je oslabilo Izetbegovića, jer pokazuje da nije u stanju zaštiti ni sopstvenu suprugu, ali ni najbliže saradnike. A to je već slabost koja neće naći podršku!!!
Ako se tome dodaju Asim Sarajlić, prvi operativac SDA koji je, takođe, na Crnoj listi i nezavidan položaj Fadila Novalića koji, osim što čeka presudu u aferi “respiratori”, nema većinu ni u tehničkoj Vladi koju vodi, onda se može konstatovati da je pozicija Izetbegovića na čelu SDA već sada teško uzdrmana. Gotovo do mjere neodbranjivosti.
Izetbegović je, dosad, žrtvovao svaku mogućnost da SDA ostane u vlasti samo zbog toga da bi on opstao na čelu SDA. Pitanje trenutka je kada će to shvatiti ključni funkcioneri ove stranke, razumjeti da SDA nema koalicioni kapacitet i odlučiti se za promjenu predsjednika stranke kako se SDA ne bi dovela u situaciju da od jedne od najjačih političkih partija u BiH, očiti pad u kojem se nalazi transferiše u nezaustavljivi Slobodni Pad koji će se završiti njenim svođenjem na sjenu sadašnje snage te partije.
Usudio bih se reći da je Izetbegović završena politička priča, a kada će na nju biti stavljena tačka odlučiće se unutar i oko SDA; U suprotnom, biće stavljena tačka na SDA.
Milorad Dodik je u sličnoj situaciji kao i Izetbegović, iako je pokrao izbore i tako postao lažni predsjednik RS.
Međutim, ta situacija mu ne ostavlja širok prostor za djelovanje; Nabijen je u okvire entiteta, što ga čini maksimalno anksioznim, prenervoznim i spremnim na raznorazne adhok akcije, bez ikakvog smisla i političkog cilja.
Da bi prikrio to stanje, poteže za rigidnim političkim rješenjima u vidu autokratskih zakona koji su podržani od slijepih poslušnika; Oni koji su protiv tih zakona, od deklarativnih do suštniskih, ne “vide” krivca u Dodiku i njegovoj laživoj kamarili, koja deceniju i po, svakodnevno i sistematično, teško lažima, manipulacijama, bahatošću, nasiljem… zagađuje javni prostor, već idu linijom manjeg otpora tražeći “krivce” na svim drugim stranama, osim na onoj koja je proizvela postojeći “kanalizacioni” ambijent.
Realno, takva situacija bila je i očekivana, jer je najveći dio onih koji su “protiv” navedenih zakona u službi bilo Dodika ili njegovih varvarskih sljedbenika. Biće prilike da se i te činjenice podastru javnosti!!!
Dodika posebno razara činjenica da za njegove neprijateljske usluge protiv Srbije, koje nudi kao “paket aranžman” za svoj opstanak na političkoj sceni regiona, te podzemni i javni napadi na Zvanični Beograd, ima sve manje zainteresovanih. Što ne znači da Dodik neće nastaviti da pokušava pronaći kupce za prljave poslove. Ali to više nije velika politička, već buvlja pijaca!
Ni Dodik, kao ni izetbegović, ne uspijeva zaštiti sebi bliske pripadnike Crvene Sekte, jer je na Crnoj listi SAD-a završio i Dragan Stanković, direktor RUGIP-a i sin Bude Stankovića, višedecenijskog Dodikovog tajkunskog mesara koji je, dosad, istranžirao toliko nedjela da bi trebalo tri života da se nabroje.
Stankovići, ma koliko se trudili pokazati navodni prezir prema sankcijama, svakako su njima zastrašeni; Posebno zbog činjenice da odlično poznaju Dodika i njegovu spremnost da svakog, ali baš svakog, sem članova najuže porodice, sprži bez milosti ukoliko bi to za njega značilo da će politički vijek produžiti ne dan, već sat.
Ne znaju to samo Stankovići, već značajan broj onih koji su oko Dodika i trenutno se pitaju: Ko je sljedeći?!
Poseban problem za Dodika je što ne posjeduje autoritet kao ranije, jer su i u njegovoj stranci itekako svjesni kako je postao navodni predsjednik RS, a, uz to, uočavaju da je sve dalje od pozicije da “nema alternativu”.
I kada bi pokušao da blokira procese na nivou BiH, eventualnim povlačenjem ministara ili, pak, blokadama u Domu naroda BiH, našao bi se način da se brže nego što to i on misli, sve to spriječi i da država nastavi da se kreće u pozitivnom smjeru. Jeste sporo, ali se kreće!
Dodik će, bez ikakve sumnje, napustiti BiH mnogo prije isteka mandata koji je oteo i ostaviti sve one koji mu slijepo vjeruju na cjedilu. Do tada će se još značajan broj njih naći na raznim listama što će, samo po sebi, kruniti njegovu, ionako već dobro uzdrmanu poziciju.
SNSD će, nakon toga, pući kao ledenica i slijedi mu sudbina slična onoj koju je doživio DS nakon pada Borisa Tadića.
Ono što je gorući, svakodnevni, Dodikov problem jeste hronični nedostatak novca i spoznaja da će balon koji snažno naduvava novim zaduženjima veoma brzo dostići svoj maksimum i pući. Toga je Dodik itekako svjestan i otud njegovo insistiranje na tome da je RS u dobroj finansijskoj situaciji što je svjetlosnim godinama daleko od istine.
Dragan Čović, lider HDZ-a, jedini je od Trojke zadržao i moć i uticaj i, uz to, dobio i na mosti i na ćupriji.
Čović jeste beskrupulozan, ali i, mora se to priznati, izvrstan politički šahista koji je u direktnom sudaru porazio Izetbegovića, a Dodika stavio u poziciju da gotovo u potpunosti zavisi od njega.
Kada dođe ključni trenutak da Dodika na političkoj šahovskoj tabli bude morao žrtvovati, Čović će to učiniti bez ikakvog dvoumljenja.
Nakon toga će se, sasvim realno, povući sa političke scene, svjestan da bi ostanak na njoj, nakon odlaska Izetbegovića i Dodika, značio samo jedno – da je on sljedeći.
Slobodan Vasković
