Tri godine od uspostave dodikove Crne Knjige
Paradoks Tiranina…
1.
“SNSD će u narednim mjesecima uspostaviti svoju Crnu Knjigu u koju će biti upisani svi oni koji su bilo kada SNSD-u na bilo koji način napravili štetu, a pogotovo oni koji su bili u SNSD-u, dobili mandat na imenu SNSD-a i onda se priklonili drugim političkim organizacijama. To će značiti da ćemo putem naših organa i naših ljudi u institucijama vlasti voditi računa o tim imenima. I to moramo da uradimo”, izjavio je Milorad Dodik na stranačkom skupu, 30.10.2016. godine, pod nazivom “Pobjednički skup gradonačelnika, načelnika i odbornika SNSD-a na lokalnim izborima 2016., sa stranačkim rukovodstvom”.
2.
Niko od prisutnih nije se usprotivio pisanju Crne Knjige, a bili su nazočni svi najviši funkcioneri te stranke – Željka Cvijanović, Nebojša Radmanović, Radovan Višković, Luka Petrović, Nikola Špirić, Igor Radojičić…; Niko ništa nije rekao o tome da je riječ o neljudskoj odmazdi, bez nekog velikog razloga, jer je SNSD ubjedljivo pobijedio na tim izborima.
3.
Niko nije pisnuo, a tri godine nakon tog skupa, na kojem je najavljeno uspostavljanje Crne Knjige i odmazde, svjedoci smo da su u njoj ispisane brojne stranice, da je odmazda postala svakodnevnica.
4.
Ko se usprotivi na bilo koji način vrhuški postaje neprijatelj, dolazi u sam vrh liste za odstrel i podvrgava se cijeloj disperziji udara – od prostačkih uvreda, progona, prebijanja, maltretiranja, pa sve do likvidacija, čije rješavanje Režim ne dozvoljava.
5.
Napretkom pisanja Crne Knjige (sada već Knjiga), napredovali su i narečeni koji su podržali Dodikovu najavu obračuna koji je uslijedio i još uvijek traje sa svim neistomišljenicima: Cvijanovićeva je, dobro uštimanim izborima, postala predsjednik RS, Radmanović je na poziciji u vrhu parlamenta BiH, Špirić u rukovodstvu Doma naroda BiH, Petrović je gensek i v.d. generalnog direktora EPRS, Višković je premijer, Radojičić gradonačelnik Banjaluke…
6.
Ćutanje je zaista, iz njihove vizure, “zlato”, koje, činjenica je, znači uništenje naroda, ali da je navedenim do naroda ili bilo kakve civilizacijske tekovine, ne bi na javnu obznanu progona i pogroma onih što drugačije misle ostali bez riječi; Ni ne pomišljajući čak da bi bilo logično, potrebno, neophodno… da se usprotive takvoj užasnoj matrici.
7.
U izboru između ljudskosti i funkcije po cijenu svake neljudskosti, listom su izabrali drugo: “Privilegiju” da, zajedno sa Dodikom, varvarskim napadom razore društvo, satru narod, skrivajući se iza fejkpolitike, koja je poprimila takve gabarite da je RS najmračniji dio Evrope, ujedno i najveća deponija “političkih” laži, kojima se, tonama, na dnevnoj osnovi zasipa javno mnjenje.
8.
Za protekle tri godine, RS je postala Najcrnja Knjiga u Evropi, a ni dalje niko iz SNSD-a ni riječ ne progovara oko toga.
Egzodus je galopirajući, ali svi i dalje ćute.
9.
Haraju zločinačke organizacije, njihovi istureni igrači u “politici” su oteli instiucije, ali ni dalje ni riječi iz SNSD-a.
10.
Strah je sveobuhvatan. Podaništvo takođe, kao plod spoznaje šta bi sve Dodik mogao da učini onima koji su “dobili mandat na imenu SNSD-a i onda se priklonili drugim političkim organizacijama”!
11.
Politički Piralen spreman na sve, te 2016. opomenuo je svakog od prisutnih šta mu slijedi ako se samo usudi okrenuti glavu na drugu stranu. Niko nije ni pomislio na to.
12.
Nemoguće je takvo ponašanje odbraniti ni konstatacijom jednog od rijetkih Dodikovih unutarstranačkih protivnika, koji mi je jednom prilikom, na pitanje zašto sve to trpe, odgovorio: “Objektivno, mi smo bez njega ništa. Zato ćutimo”!
13.
Tačno je da su svi navedeni bez Dodika ništa i da niko od njih na političkoj sceni, sem donekle Radmanovića, ne bi opstao ni pet minuta bez Dodika, ali to nije sve – Svi oni žele privilegije i za te privilgije spremni su otćutati svaki užas; Što ne reći i počiniti.
14.
Realno, svjesni su da u bilo kom normalnom društvu nikada ne bi došli do pozicija na kojima se nalaze; Upravo svijest o tome, sopstvenom beznačaju, drži ih u agregatnom stanju zlih olovnih vojnikapatuljaka i sluga lažno kanonizovanog “cara”.
15.
Batina uvijek ima dva kraja, pa tako i Crna Knjiga, jer je Milorad Dodik, ali ne i SNSD, označen od mnogo moćnijih od njega kao “glavna prepreka koja blokira sve što bi dovelo do napretka”.
16.
Paradoks Tiranina – na korak je od toga da postane plijen onih koji sa njim pišu Crnu Knjigu, sprovode torture nad upisanim u nju, nemilice otimaju, haraju…, a ne onih koji su u Crnu Knjigu upisani, progonjeni, satrveni…
Slobodan Vasković
