TIČE SE SVIH NAS, NE BUDIMO SEBIČNI, ZA NAS ZA NAŠU DJECU
Znate koja je glavna razlika između nas i naših predaka ?
SEBIČLUK…
Mi sad mislimo da smo pametniji, obrazovaniji od ljudi iz onog nekog vremena. Možda, Što se tiče diploma. Ali, često nisu one mjerilo znanja.
Džaba diplome kad nema prosvjećenosti. A mnogi iz sela, sa planina, iz tih prošlih vremena su bili prosvjećeniji nego mnogi akademici danas. A tu je i empatija, požrtvovanje…
Džaba više znanja kada su muda sve manja. Sve sparušenija. A svaki put se smanjuju kad se ćuti na nepravdu. Kada je preživljavaju naši rođaci, komšije, zemljaci, neki totalno nepoznati ljudi a mi ćutimo i okrećemo glavu…
Kad ćutimo zarad mita, dnevnice, radnog mjesta a ponekad i samo zato jer smo pizde ili se to “ne tiče nas”. I ćutimo sve dok mečka ne zaigra pred našim vratima. A kad zaigra, kuku lele… sad nema ni nama ko da pomogne.
Sutra će biti hladno kao i večeras. Biće i snijega… Imaćete idealan izgovor zašto niste došli da podržite ove ljude koji se bore za sve nas, da ne budemo pustinja.
A možete i da se obučete, stavite kape, šaleve i rukavice pa dođete svi u 18 h ispred hrama da podržite borbu protiv nepravde. Da se družimo. Da osjetite energiju kada se zajedno borimo za pravo na život, na pravo za istinu. Dok nije prekasno. Tiče se svih nas.
Ne traži niko da žrtvujemo živote kao nekad naši, ali ovoliko bar možemo. Ne budimo sebični. Za nas, za našu djecu.
Sve ideje i vrijednosti za koje se zalažemo i koje prenosimo oličene u demokratskoj i legitimnoj državi zasnovanoj na vladavini prava, podjeli vlasti, ljudskim pravima i toleranciji, danas su pogažene.
Osjećamo moralnu obavezu da stavimo do znanja da vlast treba da bude smjenjiva i odgovorna građanima i da ukažemo ako nije takva. Zaista je neophodno da se stvore normalni uslovi za fer i poštene izbore i sistem vrijednosti koji će svi organi vlasti poštovati.
Konstatujemo da ne postoji pravna država, vladavina prava, institucije, nema slobode i pravde u onom opštem filozofskom smislu.
I mi smo građani sa političkim pravima i kao takvi smo stručni za neke od glavnih nedostataka u našem društvu zbog kojih se sada i protestuje.
Jedini način da građani a ne političari učine da se ovo stanje promjeni jeste da se nastavi ovo širenje podrške.
Pitanje za policiju:
Kako se osjećate gospodo policajci dok branite vlast i njihovu diktaturu nad narodom? Osjećate li da činite pravu stvar, moralnu? Poštujete ustav ili eto takvo je naređenje, a i morate to da radite zarad bijedne crkavice koju primite na kraju mjeseca dok vam svaka ćelija vašeg bića govori da to nije ispravno?
Nije vam lako, znam. Ali, svi vi znate da to sto štitite silne a ugnjetavate narod nije pravedno. Mjenjaju zakone, ustav, rade šta hoće. Ali proći će i to njihovo, ni jedna tiranija nije trajala dovjeka, ali šteta će biti velika ako se ovdje ne zaustave.
Znam da vas ima časnih i moralnih. I znam da vas je strah da ne ostanete bez te plate kojom hranite porodicu. Ali me zanima šta kažete djetetu kada se vratite kući s’ posla? Gdje ste bili? Na kojoj intervenciji? Koga ste branili? Od koga, zarad čega?
Misho Marko Shikman