Danas je u Doboju održana krnja sjednica Glavnog odbora SNSD-a kojoj su prisustvovali članovi odbora: Boris Jerinić, Dragan Lukač, Nikola Špirić, Obren Petrović, Sanja Vulić i Vlado Đajić. Jedina tačka dnevnog reda ovog stranačkog sastanka bila je zloupotreba dobojske policije u funkciji izborne pobjede SNSD-ovog kandidata Borisa Jerinića. Detaljno su razmotrene opcije krađe i zamjene izbornog materijala, maltretiranja i po potrebi hapšenja političkih oponenata, zastrašivanja građana, zabrane ulaska u grad “sumnjivim licima”…

Treba istaći da je Glavni odbor hijerarhijski niži organ od Predsjedništva SNSD-a, čiji članovi su Petrović, Vulićka, Lukač, Đajić i Špirić, tako da su suštinski razmatrane prethodno donesene odluke stranačkog predsjedništva. Nikola Špirić je ostale upoznao sa stavovima Izvršnog komiteta kao najvišeg operativnog tijela SNSD-a. Normalno, učešće u radu uzeli su članovi dobojskog Gradskog odbora ove stranke.

Na kontraverznom sastanku dogovoreno je da Boris Jerinić i Sanja Vulić medijima plasiraju lažne informacije o dolasku lica iz drugih područja sa zadatkom “zavađanja Dobojlija”, izazivanja incidenata i ukupno ometanja izbornog procesa. O svojim “saznanjima” Jerinić i Vulićka  informisali su stranačkog kolegu Dragana Lukača, pa se i ministar policije uključuje u dogovorenu medijsku manipulaciju.

Zato ministar Lukač u saopštenu MUP-a i medijskim izjavama tvrdi: “Siguran sam da građanima Dobija nije u interesu da se prave bilo kakvi incidenti”. Svima koji na dan vanrednih izbora u Doboj dolaze iz drugih lokalnih zajednica Lukač je poručio da ne prave incidente, jer će u protivnom policija reagovati. Po dosadašnjoj praksi za policiju su “incidenti”: kad neko stoji na javnoj površini, šeta ulicom ili priđe poznaniku radi pozdravljanja.

Mnogi su zbog takvih “krimena” hapšeni uz upotrebu grube sile, prekršajno kažnjavani, a koliko su policijske radnje bile zakonite dokazuju na stotine oslobađajućih sudskih presuda. Preko “Pravde za Davida” i borbe za sopstvena prava odlično mi je poznato kakve strašne posljedice produkuju Lukačeve lažne optužbe, baš kao i stotinama drugih građana koje je Lukač slično targetirao. Ovim dolazimo do suštine problema.

Ministar Lukač je održao sastanak sa rukovodstvom PU Doboj, kom prilikom su razmatrane lažne informacije o potencijalnim incidentima, te kako policija treba djelovati prema “sumnjivim licima iz drugih lokalnih zajednica”. Ponajviše iz redova opozicije, nevladinog sektora, građanskih udruženja specijalizovanih za monitoring izbora i svih koji se usude raskrinkavati unaprijed dogovorenu izbornu krađu. Posebice prema onima koji Lukačevu javno izrečenu prijetnju nisu adekvatno prepoznali.

Nadalje, tema ministrovog sastanka sa rukovodstvom dobojske policije ticala se obezbjeđenja izbornog procesa i, prioritetno, izbornog materijala (glasačke kutije, listići, zapisnici…). Lično me ne bi začudilo da je Lukač policiji predao gotov izborni materijal koji samo treba zamjeniti kad se ukaže prilika. Odavno u ovoj zemlji nije bitno ko kako glasa, pa čak ni ko broji glasove, nego ko čuva glasački materijal.

Prednje “optužbe” na račun ministra i rukovodstva policije zvuče nerealno? Odmah apostrofiram osnove sumnji. Načelnik Slobodan Radinković na poziciju je imenovan rješenjem člana Predsjedništva i Glavnog odbora SNSD-a Dragana Lukača. Ministar ga je kao podobnog odabrao i imenovao na funkciju. Svi Radinkovićevi podređeni raspoređeni su po njegovim prijedlozima, odnosno po njegovom ličnom nagođenju – ili u dogovoru sa lokalnim SNSD-om (čitaj: Jerinićem).

Naredna dimenzija današnjih dešavanja mnogo je po društvo pogubnija jer se tiče direktnog kršenja zakona i principa struke. Konkretno: operativnim radom policije neposredno upravlja direktor policije, koji i odgovara za zakonitost i pravilnost rada policijskih službenika. Siniša Kostrešević je jedini zakonom ovlašten da sa rukovodstvom dobojske policije razmatra potencijalne incidente ili policijsko obezbjeđenje regularnosti izbora. Na tom planu Lukač nema nikakvih ingerencija!

Sa koje zakonske osnove ministar Lukač iznosi procjene o remetilačkom faktoru ili prijeti djelovanjem policije? Ukoliko policija raspolaže kakvim informacijama ili planira službene aktivnosti to za ministra predstavlja službenu tajnu, baš kao i za potpisnika ovih redova. U tim stvarima zakonodavac njega i mene identično tretira kao civilna lica koja nemaju prava raspolaganja zaštićenim podacima iz domena operativnog rada policije.

Kad je Lukač u pitanju imamo čak grđu situaciju. Visokopozicionirani član jedne stranke protivpravno upravlja aktivnostima policije kojoj je političko angažovanje strogo zabranjeno. Pritom govorimo o plasiranju lažnih informacija i upravljanju policije na “suzbijanje” njegovih izmišljotina. Govorimo o javnom zastrašivanju javnosti na bazi politikantskih manipulacija i bezočnih laži! Kada je Lukač u pitanju svako ima razloga za strah od već viđenog: “Pijan i drogiran opljačkao kuću, pa pao u Crkvenu i utopio se.”. Ili, “objesio se plahtom u prostorijama za zadržavanje” iako je opšteznano da posteljine u policijskom pritvoru nikad nije bilo.

Za kraj jedino moram pojasniti da tekstove pišem na način shvatljiv široj populaciji, ali da je svaki navod zasnovan na zakonskim tumačenjima i principima struke. Svakom ko prednje navode želi pobijati na nivou stručne rasprave stojim na raspolaganju u formatu kakav sam odabere. Isto se odnosi na ministra Lukača – ukoliko je u međuvremenu skupio hrabrosti da pred kamerama ukrstimo znanje i argumente. Vrlo blizu sam odluke političkog angažovanja i učešća na narednim opštim izborima, a onda se ovakve stvari zasigurno neće dešavati.