Vrlo brzo nakon tog sastanka na društvenim mrežama je “operacija triciklo” otkrila kako je potencijalni investitor ustvari lažni milijarder iz Vijetnama.

LAKOVJERNI REŽIM

Pokazao je da se radi o liku koji je uz pomoć jeftinih i vrlo loših konstrukcija napravio svoju virtualnu biografiju uspješnog biznismena i milijardera. Virtualni eksperiment je vrlo brzo dao rezultat. Za to mu je bilo dovoljno nekoliko fotošopova, lažna wikipedijska biografija i lakovjerni režim, sastavljen od polupismenih amatera, sklonih instant rješenjima. Bacio je parangal na internet i upecao… Dodikov režim.

Zanemariti ćemo mogućnost da je Dodik sam izmislio lažnog Vijetnamca kako bi po x-ti put zamazao oči narodu u RS. Jednostavno, mnogo je vjerovatnija mogućnost da je naletio na virtualnu minu u nepreglednom minskom polju Interneta. Mada, ko bi rekao da će Dodik nastradati na IT-prostoru gdje je njegov režim posljednjih godina uložio stotine miliona konvertibilnih maraka, budžetskog novca, naravno.

Politički gledano, susret sa lažnim milijarderom iz Vijetnama je blamaža koja bi svuda u svijetu izazvala reakcije javnosti. Osim press konferencije, gdje je Dodik sa nekoliko svojih uobičajenih političkih provokacija pokušao skrenuti pažnju javnosti, ništa značajnije se nije desilo. Ljudi su ovdje već navikli na laži. Kada ste decenijama bombardovani tonama laži, bilo je samo pitanje dana kada će jedna ovakva, kao “milijarder iz Vijetnama” pogoditi direktno Palatu Republike.

Narod u Republici Srpskoj je naprosto prihvatio laž kao dio tamošnjeg političkog folklora. Toliko su se na to privikli da naprosto sa nepovjerenjem reaguju na bilo kakvu naznaku istine.

Nebrojeno mnogo lažnih investitora došlo je posljednjih godina u RS. Mnogi od njih su predstavljeni kao spasioci privrede. Dolazili su ovdje kao ekonomske mesije a odavde odlazili, tačnije bježali kao multimilioneri. Ko se sjeća Vladimira Romanova, Rašida Serdarova, Zarubežnjefta…? Investitora Evgenija Zotova i diplomate, kakvog drugo nego lažnog, Aria Livnea, kojeg su se čak odrekli i u Izraelu. Morala je doći čak zvanična nota iz tamošnjeg Ministarstva vanjskih poslova gdje se konstatuje kako je laž da postoji Predstavnišvo RS u Izraelu i da se Livne lažno predstavlja. To nije smetalo Dodikovoj vlasti da omogući Livneu da na jednoj od najatraktivnijh lokacija u Banjaluci sagradi stambeno-poslovnu zgradu. Lažni prijatelji koštaju kao i njihovi fantomski biznisi poput Birača, Rafinerije, Rudnika Ljubija, TE Gacko, a uskoro možda i autoput Banja Luka – Prijedor…

FABRIKA LAŽI

Skoro nema dana da iz fabrike laži ne izađe neka nova. Jedan dan je RS stabilna, bez obzira što ne prođe mjesec da se ne podigne kredit, da se ne izdaju nove obveznice…, sve kako bi se zakrpile budžetske rupe, nastale pokušajima ispunjavanje obećanja, lažnih naravno. Tako su nastajale bolnice koje nemaju ni opreme ni doktora, autoputevi bez saobraćaja, domovi bez studenata… Sve to kako bi se stvorila lažna slika prosperiteta i sigurnosti. Bez obzira što svako malo neko bude ubijen, što policija tuče građane, privodi novinare, saslušava opoziciju. Sve one koji ih uhvate u lažima, režimski mediji proglašavaju nasilnicima i izdajicama, a policija privodi i svakodnevno maltretira, sve dok jednog dana ne odluče otići odavde, zauvijek.

Tamo gdje je sve laž, istina je opasna po život. Naravno, za režim je to laž. Oni ne vjeruju da mladi odlaze odavde jer su siti laži, i ničeg više. Ne vjeruju jer njihova djeca i njihove djece djeca ne moraju odlaziti odavde. Nigdje se proizvodnja laži ne isplati kao ovdje. Naravno, ukoliko je prodajete a ne kupujete.

Svaka kritika vlasti pokušava se predstaviti kao negiranje Republike Srpske iako je to bh. entitet definisan u Daytonskom mirovnom sporazumu. I to je činjenica. Sve ostalo je LAŽ!