Sve žešće kritike na račun Dodika iz njegovih redova

Strogi „zavjet ćutanja“ koji je 25 godina vladao u SNSD-u i minimalno ‘curenje’ u javnost informacija o unutarstranačkim problemima i međuljudskim odnosima čelnika te partije, izgleda da je u posljednje vrijeme počeo da popušta…

Za razliku od drugih političkih partija u Srpskoj koje su pogađali razni unutrašnji potresi, žestoki raskoli i javne svađe visokih stranačkih funkcionera, u SNSD-u je od 1996. godine, kad je Milorad Dodik s grupom tadašnjih najbližih saradnika formirao Stranku nezavisnih socijaldemokrata, u očima prosječnog posmatrača teklo „med i mlijeko“.

Čak i onda kad su pojedinci napuštali SNSD i prelazili u druge političke partije (npr. prelazak Branka Dokića u PDP) ili kad su se potpuno povlačili iz politike (primjer Željka Mirjanića), rijetko da je koja ružna riječ ili ‘insajderska poslastica’ za medije mogla da dođe iz tog čvrsto zatvorenog kruga.

Međutim, prvi znakovi da i stranku Milorada Dodika, ma koliko to pokušavali da kriju, potresaju unutrašnji sukobi, sujete i borbe za prevlast, pojavili su se prije sedam godina, kad je nakon završetka tadašnjih opštih izbora, lider SNSD-a premijersku funkciju dodijelio Željki Cvijanović. Tad je nastupio period čuvenog tihovanja Igora Radojičića, jednog od najbližih Dodikovih saradnika, koji je, kako se nezvanično moglo čuti od ljudi iz vrha SNSD-a, bio žestoko uvrijeđen time što ta funkcija nije pripala njemu.

Kako bilo, Radojičićevo nezadovoljstvo brzo je umireno foteljom gradonačelnika Banjaluke, ali je nakon prošlogodišnjeg poraza od Draška Stanivukovića bivši „tihi“ gradonačelnik ponovo nestao iz javnosti, što je pokrenulo nove špekulacije da Radojičić nešto sprema, te da nije isključeno formiranje nove političke partije od strane nezadovoljnih SNSD-ovaca.

Da su stranačke stege i stroga disciplina u SNSD-u, po svemu sudeći, postale stvar prošlosti, ovih dana javno su pokazali pojedini sadašnji i bivši najviši funkcioneri te partije, koji, ne samo da su počeli da otvoreno pričaju o lošim odnosima unutar stranke, već, što je donedavno bilo nezamislivo, počeli čak i javno da optužuju Milorada Dodika kao glavnog krivca za loše stvari u partiji.

Tako je, na primjer, aktuelni član Glavnog odbora SNSD-a i bivši izvršni sekretar stranke, Rajko Vasić, nedavno u medijima optužio Dodika da je iz SNSD-a „rastjerao ili ućutkao brojne sposobne ljude“, te da se, kako je rekao, okružio „metuzalemskim i bezličnim kadrovima“ od kojih SNSD, prema njegovim riječima, nikad nije ni imao korist.

„Organizacija SNSD-a gubi, osipa se, erodira. On (Dodik) to nadomješta Doboj Obrenom i Bijeljina Mićom, pokoj mu duši. On nema nikog ko će da stavi glavu u vatru, iskolje se sa nekim za stranku i Republiku Srpsku. Oni, pa ni Dodik, ne shvataju da organizacija radi za njih, da glasovi ne dolaze na njihovu ljepotu ili status prve pratilje”, rekao je, između ostalog, Vasić.

Sa još konkretnijim napadima na “lik i djelo” lidera SNSD-a, prije par dana, u javnost je izašao bivši član Predsjedništva SNSD-a i dugogodišnji poslanik te stranke u parlamentima RS i BiH, Drago Kalabić.  On je, pored ostalog, ustvrdio da je SNSD, zbog Dodikove politike, krenuo putem koji se neće dobro završiti.

“Sve to ide na dušu Dodiku. On je glavni krivac, jer je Cvijanovićevu i ostale slične kadrove gurao mimo bilo kakve volje članstva i branio ih mimo svake logike. Što se tiče onih koji su ostali oko Dodika, reći ću samo to, da Krstan Simić vrijedi više nego svi oni zajedno”, rekao je Kalabić.

On je, takođe, iznio i detalje razgovora koji je, prema njegovim riječima, imao sa Dodikom na sjednici Predsjedništva SNSD-a prije nekoliko godina, a u vezi s prijemom u SNSD i vladajuću koaliciju brojnih dojučerašnjih istaknutih članova SDS-a.

“Pitao sam Dodika za Obrena Petrovića, ali i za Nenada Stevandića, Darka Banjca i ostale. Pitao sam ga ono najbitnije, a to je da li on podržava njihovu politiku i uzima je kao svoju? Inače, politika Obrena i ostalih koje sam pomenuo je ‘use, nase i podase’. Od danas do sutra i sa bilo kim, samo nek’ je vlast! E, danas se cijeli SNSD pretvorio u to.

Tražio sam od Dodika da se ne igra sa evropskim putem i evropskim vrijednostima, jer je to jedini spas za Republiku Srpsku, a oni su uradili sve suprotno! To nema veze s platformom sa kojom smo došli na vlast. Sada se SNSD pretvorio u gole borce za vlast, ne birajući sredstva ni način.

Takođe, moja najveća zamjerka bila je to što se uništavaju i blokiraju institucije Srpske da rade svoj posao. Zbog toga danas imamo toliko kriminala i korupcije, nesposobnih kadrova sa lažnim diplomama, anarhiju i katastrofu u gotovo svim segmentima društva”, rekao je Kalabić.

Politikolog Darko Kuzmanović za eTrafiku kaže da nije iznenađen time što bivši i sadašnji funkcioneri SNSD-a sve češće u javnost iznose “pikanterije” o unutarstranačkim trvenjima.

„Javna je tajna da postoje ozbiljne trzavice na relacijama kada su u pitanju pojedini funkcioneri SNSD-a. O tome se, na jedan način, može govoriti kao o borbi za prevlast unutar same partije, ali i borbi za dobijanje što većeg kolača vlasti. S druge strane, što se tiče priče o homogenizovanosti SNSD-a u posljednje vrijeme, čak bih rekao u posljednjih nekoliko godina, primjetno je da taj homogenizujući faktor polako opada, što se moglo primjetiti na sukobima koji su postojali između pojedinih funkcionera te stranke na lokalnom, ali i na državnom nivou“, kaže Kuzmanović za naš portal.

On smatra da je očigledno to, da su pojedinci u SNSD-u, kako kaže, počeli polako da shvataju da neki potezi koje vuku pojedini čelnici SNSD-a ne vode u dobrom pravcu.

„Očigledno je i to da su počeli odustajati od politike SNSD-a koja apsolutno nema nikakve veze s onom politikom i retorikom koja je bila prisutna na samom početku funkcionisanja te stranke, kao i na početku njihove vladavine. U narednom periodu može se sigurno očekivati da će trzavice u SNSD-u postajati sve jače i jače kako se budu bližili izbori, jer će biti veoma teško obuzdati apetite u samom SNSD-u, kojih zaista ima mnogo.

Posebno u situaciji kad je taj homogenizujući faktor, u vidu Milorada Dodika, sve slabiji i slabiji, odnosno kada su sve slabije njegove pozicije na državnom nivou. Takođe, može se primjetiti i to, da u posljednje vrijeme trzavice ne postoje samo u SNSD-u, već i u institucijama BiH i Republike Srpske. Vladajuća koalicija veoma je nestabilna i veliko je pitanje da li će trenutna Vlada RS uopšte dočekati kraj svog mandata“, kaže Kuzmanović.

Novinar Slobodan Popadić tvrdi da je Milorad Dodik uzrok „svih dobrih i loših stvari u SNSD-u“.

„Sve dok Dodik pobjeđuje, u SNSD-u će većina ćutati, ma koliko bili svjesni problema, kao i njegovih dugoročno pogrešnih poteza. Oni se odavno ne vode domaćinskom logikom da se štedi kada imaš najviše i da se problem rješava dok nije postao nerješiv. Međutim, ako se ikad desi da Dodik izgubi izbore, to bi moglo da znači početak kraja SNSD-a, jer će upravo tada na vidjelo izaći sve ono što je godinama skrivano: neiskreno skrivanje iza njegovih leđa, podaničko povlađivanje vođi, čak i kada znaš da griješi, poigravanje nacionalnim, pa čak i vjerskim osjećanjima naroda bez pokrića, uljuljkanost i ubijeđenost da su nepobjedivi, hronična oskudnost kvalitetnim kadrovima, a potom rat oko podjele plijena zaplijenjenog u periodu kada se vjerovalo da je sve u Srpskoj njihovo“, kaže Popadić za eTrafiku.

On dodaje i to, da je lider SNSD-a, prema njegovim riječima, savršeno svjestan svega navedenog, ali da misli da može sve da kontroliše sam, te da je u tome njegova krivica.

„To se najbolje oslikava u Banjaluci, gdje je prvi poraz SNSD-a u trci za gradonačelnika pokazao koliko su iznutra slabi i podijeljeni. Igor Radojičić ćuti kao uvrijeđena strina jer smatra da su ga iznevjerili, ne samo birači, nego i vlastita stranka i koalicija. Isto se ponaša i njegova struja u SNSD-u i tek će se vidjeti na koju stranu se okreću. Dodik nema adekvatnu zamjenu za njega, pa luta sa likovima poput Vlade Đajića, koji misli da je isto liječiti ljude i voditi najveći odbor najveće stranke u Srpskoj. Sve to ispada tragikomično, usporeno i inferiorno u odnosu na ono što u javnosti radi Draško Stanivuković“, ističe Popadić.

On, dalje smatra i to, da je SNSD davno prestao da bude iskreni narodni pokret koji je sa potpuno drugačijim stavovima i ideologijom na vlasti naslijedio tada retrogradnu, korumpiranu i sankcijama OHR-a uništenu SDS.

„Njihova politika sada ne postoji, ona se mijenja iz dana u dan, a SNSD sve više liči na bivšu SDS. Takođe, dugim boravkom na vlasti, privukao je u sebe sve i svašta, a najviše onih koji su tu da bi se bogatili. Takvi će se sutra samo prebaciti na druge političke jasle. Jednako isti problem jesu, takozvani, mladi lideri SNSD-a, među kojima pametni ne mogu da dođu do izražaja od onih grlatih i bahatih, koji javno promovišu idolopoklonstvo prema svom lideru. Ako će oni sutra da vode SNSD, onda je bolje da Dodik postane besmrtan“, zaključuje Popadić.

On tvrdi i to, da lider SNSD-a, mimo stranke, ima još nekoliko ličnih političkih problema. Između ostalog, Popadić ističe da je Dodik, direktno ili indirektno, pomogao u stvaranju mnogih stranaka koje sada smatra partnerima, a koji će mu, kako tvrdi, okrenuti leđa čim zagusti.

„Ako ne to, stvorio je mnogo usta koja treba funkcijama da nahrani, a glad očiju nema. Brojnost tih partnera je samo iluzija moći. Najbolji primjer za to je tzv. Vidovdanska koalicija u Banjaluci, koja pred lokalne izbore nije mogla da stane u kadar TV kamere, a ipak nije pomogla Radojičiću da pobijedi.

Osim toga, Dodikova politička pragmatičnost, u kojoj po potrebi koketira i sa Istokom i sa Zapadom, sa nacionalistima i socijaldemokratijom, jednom mora da dođe na naplatu. Svašta nespojivog je obećao i narodu i u važnim svjetskim metropolama. Suludo je vjerovati da od njega, jednog dana, neko neće tražiti da položi račune.

Na kraju puta, sve to bi moglo da bude veoma opasno po Republiku Srpsku, jer pad jake vlasti često ne prolazi mirno, a svaki potres za ovako siromašno društvo bila bi još jedna preskupo plaćena sloboda. Ako je uopšte riječ o slobodi, znajući ko bi trebalo da naslijedi Dodika“, kaže Popadić za naš portal.

BN