Jedinstvo, riječ je iza koje se poslednjih dana Režim i Milorad Dodik pokušavaju sakriti; Jedinstvo za njih ne postoji, osim ako je riječ o jedinstvu malih brojeva – njih pet šest ujedinjeni u naporu da otmu na još jednom tenderu, izmišljenom projektu, nepotrebnoj nabavci; Jedinstvu malih brojeva – njih petsto, šesto, šest hiljada funkcionera ujedinjenih u naporu da u potpunosti ponište institucije, privatizuju ih, zloupotrebljavaju kao svoje alatke; Jedinstvu u jednoumlju, koje podrazumijeva slijepu poslušnost poludjelom Diktatoru, bez prava na vlastito mišljenje i u mikronskim tragovima.

Jedinstvo, u pravom smislu te riječi, Dodik&Režim protjerali su iz upotrebe, jezika; Umjesto te prognane riječi koristi se jednoumlje; Jednoumlje se pokušava, poput kukavičijeg jajeta, podvesti pod jedinstvo; Jednoumlje, koje je u svojoj suštini vrlo prosto, samim tim i nakazno – sve što Dodik kaže, učini, pokrene, zagadi, polomi, satare, satre… vrhunac je političke genijalnosti, projekcije i vanvremenske pronicljivosti; Što je Velika laž za masovnu upotrebu, zloupotrebu, nametnuta kao aksiom, čije preispitivanje odmah za sobom povlači najteže kazne; Od progona do izgona!

Kada Dodik&Duhovna gamad pozivaju na “Jedinstvo”, tada eksplicitno insistiraju na jednoumlju u kojem je Autokrati već unaprijed zagarantovana abolicija za sva nedjela koja je počinio, čini ih i tek će da ih napravi.

Bilo kakvo “Jedinstvo” sa homunkulima, koje je stvorio Dodik, i bilo kakvo “Jedinstvo” sa njim ravno je izdaji samog sebe i pristanak na “mirno i sigurno ropstvo” u zamjenu za aboliranje njihovih zločina; Pristanak na “Jedinstvo” sa Duhovnom gamadi i Pervertitima koji upravljaju institucijama u skladu sa principima mentalne pornokratije znači isto što i saučesništvo u sopstvenom satiranju do konačnog nestanka.

O Jedinstvu sa nemilosrdnim Diktatorom i njegovim podanicima ogrezlim u zločinu, pljački, krvi, koji tuknu na palež i mulj, ne može se ni pomišljati, kamoli stati u isti red sa bezličnom gomilom gnusoba koje su pretvorile Republiku Srpsku u najmračniji i najtoksičniji dio Evrope.

Upravo se toj Evropi već dva dana obraća Dodik, Glavni arbitar naše nesretne stvarnosti, koji je četrnaest godina uspio da pretoči u jedan jedini predugi dan pun zla, mržnje, otrova, spaljivanja na lomači kompletne nacije i trovanja njenih izvora:

Da im uvede sankcije kako bi spriječili namjeravano i otpočeto satiranje BiH, po horizontali i vertikali; Dodik je, verbalno, napravio mali korak nazad, kako bi izbjegao reakciju, pacifikovao Evropu i ponovo nastavio sa razaranjima.

Dodik je, preko noći, promijenio ugao – o poništenju BiH i uništenju njenih naroda govori mnogo mekše; Laže, tvrdeći da je to samo stav; Rasturanje BiH je plan, a on je alatka u njemu. Kada je udario na tvrdo, mijenja način napada.

U produženom danu, u koji je sabijeno četrnaest godina, on je uništio svima, u zbiru, bezbrojne milione godina života, brojnima i živote; On je isključivo sijao mržnju, razdor, zasipao javnost najogavnijim lažima…, sve sa ciljem da taj njegov prokleti dan nikada ne prestane; Do poslednjeg živog čovjeka, koji bi bio njegova zadnja žrtva.

PraŠumu svjesno produkovanog bezakonja, šovinizma i radikalizma pokušava sakriti lažnim drvetom nacionalnog, ali to je gotovo.

Njegova kukavičija jaja, kao i Duhovna gamad, silom nametnuta javnosti, uz čiju pomoć vlada, su previdljivi, predvidljivi, prozirni, lako čitljivi svakom ko smatra da bi trebalo, ipak, da vjeruje sopstvenim očima, a ne notornim neistinama neuspješnog, propalog, ofucanog Alhemičara.

Nakon dugogodišnjeg varvarskog napada na sistem društvenih vrijednosti, upravljanja institucijama po principu mentalne pornokratije i osovinskog zatvaranja od svijeta progresa;

Elitnim Prostitutkama naše nesreće, bijede, jada i beznađa, od kojih je Dodik najelitnija, mogu povjerovati samo slični njemu/njima.

Ta duhovna gamad opstaje na nesreći, na rasapu, na tragediji.

Lešinarenje je njihov stav, kanibalizam projekat, poltronisanje jačim vizija.

Nisu to učinile okolnosti, Dodik je stvorio takve okolnosti. Koje mu sve teže dozvoljavaju da politički opstane.

Otud, za dnevnu upotrebu, plasman Evropi, ponovo jaka doza politike relativizacije selektivno usmjerene na određeni publikum, prosto podvedene pod matricu “može sve i svako kada nam zatreba”; Juče tvrdo, brutalno, prijeteći, danas meko, niz dlaku, mazeći…, a “politika” gnusoba koje ga horski prate prilagođava se iz minuta u minut.

Zato se u poslednja dva dana dešava da je Dodik u istom trenutku i “proevropski” i “antievropski”, “probosanski” i “antibosanski”, “procivilizacijski” i “anticivilizacijski”…

Najveći problem Dodika je što ga u svakom segmentu demantuje upravo Dodik. Takva situacija je nerješiva. Rebus sa fatalnim političkim ishodom.

I da je iskren, a nije, prekasno je. Otišao je predaleko i tu povratka nema. Jer se Dodiku ne može vjerovati.

Jer se Dodik sprema za fizički obračun sa sebi suprotstavljenim i to najenergičnije u trenucima kada lažno poziva na mir; Jer se Dodik nije odrekao nijedne gnusobe i retarda, koji su u njegovo ime i za svoj i njegov račun poharali RS, a sada bi da poharaju i BiH, poput pošasti; Jer se Dodik ne odriče monopola na poziciju Boga, koji odlučuje o životu i smrti…; Jer se ne može vjerovati Dodiku koji javno “nema pojma” koji Dodik je pravi Dodik!

Nikakvo Jedinstvo sa Dodikom ne postoji, niti je ono moguće pod bilo kakvim uslovima; Jednoumlje je njegov isključivi cilj; I želja za opstankom, zasnovanom na nestanku drugih, kako bi nastavio sa razaranjem; U RS se nema više šta razoriti; Sve je sprženo, zato je BiH na redu.

Dodik nije za potcijeniti; Učiniće sve kako bi izbjegao Zid koji se nalazi tik pred njim; Kako bi ga zaobišao i nastavio svoju rušilačku agendu.

Dodik se, svjestan toga, sjetio potrebe sabornosti, zajedništva, pluralizma… “Jedinstva”; Jednoumlja u kojem je njemu sve dozvoljeno i čija su žrtva svi koji povjeruju da je Dodik išta više od brutalnog, bezobzirnog, malicioznog, jezivog, opasnog, opakog… tiranina, spremnog na svako zlo, jer se isključivo zlom ostvaruje!