Što je bliži kraj Imperije, to su njeni zakoni luđi
Čitajući materijale i prijedloge zakona za narednu, četvrtu redovnu sjednicu Narodne skupštine Republike Srpske, posebno prijedlog Zakona o javnom redu i miru, sjetio sam se Cicerona koji je prije dva milenijuma rekao da su zakoni sve luđi što je Imperija bliže kraju…
Mudri Ciceron je bio svjestan kako pogubne mogu biti posledice kada imperatoru neograničena vlast i moć pomute razum, kada se okruži ulizicama, neznalicama, zavlada ludilo i anarhija, bujaju devijacije i negativna selekcija, a nesposobnjakovići dođu na važne pozicije u državi i društvu.
Ludilo u starom Rimu je išlo toliko daleko da je recimo ekstravagantni Kaligula svog konja Kasača imenovao za senatora, Neron zapalio Rim kako bi dobio inspiraciju da napiše pjesmu, a krajnje posledice su bile propast Rima i Imperije. Nažalost i danas se pale i pljačkaju cijele države i gradovi, samo su motivi drugačiji, jer je malo pjesnika među moćnicima, a pohlepa je velika.
Prijedlog zakona kojim je zaprijećena kazna od 2 mjeseca zatvora, ukoliko građanin ili novinar fotografiše službeno lice i policajca dok vrše dužnost, jedno je u nizu ludila i besmislica koje pokazuju da je režim u Srpskoj izgubio razum i kontakt sa stvarnošću, i da se polako bliži njegov kraj.
Samo šizogene strukture mogu u Evropi u 21-om vijeku da hapse i pritvaraju građane i novinare ukoliko fotografišu državne službenike kada oni zloupotrebljavaju dužnost i krše zakone. Normalna država, kojoj je cilj uvođenje pravde i reda u društu, podstakla bi i nagradila građane da budu kontrolori, prijavljuju i dokumentuju korupciju državnih službenika, umjesto što predviđaju hapšenja ako neko koristi svoj telefon u prisustvu policajca.
Od prijedloga Zakona samo je luđa izjava Milorada Dodika, koji pravda kao ideolog ovakvu odluku, poredi nas sa Amerikom i pita se otkud nekim novinarima markirana osjeća, kuća, novac za zimovanje i skijanje!?
Dobro je da dokoni član Predsjedništva ima vremena da zagleda kvalitet garderobe novinara, prati ko je kupio koje auto i stan, i ako je to najveći problem države lako će biti riješen. Ipak umjesto novinara, Dodik bi trebao malo da zagleda ljude i svog okruženja, kumove, srodnike, ministre i partijske saradnike, i njih pita odakle im milioni, vile i novac za veoma ekstravagantan i raskošan život na visokoj nozi.
Teško je porediti naše karikature sa rimskim imperatorima, ali trebali bi znati da su Rimljani imali čovjeka koji je pratio u korak imperatora, i uporno mu svakog dana na uho ponavljao da on nije bog već običan čovjek, kako mu vlast i moć ne bi pomutile razum.
Bilo bi dobro da i naši vlastodršci, koji su se okružili brojnom svitom i savjetnicima, angažuju nekog ko će im šaputati na uho da nisu svemoćni bogovi, kako bi se vratili u stvarnost, poštovali državu, narod i zakone, i prestali da imitiraju srednjovjekovne vladare, smatrajući da su oni najpametniji i bogom dani da o svemu odlučuju.
Nebojša Vukanović