Milorad Dodik me podsjeća na fluorescentne lampe koje svojom svjetlošću privlače komarce i mušice, a potom ih sprže i unište.

Dodikovi smrtonosni zagrljaji su uništili mnoge, na identičan način. Dodik ih mami slatkim riječima i velikim obećanjima, a čim ih privuče i iskoristi stisne ih kao anakonda, i na kraju odbaci ih kao potrešenu staru robu. Sjetimo se samo pokojnog željezničara Čede, i čuvene fotografije kada sa oduševljenjem, nakon popijene rakije, gleda u Dodika kao u svetinju nakon prekida štrajka glađu.

Kako bi razbio proteste željezničara, Dodik ih je podijelio, dao velika obećanja i odveo na pivo, a poslije samo desetak dana željezničari su shvatili da su prevareni. Pokojni Čeda preminuo je nakon torture režimskih medija, koji su ga danima satanizovali jer je javno izjavio kako ih je Dodik prevario.

Ljudi su za Dodika potrošna roba, kojima on manipuliše, koristi ih, troši, gazi i odbacuje, i to je pokazao u bezbroj navrata, od pokojnog Čede do Davida i Davora Dragičevića. Njegovi smrtonosni zagrljaji, u koji su mnogi naivni i lakovjerni upali privučeni lijepim riječima i lažnim obećanjima, uništili su mnoge živote i političke karijere.

Ako je spreman da za samo nekoliko mjeseci izigra svoje stare koalicione partnere, obeća DNS-u premijersko mjesto ako podrže njega i Željka, a potom odmah nakon završetka izbora izigra i izjavi da će SNSD dati mandatara i premijera, govori o kakvom se beskrupuloznom makijavelisti radi.

Dobro je što su lideri opozicije odbili kafu, bilo kakav kontakt i sastanak sa liderom režima, jer se nema šta razgovarati sa tiraninom koji je uništio, zloupotrijebio i podredio sebi sve institucije. Čudi me srljanje iskusnih pojedinaca koji su kao na mig pohrlili u njegov smrtonosni zagrljaj!? Bilo bi dobro da prije toga dobro razmisle o svemu, i budu svjesni da će ih neka mala funkcija ubrzo preskupo koštati ukoliko prodaju vjeru za večeru, jer će pregaženi i potrošeni biti bačeni na đubrište, kao mnogi prije njih.

Brutalne prijetnje i kažnjavanje neposlušnih unutar vladajuće koalicije samo pokazuju u kakvoj državi živimo i o kakvom se opasnom tiranu i autokrati radi? Ovo što on radi ne vodi nas ničemu, jer ovakve tenzije i sukobi sa cijelim svijetom, uz kriminal i korupciju neviđenih razmjera, iscrpili bi mnogo veće i snažnije države i narode. Na kraju možda bi trebalo razmisliti, ako DNS insistira na premijeru, da li može sa Savezom za pobjedu skupiti 42 potpisa i formirati novu Vladu i stabilnu većinu u Narodnoj skupštini, koja bi stvorila uslove za održavanje fer, poštenih i demokratskih izbora!?

Nebojša Vukanović