Advokat Dario Sandić tvrdi da vlast poseže za restriktivnim mjerama poput policijskog časa samo iz razloga jer nije sposobna da zaštiti svoje građane…

On u intervjuu za portal Buka slikovito objašnjava nemoć države koja policijskim časom štiti svoje građane od pandemije virusa korona.

“To je isto kao kada nemate novca da djeci date da idu u grad, te onda počinjete da galamite na djecu, da im zabranjujete izlazak iz sobe, da ih grdite kako su loši đaci i da im na kraju zabranjujete izlazak iz stana, dok ne poprave ocjenu iz matematike, a sve to u periodu kada je raspust.”

Zbog svega toga, njemu je neshvatljivo da neko danas konstantnom represijom pokušava pobijediti virus korona.

“Obzirom da kod nas nije proglašena epidemija, da nikome, osim onima koji donose mjere i svaki dan održavaju konferencije za štampu, nije jasno kako zabrana kretanja i ostale restriktivne i represivne mjere ‘pobjeđuju virus’, jasno je da većina stvari nije jasna – barem onom ko pokuša da razmisli svojom glavom u ovom moru dezinformacija”, rekao je Sandić.

Vlast konstantno naglašava da se mjere poput policijskog časa uvode zbog pojedinaca, odnosno neodgovorne manjine. Šta mislite, zašto onda vlast ne provodi dosadašnje odluke, uredbe i zakone nad tim licima, već kažnjava sve građane zabranama kretanja?

Na ove odluke gledam kao na radnje onoga koji nije u mogućnosti da građanima pruži zaštitu i sigurnost na koju se obavezao donošenjem Ustava, te obzirom da ne može da građanima pruži zdravstvenu zaštitu, liječenje i brigu, poseže za najtežim oblikom restrikcije, a to je zabrana slobode kretanja kako bi se građani uplašili i ne bi tražili ono što im po Ustavu i zakonima pripada. Razlozi koji se navode u cilju donošenja i produženja represivnih mjera su u potpunosti smiješni. Odnosno, ako bolje pogledate, i nema razloga, kao što sam gore rekao. Na primjer, imate mjere zabrane kretanja od 20-05 časova. Ja nisam nigdje vidio studiju ili naučno istraživanje ili potvrdu da virus miruje u vremenskom periodu od 05 časova do 19:50:99 časova i da se tačno u 20 časova aktivira i kreće da širi zarazu. Jer, samo takvo istraživanje bi opravdalo ovakvu mjeru. Takođe, imali smo i ograničenja prava mišljenja, ali je ista, na insistiranje međunarodnih institucija ekspresno stavljena van snage. Takođe, stepen restrikcije i provođenja mjera je najveći u Banjaluci. U okolnim mjestima ljudi koliko-toliko normalnije funkcionišu i žive. Takođe, najveći broj zaraženih je u Banjaluci, što pokazuje da mjere nemaju nikakvog opravdanja. Nažalost, mjere su samo posljedice uništenog zdravstvenog sistema koji nije u mogućnosti da obezbijedi niti lijekove za oboljele od tumora, niti osnovne uslove za porod žena, niti bilo šta što spada u domen primarne zdravstvene zaštite. To je isto kao kada nemate novca da djeci date da idu u grad, te onda počinjete da galamite na djecu, da im zabranjujete izlazak iz sobe, da ih grdite kako su loši đaci i da im na kraju zabranjujete izlazak iz stana dok ne poprave ocjenu iz matematike, a sve to u periodu kada je raspust.

Koliko se ovakve odluke kose sa Ustavom RS?

Sve ove odluke su u suprotnosti sa Ustavom Republike Srpske, te sam i podnio dvije inicijative Ustavnom sudu Republike Srpske da se utvrdi da je odluka o proglašenju vanrednog stanja neustavna, kao i sve odluke koje je poslije toga donio predsjednik Republike Srpske. U tim inicijativama je taksativno navedeno zašto se nije moglo proglasiti vanredno stanje i zašto predsjednik ne može da donosi uredbe sa zakonskom snagom. Međutim, veliki strah je zavladao među građanima. Većina mojih kolega ćuti, a i oni malobrojni koji žele i smiju nešto da kažu strijepe od bolesti, obolijevanja ili smrti, te opravdavaju ove mjere i odluke tim strahom.

Mislite li da je RS trebalo da proglasi vanredno stanje i koliko je ono stvarno donijelo prednosti u borbi protiv pandemije?

Proglašenje vanrednog stanja je jedna velika farsa i nipodaštavanje i degradacija Narodne skupštine Republike Srpske, jer je vanredno stanje skoro istovjetno ratnom stanju, te je potrebno da je ugrožena bezbjednost i da postoji epidemija. Međutim, u odluci, niti bilo gdje drugo, nema nikakvih dokaza da je ugrožena bezbjednost u Republici Srpskoj. Ne prijeti nam nikakav vanjski neprijatelj. Nema okupacije. Iz MUP-a nam stalno dolaze izvještaji da je bezbjednosna situacija u RS stabilna i neporomijenjena. Takođe, nema odluke ministra zdravlja o proglašenju epidemije. Kada govorimo o ugroženoj bezbijednosti i samoj epidemiji, trebalo bi da se osvrnemo samo jednu godinu unazad. Naime, prema informacijama Instituta za javno zdravlje Republike Srpske iz februara 2019. godine. Tada nije bilo uslova za proglašenje epidemije, iako je u 2019. godini u prva tri mjeseca sezone gripe preminulo 30 pacijenata od teških respiratornih infekcija, ali su nadležni istakli da još nema razloga za proglašenje epidemije, jer je broj oboljelih, kako su tada naveli, nizak. Ministar zdravlja tada je izjavio da virus gripa u RS još nema epidemiološki karakter, jer je broj prijavljenih pacijenata sa simptomima sličnim ovom oboljenju ispod jedan odsto (1%) cijele populacije.

Ministar je tada istakao, da virus H1N1 dominira te godine i, nažalost, kod osoba koje već imaju neko oboljenje izaziva veću smrtnost u odnosu na virus tipa B, koji je bio dominantan prošle godine i koji ne izaziva tako teške komplikacije. Takođe, iz Instituta za javno zdravstvo RS istakli su da ne postoje uslovi za proglašenje epidemije gripe, jer proglašavanje epidemije zavisi od više faktora, broja oboljelih na određen broj stanovnika u gradu, opštini ili regiji, zatim učestalosti obolijevanja, kliničke slike, broja pozitivnih slučajeva na primarnom i bolničkom nivou, jednostavnije rečeno, na osnovu sveobuhvatne procjene epidemiološke situacije. Isto tako, iz Službe za epidemiologiju na Institutu rečeno je da je ukupan broj oboljelih s teškim akutnim respiratornim infekcijama 234, te da se sa simptomima sličnim gripu javilo se 10.980 građana, a to su pacijenti koji se javljaju u domove zdravlja, koji imaju temperaturu i kašalj, ali nisu teški za liječenje u bolnici”. Takođe su istakli da su u sezoni gripa 2015/ 2016 imali 22 smrtna slučaja. Kada uporedite navedene podatke sa podacima koji su postojali, odnosno koji su prezentovani javnosti, u trenutku proglašenja vanrednog stanja, jasno vam je da postoje različiti aršini po kojima su se nadležni rukovodili prilikom donošenja ovako drastične mjere.  Pitam se onda, na osnovu čega proglasiše vanredno stanje?

Koji je stvarni razlog uvođenja vanrednog stanja u RS, ako se možda moglo boriti protiv korone u uslovima u kojima su to radile sve druge evropske zemlje?

Bespredmetno je pozivati se na druge evropske zemlje i njihovo postupanje u ovoj situaciji iz jednostavnog razloga što mi nismo evropska zemlja i to jasno, glasno i drsko pokazujemo unazad 30 godina. Mi nismo sposobni da živimo u uređenom sistemu, jer smo neobrazovani, nedisciplinovani, nekulturni i uplašeni. Naši sistemi vrijednosti su poremećeni i sve se svodi na sticanje novca i moći. U takvim okolnostima ne možete očekivati ništa od vlasti do da “galami” na građane, da im zabranjuje “izlazak iz sobe i kuće”, te da kažnjava one koji razmisle svojom glavom i usprotive se. Žalosno, ali je tako. Ostaje nam samo da se nadamo da će naši vlastodršci pogledati prema Evropi i normalnim zemljama, te popustiti stege koje su zategli do maksimuma nad građanima. I za nadati se da će građani nešto iz ovoga naučiti. Nešto dobro za njih – da misle svojom glavom.

Buka