Dragan Bursać o procesu protiv predsjednika RS…

Ministar sigurnosti BiH, Nenad Nešić je uhapšen zbog sumnje za zloupotrebu u položaju a kada je obavljao funkciju direktora puteva Republike Srpske. .
Evo, umjesto da nekako sve bude u prazničnom duhu, čini se da je politički pretis lonac proključao pred kraj godine.
Dakle, uhapšan je ministar sigurnosti Nenad Nešić. Od svojih političkih partnera dobija veliku podršku, pa Dodik kaže da je riječ o politički montiranom postupku i da ovaj način rada tužilaštva, zapravo predstavlja progon kadrova iz Republike Srpske s ciljem destabilizacije.
Djed Mraz je očigledno, počeo da se petlja u svoj posao.
Zanimljivo je to kako, gospodin Milorad Dodik i inače, političari iz tog Srpskog nacionalnog korpusa, svi se zaklinju u borbu protiv korupcije, svi se zaklinju kako je korupcija rak rana na našeg društva i onda kada neko bude optužen za koruptivne radnje u vrijednosti, četvrt miliona maraka, onda je to udar na Srpsku, politički udar iz političkog Sarajeva, onda je to nešto što navodno nema veze s korupcijom.

Kako vidimo, većina prvih ljudi policije i bezbjednosne agencije u prošlosti je bila ili optužena ili osuđena a većina je bila privođena, pa sad ne znam da li su to ljudi sa iskustvom koji su bili na takvim radnim mjestima. Međutim, to nam zaista govori, bez šale bolesti BiH društva, kada ljudi koji su direktno zaduženi za borbu proti korupcije, budu osuđeni, optuženi i privedeni zbog koruptivnih radnji.

Jedna od reakcija je da je ovo vezano za hapšenje ministra Nešića – da je ovo došlo zbog zaključaka koje je usvojila Narodna skupština Republike Srpske pa DNS kaže o hapšenju, još jednom snažnom Srbinu se šalje poruka, pa Nešić pri hapšenju novinarima kaže, nastavljam se boriti za Republiku Srpsku. Evo, ima li ovo sve veze sa zaključcima Narodne skupštine ? U tom smislu nema nikakve veze. Dakle, ove koruptivne radnje za koje je gospodin Nešić opužen su stare više godina.
Dakle, zašto bi povezivali ta dva događaja? Ali imaju i neke druge stvari. Vidjeli smo maksimalističke zahtjeve i zaključke Entitetske skupštine, gdje se čak okretala leđa EU, gdje su se zabranjivali, rad agencija državnih na tlu Republike Srpske, gdje je zabrana odlazka Dodika na sud. Da bi to bilo sve preinačeno u jednu odluku gdje je Dodiku dozvoljeno nakon bolesti da ode na sud.
Zašto je sud Bosne i Hercegovine prihvatio igru, tačnije ako je sudski vještak rekao da je se juče trebao Dodik pojaviti na sudu a nije se pojavio o čemu se tu radi? Što otvara mogućnosti meni i vama i bilo kome za spekulativno razmišljanje u smislu da nije došlo do nekakve trgovine, odnosno da je Dodik kupio vrijeme pred sudom.
Kako je moguće i šta se desilo u 24 sata od onoga gdje je sud eksplicitno i preko sudskog vještaka pozivao Milorada Dodika do toga da će Dodik doći kad ozdravi.
Dakle, ovo nije pitanje za Dodika, nije čak pitanje za skupštnu, ovo je pitanje za sud a i za visokog predstavnika i za kancelarju OHR-a, kako je moguće da sud u manje od 24 sata radikalno promijeni mišljenje, što opet otvara mogućnost da svi mi spekulišemo da li je došlo do nekakvog razgovora mimo javnosti na relaciji skupštna ili Dodik s jedne strane, sud sa druge strane i da li je u tom paketu o kom pričamo na neki način uključen i gospodin Nenad Nešić, koji je uslovno rečeno, kako vidimo, pušten niz vodu a pogotovo ako vidite izjavu Dodika, koja je poprilično pomirljiva i ako vidite da su izjave iz Srbije po pitanju hapšenja Nešića mnogo radikalnije, onda imamo utisak da je negdje Dodik otprilike ili ovo znao ili ovo predvidio ili je imao informacije što se tiče gospodina Nešića, koji je njegov jedan od najbližih saradnika. Tako da, to su stvari o kojima svi treba malo da porazmislimo i da vidimo zašto se to baš sad dešava i zašto sada Dodik nije na ročištu, nego se ponaša kao dokoni tviteraš na bolovanju.

Jel se boji sudskog procesa? Može li ga Narodna skupština spasiti procesa pred sudom Bosne i Hercegovine? Blago rečeno, sve što se tiče Dodike, njegovog zdravstvenog stanja je u najmanju ruku špekulativno. Pogotovo ako uzmete u obzir da ljudi koji su bliski njemu u jednom trenutku kažu da apsolutno nije bolestan da bi donosio razumske odluku i da bi proaktivno djelovao a u drugom trenutku kažu da je jako bolestan da bi uopšte izašao na suđenje. U jednom trenutku vidite da je teško bolestan, onda je operiran na privatnoj klinici onda se nađe sa Vučićem na toj klinici, razgovarao u jednoj opuštenoj atmosferi a onda Dodika nema. Onda on kaže da tri mjeseca ne može ništa da radi a u među vremenu twita i pojavljuje se negdje kao kvazi kolumnista.
Dakle u najmanju ruku je ostavljena poprilična spekulacija da mi vidimo i da se zapitamo zbog čega se to dešava baš sad i da to svi neumitno povezujemo sa suđenjem koji se veže za njega, za njegovo ime i još par ljudi a prije svega za njegovo ime i da otvara jedan širok prostor gdje možemo kazati da Dodik itekako kupuje vrijeme. Da li je u sklopu kupovine vremena u tom paket-aranžmanu gospodin Nešić, to je pitanje.

I kako vidimo, očigledno je nagodan i spreman da se nagodi za sve ono što se tiče ostanka njega sa ove strane rešetaka. Sve ovo što se dešava u zadnjih mjesec dana sa njegovom bolešću, sve ovo što se dešava sa Skupštinom. Vidjeli ste jednu stvar da je Lavrov u razgovoru sa Vučićem – da su spomenuli krizu u Bosni i Hercegovini.
Pazite situaciju dok desetine hiljada studenata zviždi i protestuje ispod Vučićevog prozora – Vučić priča o krizi u Bosni i Hercegovini. Njegov premijer Vučević priča o krizi u Bosni i Hercegovini.
Dakle reflektori svjetske javnosti su poprilično usmjereni prema Vučiću, donekle prema Dodiku zbog suđenja i Vučiću je pod hitno trebao neki drugi medijski ton. Dakle on tu ne bira a naravno Bosna i Hercegovina sa Dodikom se pojavljuje kao idealna situacija za stvaranje nekakvih blago rečeno kriza. Videli ste taj narativ da kažu ljudi koji podržavaju proteste u Beogradu da su to ili neki “strani plaćnici” ili ljudi koji žele da unište sistem u Srbiji i onda su tu povezali sa rezolucijom.
Dakle Vučić očajnički traži bilo kakav mogući način da se proizrede kriza. Najvjerovatnije u BiH, Republici Srpskoj i donekle u Crnoj Gori. I to je očevidno.

Jednu stvar koju smo svi zaboravili, svi kažu evo recimo Dodik je poprilično reterirao i Dodik se je poprilično povukao pod prijetnama ustavnog suda.
Ali razmislite ovako, Dodik je do prije tri dana trebao da se pojavi na ročištu. Danas se Dodik više ne treba da pojavi na ročištu nego 30-og.
30. je novi termin koji je poprilično labav jer je i on povezan sa Dodikovim zdravljem.
Ja nisam prorok ali sljedom ovih događaja moguće da će i taj 30. biti, famozna reč, prolongiran u nešto nakon nove godine.
Ako se to desi, evo već sada je Dodik dobio tu mikro bitku i ako se to desi očigledno Dodik ima poluge koje mu to omogućavaju. A to onda više nije do Milorada Dodika iskren da vam budem, to je onda do suda, tužiteljstva pa do stranih ambasada pa do međunarodne zajednice u kompletu. Dakle, situacija jeste takva da se itekako vrši pritisak na državu Bosnu i Hercegovinu.

Ko je sljedeći – pitanje zbog kojeg do daljnjeg neće spavati funkcioneri Crvene Sekte

Prije nekoliko dana Narodna skupština Republike Srpske usvojila je nekakve zaključke, čije sadržine teško da se sjećaju i oni koji su ih pisali. Još jedno mrtvo slovo na papiru, rekli bi mnogi. Ja bih radije rekao da su ti zaključci bili samo jedan u nizu eksera zabijenih u kovčeg zvani Narodna skupština Republike Srpske.
O Dodikovim zaključcima više ne priča niko. Za razliku od te teme o hapšenju narko gangstera Nenada Nešića pričaju ama baš svi a posebno funkcioneri Crvene Sekte. Doduše, sva ta priča se manje više svodi na pitanje: „Ko je sljedeći?“
Primjetno je da je nakon hapšenja Nešića u medijskom prostoru nastao muk, bar kad je riječ o funkcionerima Crvene Sekte. Tu, naravno, treba izdvojiti dva izuzetka, čiji se IQ kreće u granicama velične cipela koje nose.
Prva je Sanja Vulić, koja je nakon hapšenja Nešića promptno iskokodakala onih svojih par napemet naučenih rečenica, koje se svode na isprazne fraze o patriotizmu i imaginarnim neprijateljima Republike Srpske.

Vulićkina jedina konkurencija, bar kada su u pitanju „biseri mudrosti“, jeste balvan koji se odaziva na ime Radovan Višković. Nakon što je narod zabavio sa par alanfordovskih misli, koje bi se mogle svesti na to da je bolje nemati nego imati novac, on je najavio vlastito hapšenje.
Višković u ovoj priči nije toliko bitan, jer on teško da će i nakon odsluženja prvih deset godina u Foči a što će mu biti sledovanje prije ili kasnije, shvatiti da je bio obični sluga u vještim rukama Milorada Dodika.
Ipak, Viškovićeve paranoje treba posmatrati kao lakmus papir za trenutno raspoloženje unutar Crvene Sekte. Više izvora mi je potvrdilo da se ovih dana vrlo malo spava unutar te stranke, te da je potražnja za antidepresivima poprilično velika.
Svjedoci smo da je Tužilaštvo BiH jedina tužilačka institucija koja nešto radi u Bosni i Hercegovini. Za razliku od te institucije, entitetska tužilaštva se bave isključivo prikrivanjem kriminaliteta, posebno onog vezanog za političare. O „mudracima“ koji tihuju na čelu tužilaštava u Republici Srpskoj ovom prilikom neću pisati ali je sve izvjesnije da će se o njima pisati u nekom od narednih proširenja crne liste SAD.
Skidanjem Nešićevog skalpa Tužilaštvo BiH je pokazalo da pravna država nije još uvijek umrla u Bosni i Hercegovini (ne znači da neće), kao i da kad hoće, tužioci tog tužilaštva na trpezu mogu bez problema dovući i interesantne ribe.

Ovde treba reći da narko bubašvaba Nenad Nešić sam po sebi nije kapitalac. Naime, on posljednjih godina na političkoj sceni ne vrijedi gotovo ništa. Međutim, ovde je važna funkcija koju on vrši, jer je uhapšen državni ministar bezbjednosti. Njegovim hapšenjem je Tužilaštvo BiH poslalo snažnu poruku da nema nedodirljivih.
Toga je svjestan i sam Dodik, koji je hapšenje Nešića u svom najbližem okruženju označio kao početni stadijum eksperimenta „kuvana žaba“: Dodik smatra da je Tužilaštvo BiH hapšenjem Nešića i ekipe povezane sa njim zapravo priprema javnost za hapšenja znatno krupnijih igrača a koja po svemu sudeći tek sljeduju.
Jedan od njih bi vrlo izvjesno mogao biti i sam Dodik, zbog čega se ne treba niko začuditi ako narednih mjeseci on bude izbjegavao dolazak u Sarajevo.

Od bahatog primitivca koji nemilosrdno pljačka i gazi sve oko sebe do prestravljenog “miša” u sudnici

Hapšenje Nenada Nešića, kriminalca bez ostatka, koji je bio na funkciji ministra bezbjednosti BiH, pokazalo je još jednom da u vrhu države, kao i entiteta, sjede predstavnici organizovanih zločinačkih grupa a ne naroda.
Ova konstatacija ne odnosi se baš na svakog funkcionera ali na dobar dio njih svakako.
Nešićeva bahatost, dok je bio na slobodi i imao funkciju, bila je bezgranična; Ulazio je u razne kriminalne poslove olako, vjerujući da mu niko ništa ne može i da može svakoga kupiti.
Mnoge je i kupio ali pokazalo se da to nije dovoljno da bi ostao na slobodi. Isto se odnosi i na Mladena Lučića, jednog od Nešićevih najbližih saradnika u teškim zločinačkim poslovima, koji su “eksplodirali” posljednjih godina.
Obojica su multimilioneri; Posjeduju desetine miliona evra, plus brojne nekretnine, vrijedne milione evra, kao i skupocjene automobile.
I sve to za osam godina, jer je naglo, nezakonito, bogaćenje Nešića i njegove grupe, koja je, suštinski, porodična manufaktura, krenulo od njegovog imenovanja na mjesto direktora JP “Putevi RS”, polovinom 2016. godine.

Ma koliko da je otimao reketiranjem putarskih firmi, naduvanim tenderima, drugim kriminalnim radnjama, sve to nije moglo dovesti do tolikog bogatstva koje danas posjeduju i Nešić i Lučić.
Poslovi sa narkoticima su multiplikovali njihovo bogatstvo: Prvo pranje prljavog novca a potom i ulazak u narko vode, prodajom narkotika.
Novac od narkotika najviše je opran kroz izgradnju brojnih stambeno – poslovnih objekata, kojih je na desetine. Nešić i Lučić su te poslove proširili po cijelom regionu a početna “stanica” bile su opštine Istočnog Sarajeva.
Istraga će, bez sumnje, lako doći do dokaza o njihovoj upletenosti u narkoposlove, jer su nezakonita djela u vrijeme dok je Nešić bio na čelu JP “Putevi RS”, samo vrh ledenog brijega teških kriminalnih radnji. Ujedno, oni su samo djelić istrage koja bi trebalo da bude provedena protiv Nešića i Lučića u vremenu koje dolazi.
Stoga je sada neophodno maksimalno zaštiti i svjedoke protiv njih jer su oba povezana sa vrlo opasnim osobama iz krim miljea.
Uz to, pritisak na svjedoke je već počeo, što je dodatni razlog za njihovu zaštitu ali i za što stroži pritvorski režim za Nešića i Lučića.

Njih obojica su tek preplašeni miševi prestravljeni od budućnosti iza rešetaka ali su opaki oni sa kojima su sarađivali i zajedno ulagali prljavi novac u prljave poslove.
Politika i funkcije bile su najbolja i najefikasnija zaštita za Nešića. Posebno se to odnosi na poziciju ministra bezbjednosti koju je koristio za pritiske, dilove, kako bi došao do informacija kojima bi zaštitio teške kriminalce sa kojima je sarađivao.
Kada je to, hapšenjem, nestalo i kada se našao na klupi za osumnjičene, Nešićeva bahatost i primitivizam, koji su bili sastavni dio svakog njegovog javnog istupa, prebrzo je prešla u ogoman strah; Pepeljasta boja lica sa ročišta o pritvoru najbolje to potvrđuje, kao i hospitalizacija nakon ročišta.
Takva je većina onih koji i dalje, zloupotrebom funkcija, nemilosrdno i brutalno pljačkaju narod. Ali svemu jednom dođe kraj.
Nešić je samo jedan u nizu funkcionera BiH i oba entiteta kojima slijedi put iza rešetaka.

Range Roverom mu pred hotel dovezli 130000 KM

Sud BiH odredio je jednomjesečni pritvor uhapšenom ministru sigurnosti BiH Nenadu Nešiću, Mladenu Lučiću, vlasniku firme “Legend” i Mirku Dakiću, direktoru kompanije RS Putevi.
Tužilaštvo BiH ih sumnjiči za organizirani kriminal, primanje mita i pranje novca. Kako se tvrdi, Nešić je primio preko milion maraka mita. Godišnje, od 2016. do 2020.godine primao je 250000 maraka.

Iskaz Mirka Pandurevića

Raport je u posjedu kompletnog rješenja Suda BiH ali i dokaza i osnovane sumnje Tužilaštva BiH. Objavljujumo i kompletan iskaz Mirka Pandurevića, direktora Romanijaputeva koji je priznao krivično djelo ali i Sanjina Avdića, vlasnika više firmi preko koje je Pandurević izvlačio novac a zatim onda davao Lučiću i Nešiću.
Tužiteljica Bojana Jolović u prijedlogu za pritvor, koji je u posjedu našeg portala navodi da je Tužilaštvo BiH dana 19.02.2019. godine, obavješteno od strane Finansijsko-obavještajnog odjeljenja Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) u skladu sa Zakonom o sprečavanju pranja novca i finansiranja terorističkih aktivnosti da je od NLB banke d.d. Sarajevo zaprimilo prijavu sumnjive transakcije, koja se odnosi na bezgotovinske uplate od strane pravnih lica na račun fizičkog lica sa naznakom u nalozima da sredstva zaprimaju pravna lica na osnovu plaćanja određenih računa, predračuna i dugovanja.
Slijedom navedenog, Tužilaštvo je 9. juna 2023. godine donijelo naredbu o sprovođenju istrage.
U obrazloženju prijedloga pobrojani su dokazi na kojima Tužilaštvo BiH temelji postojanje osnovane sumnje da su navedeni osumnjičeni počinili krivična djela koja su im stavljena na teret, na način pobliže opisan u dostavljenom prijedlogu Tužilaštva.
No, krenimo redom.

Kada su pitanju krivičnopravne radnje koje se na teret stavljaju osumnjičenim Nenadu Nešiću i Mladenu Lučić, Sud je iz dostavljenih dokaza optužbe, prvenstveno izjava osumnjičenih Mirka Pandurevića i Samira Avdića koji iskazi su u saglasnosti sa rezultatima primjene posebnih istražnih radnji provođenih u proteklom periodu, kao i izvještajima Finansijsko obaviještajnog odjeljenja SIPA o izvršenim novčanim transakcijama, “izveo zaključak o postojanju osnovane sumnje, da je osumnjičeni Nenad Nešić počinio krivična djela Udruživanje radi činjenja krivičnih djela, zloupotreba službenog položaja ili ovlaštenja, primanje mita. Isto važi i za Lučića.
Na prvom mjestu, kako se navodi, Sud nalazi nespornim da je osumnjičeni Nenad Nešić u dužem vremenskom periodu od 2017. godine zaključno sa 14.10.2020. godine, obavljao dužnost vršioca dužnosti direktora Javnog preduzeća „Putevi Republike Srpke“ a.d Banja Luka.
U odnosu na konkretne radnje koje se osumnjičenim Nešiću i Lučiću stavljaju na teret Sud je prvenstveno cijenio iskaz koji je osumnjičeni Sanjin Avdić u prisustvu branioca dao postupajućem tužiocu a koji iskaz ukazuje na osnovanu sumnju da su Nešić i Lučić učestvovali u izvršenju krivičnopravnih radnji za koje se terete.
“Tako iz iskaza osumnjičenog Avdića proizlazi da je isti upravljao firmom „Adriatic International“ doo Sarajevo, i da je preko navedene firme imao poslovni odnos sa firmom „Romanija putevi“ a.d. Sokolac, čije je direktor bio Mirko Pandurević. Poslovni odnos je započet tokom 2019. godine (oktobra mjeseca) uz posredovanje Bariša Bejtovića od kojeg je prvenstveno dobio informaciju da je Mirku Pandureviću potreban „gotov novac“ navodi se u rješenju Suda.

Posao od dva miliona

Nadalje, prilikom sastanka sa Mirkom Pandurevićem od istog je obaviješten da je firma „Romanija putevi“ a.d. Sokolac dobila tender u vrijednosti preko dva miliona KM od javnog preduzeća „Putevi Republike Srpke“ a.d Banja Luka, “ali da je zbog te činjenice – dobijenog posla u obavezi prema Nenadu Nešiću kao direktoru „Putevi Republike Srpke“ a.d Banja Luka, isplatiti određeni iznos. Kako bi se obezbijedio gotov novac za isplatu Nenadu Nešiću, Sanjin Avdić i Mirko Pandurević su, kako se osnovano sumnja, postigli dogovor da se iz firme „Romanija putevi“ a.d. Sokolac izvuče gotov novac od kojeg bi Avdić i Bejtović za sebe zadržali 5-10 posto a da se ostatak izvučenog novca preda licu zv. „Mlađo“ za kojeg je Avdić kasnije saznao da se radi o Mladenu Lučiću, kao i da će Mladen Lučić biti kontakt osoba za preuzimanje novca.
Također, kako se osnovano sumnja, tom prilikom je dogovoreno da firme: „Adriatic International, doo Sarajevo, „Kadal“ doo Sarajevo, i „Prios“ doo Sarajevo, kojim firmama je u stvarnosti upravljao Sanjin Avdić, izdaju fiktivne račune prema firmi „Romanija putevi“ a.d. Sokolac u ukupnom uznosu od 250.000,00 KM.
Kako je to osumnjičeni Avdić nadalje opisao a Sud cijenio na nivou osnovane sumnje, tokom 2019. godine, sačinjen je fiktivni predračun na ime firme „Adriatic International“ d.o.o Sarajevo, prema firmi „Romanija putevi“ a.d. Sokolac za navodne usluge „geološko istražni radovi Kamenolom Podromanija, geolog Fehvad Begović“ a vrijednost fakture je bila 83.421 KM (sa PDV-om).
Broj transakcijskog računa na koji je trebalo izvršiti uplatu naveden je privatni račun Fehvada Begovića, kao fizičkog lica, koji je otvorio svoj privatni račun u Procredit Banci a na koji bi se vršile uplate od pravnog lica „Romanija putevi“ a.d. Sokolac. Navedeni iznos (83.421,00 KM) firma „Romanija putevi“ a.d. Sokolac su uplatili na račun Fehvada Begovića da bi potom od tog iznosa, dio tog uplaćenog novca u visini od 44.000,00 KM bio transferisan sa računa Fehvada Begovića na račun osumnjičenog Sanjina Avdića u Intesa Sao Paolo Banci a ostatak novca je osumnjičeni Avdić podizao sa računa Fehvada Begovića putem kartice na bankomatu poslovnice Procredit Bank.
Osim toga, kako je to osumnjičeni Avdić u iskazu naveo a Sud cijenio na nivou osnovane sumnje, tokom oktobra 2019. godine, Samir Avdić je ispred firme „Prios“ doo Sarajevo, fiktivno fakturisao prema firmi „Romanija putevi“ a.d. Sokolac predračun na ime kancelarijskog materijala u ukupnom iznosu od 40.664, 52 KM (sa PDV-om), kojom prilikom je kao račun na koji je potrebno izvršiti uplatu naveo svoj lični račun u Intesa Sao Paolo banci.
Kako iz iskaza osumnjičenog proizlazi, novac je dalje putem elektronskog bankarstva Sanjin Avdić transferisao na račun Bariše Bejtovića i Adnana Đoze (vozača Bariša Bejtovića), da bi potom sa Barišom Bejtovićem dogovorio da Bejtović i Đozo podignu novac sa računa, po 50000,00 KM, koji novac su skupili zajedno sa novcem koji je Sanjin Avdić podigao sa svog računa u iznosu od 30000,00 KM (a koji je prvobitno uplaćen na ime Fefvada Begovića).

“Nakon toga je, kako se to osnovano sumnja, Bariš Bejtović pozvao Mladena Lučića da se nađu u Hotelu Espanja u Istočnom Sarajevu, te su osumnjičeni Sanjin Avdić i Bariš Bejtović, vozilom Range Rover došli ispred hotela Espanja, te je Bariša Bejtović Mladenu Lučiću predao novac u iznosu od 130000,00 KM. Također, tokom mjeseca novembra 2019. godine, kako to osumnjičeni Sanjin Avdić navodi, isti je ispred firme „Kadal“ doo, Sarajevo, ispostavio firmi „Romanija putevi“ a.d. Sokolac 3 zasebne fiktivne fakture na ime „probijanje trase Pjenovac – Rubinska kosa, iskop i profilisanje trase na putu Njemanjica – Šaševac i iskop pješačke staze u Miljevićima“, gdje je ukupna vrijednost svih radova i usluga iznosila 87457,50 KM (sa PDV-om). Nakon što su navedene fakture plaćene od strane Romanija putevi“ a.d. Sokolac, novac sa jednog od računa na koji je novac uplaćen je blokiran iz kojeg razloga isti nije mogao biti podignut niti se mogao izvršiti transfer novca na neki drugi račun – navodi se u rješenju Suda BiH.
Tužilaštvo također navodi da je, zbog nemogućnosti podizanja ukupnog iznosa novca uplaćenog od firme „Romanija putevi“ a.d. Sokolac i predaje istog Mladenu Lučiću, odnosno Nenadu Nešiću, Mladen Lućić preko Bariše Bejtovića vršio pritisak zbog ostatka „duga“ iz kojeg razloga je Sanjin Avdić zamolio Mirka Pandurevića da na ime firme „Prios“ d.o.o, Sarajevo uplati iznos od oko 50 hiljada KM na ime fiktivne fakture za kancelarijski materijal za potrebe firme „Romanija putevi“ a.d. Sokolac koji novac bi se odmah odnio Nenadu Nešiću, odnosno Mladenu Lučiću kako bi se smirila kompletna situacija.
“Nakon što je novac uplaćen na račun Sanjina Avdića od strane firme „Romanija putevi“ a.d. Sokolac, isti je podigao na način da je u više poslovnica Intesa San Paolo banke na blagajnama podizao novac u gotovini, te kada je skupio navedeni novac isti je odnio u kafe Espanja gdje se našao sa Mladenom Lučićem i tada mu predao 55000 KM – navodi se u dokumentaciji Tužilaštva.

Kasnile uplata, nema gotovog novca

Raport je u posjedu i iskaza koji je Mirko Pandurević dao postupajućoj tužiteljici Bojani Jolović.
On je u svom iskazu datom na zapisnik o ispitivanju osumnjičenog naveo da je od 2016. godine, kada je na mjesto direktora Javnog preduzeća „Putevi Republike Srpke“ a.d Banja Luka, imenovan Nenad Nešić, istom davao 10 posto novčanih sredstava uplaćenih firmi „Romanija putevi“ a.d. Sokolac od javnog preduzeća „Putevi Republike Srpke“ a.d Banja Luka a sve kako bi se vršile redovna (legalna) plaćanja za usluge koje firma „Romanija putevi“ a.d. Sokolac uredno izvršava za Javno preduzeće „Putevi Republike Srpke“ a.d Banja Luka.
Po navodima osumnjičenog Pandurevića, isti je pokušavao da se odupre takvoj vrsti poslovanja, međutim, kada bi kasnio sa uplatama prema Nenadu Nešiću, istovremeno bi kasnile i uplate od Javnog preduzeća „Putevi Republike Srpke“ a.d Banja Luka prema firmi „Romanija putevi“ a.d. Sokolac, na koji način su firma i radnici bili ugroženi.
“Iznosi koju su plaćani Nenadu Nešiću su, po navodima osumnjičenog, na godišnjem nivou bili oko 250000,00 KM. Tokom 2016. i 2017. godine, novac je od direktora „Romanija puteva“ a.d. Sokolac, obezbjeđivan na osnovu naplate koju je firma vršila u gotovini – naglašeno je.
Što se tiče načina dostavljanja novca Nešiću, osumnjičeni Pandurević je naveo da je novac dostavljao po uputama Nešića ili nekog njegovog saradnika / prijatelja predavao njemu nepoznatim licima na mjestima na kojima bi mu oni govorili.
“Pa je tako opisao da je novac jednom prilikom ostavio u objektu u naselju Mladice u Istočnom Sarajevu, ispred kojeg se nalazio Nešić koji mu je i rekao da novac ostavi u njegovoj kancelariji. Takođe je opisao i predaju novca u ugostiteljskom objektu u naselju Han Derventa, kada je novac po uputi čovjeka koji ga je nazvao, ostavio u njegovom automobilu, zatim tokom 2020. godine na parking ispred jednog restorana u naselju Tilava u Istočnom Sarajevu. Tokom 2019. godine je također imao obavezu isplate 10 posto od vrijednosti realizovanih poslova, međutim postajalo je teže doći do gotovog novca koje je morao predavati Nešiću iz kojeg razloga je kasnio sa isplatama – napisala je tužiteljica Jolović.

Osumnjičeni Pandurević je opisao da mu se u toj situaciji kašnjenja, tokom 2019. godine, javio Mladen Lučić za kojeg je znao da je prijatelj Nenada Nešića, koji mu je rekao da poznaje ljude preko čijih se firmi može izvući novac sa računa „Romanija putevi“ a.d. Sokolac. Na takav način je upoznao osobu, za koju je kasnije saznao da se zove Sanjin Avdić sa kojim je potpisivao fiktivne ugovore između „Romanija putevi“ a.d. Sokolac i pravnih lica kojima je upravljao Sanjin Avdić na osnovu kojih su te firme ispostavljale fakture koje je firma“Romanijaputevi“ a.d Sokolac isplaćivala. Po sjećanju osumnjičenog, jedna od firmi sa kojima je sklopio tako fiktivni ugovor je bila firma „Kedal“.
“Osumnjičeni je na isti način opisao situaciju sa blokadom novčanog iznosa u visini od 87000,00 KM a koju je i osumnjičeni Avdić u svom iskazu opisao, kao i da su zbog te situacije i pritisaka da novac predaju Nenadu Nešiću, Pandurević i Avdić ponovo morali zaključivati nove ugovore na osnovu kojih je Sanjin Avdić ispostavljao nove fakture a sve kako bi skupili novac koji je Mirko Pandurević bio obavezan platiti Nenadu Nešiću – navela je tužiteljica Jolović-
Kako to osumnjičeni Pandurević navodi a što proizlazi i iz iskaza Sanjina Avdića, preko firmi kojima je Avdić upravljao iz firme „Romanija putevi“ a.d. Sokolac je uplaćeno oko 300000,00 KM na ime fiktivnih faktura a sve u cilju da se tako uplaćeni novac nakon podizanja od Sanjina Avdića i lica povezanim sa njim, preda Nenadu Nešiću, posredstvom Mladena Lučića.
Sud je u odnosu na iskaze ova dva osumnjičena lica, izvršio uvid i u dokumentaciju koja se odnosi na finansijske transakcije pravnog lica „Romanija putevi“ a.d. Sokolac, fizičkih lica Sanjina Avdića, Bariše Bejtovića, Adnana Đozo, Fehvada Begovića te našao da su u relevantnim dijelovima iskazi svjedoka a naročito iskaz Sanjina Avdića u saglasnosti sa podacima dobijenim od poslovnih banaka u pogledu vremenskih odrednica, iznosa novčanih transakcija, kao i imena lica preko čijih se računa vršila isplata novca.
Također je u odnosu na osnovanu sumnju za krivičnopravne radnje koje se stavljaju na teret osumnjičenim Nešiću i Lučiću, imao u vidu i rezultate primjene posebnih istražnih radnji. Tako je Sud imao u vidu sadržaj službene zabilješke sačinjene od strane ovlaštenih službenih lica Ministarstva unutrašnjih poslova RS a u odnosu na saznanja dobijena primjenom posebnih istražnih radnji u kojoj su opisani razgovori između osumnjičenog Mirka Pandurevića i njegove saradnice a na okolnosti njenog prethodnog saslušanja u Tužilaštvu BiH na okolnosti isplata tokom 2019. godine prema firmama u vezi sa Sanjinom Avdićem.
Interpretirani sadržaj razgovora u svim relevantnim segmetnima je u saglasnosti sa datom izjavom osumnjičenog Pandurevića

Dobio jasnu uputu

U odnosu na ulogu osumnjičenog Mladena Lučića u inriminisanim radnjama za Sud je od značaja i dio iskaza osumnjičenog Pandurevića, da je nakon razgovora sa Lučićem na okolnosti istrage koja se provodi u kojoj se saslušanja njegova saradnica, “od istog dobio uputu da se ne sekira jer se ovakva djela teško dokazuju”
U odnosu na navode i prigovore odbrana osumnjičenih Nenada Nešića i Mladena Lučića i u pogledu za odbranu sporne pravne kvalifikacije a time i pitanje nadležnosti ovog Suda, Sud ukazuje da je tačna tvrdnja koju odbrana navodi a koji ni optužba ne spori da su određene krivičnopravne radnje koje se optuženima stavljaju na teret propisane kao krivična djela Krivičnim zakonom Republike Srpske.
Međutim, ono što odbrana zanemaruje a što je optužba detaljno obrazložila i što proizlazi iz dostavljenih dokaza, osumnjičeni Nenad Nešić, Mladen Lučić i druga osumnjičena lica (prvenstveno Mirko Pandurević), navedena krivična djela nisu počinili kao samostalna djela, već su ista, kako se osnovano sumnja počinili kao pripadnici grupe koju je organizovao i istom rukovodio osumnjičeni Sanjin Avdić koji je predmetnu grupu upravo formirao radi počinjenja krivičnog djela Pranje novca iz člana 209. KZBiH, na koji način je ispunjen uslov iz odredbe člana 249. stav 1. KZBiH a koja glasi: „Ko organizuje grupu ljudi ili na drugi način udružuje tri ili više osoba u cilju učinjenja krivičnih djela propisanih zakonom BiH…“
Sud je cijenio izjavu osumnjičenog Mirka Pandurevića u kojoj je detaljno opisao razgovor i dogovor sa osumnjičenim Milanom Dakićem tokom mjeseca decembra tekuće godine (2024.) a koji se odnosio na namjeru pribavljanja imovinske koristi za Mirka Pandurevića, Milana Dakića i druga lica a suprotno interesima javnog preduzeća „Putevi Republike Srpke“ a.d Banja Luka.
Naime, kako je to osumnjičeni Pandurević u svojoj izjavi opisao, dogovor se ogledao u planu da osumnjičeni Milan Dakić, u ime javnog preduzeća „Putevi Republike Srpke“ a.d Banja Luka za već obavljene radove od strane privrednog društva „Romanija putevi“ a.d. Sokolac, izvrši unaprijeđenje fakture izdate od strane privrednog društva „Romanija putevi“ a.d. Sokolac iz mjeseca avgusta 2024. godine, odnosno da se izvrši neosnovano uvećanje od 100000,00 KM, koja neosnovanost se temelji na činjenici da „Romanija putevi“ a.d. Sokolac nije faktički izvršila radove u vrijednosti te razlike po fakturi u iznosu od 100000,00 KM. Dogovor je, kako se osnovano sumnja, uključivao i raspodjelu novca koji bi bio isplaćen tokom 2025. godine na ime neosnovanog uvećanja plaćanja na način da dio novca (manji dio) za sebe zadrži osumnjičeni Pandrurević a ostatak da se prenese osumnjičenom Milanu Dakiću koji bi dalje taj novac podijelio licima iz JP „Putevi Republike Srpke“ a.d Banja Luka.
Sud je pri donošenju zaključka o postojaju osnovane sumnje za ovu krivičnopravnu radnju koja se stavlja na teret osumnjičenom Milanu Dakiću, cijenio i sadržaj službene zabilješke sačinjene od strane ovlaštenih službenih lica Ministarstva unutrašnjih poslova RS a u odnosu na saznanja dobijena primjenom posebnih istražnih radnji u kojoj je opisan presretnuti razgovor između osumnjičenih Mirka Pandurevića i Milana Dakića, upravo tokom mjeseca decembra (12.12.2024. godine), kako je to osumnjičeni Pandurević u svojoj izjavi i naveo. Interpretirani sadržaj razgovora u svim relevantnim segmetnima je u saglasnosti sa datom izjavom osumnjičenog Pandurevića.

Zahvala u vidu 37000 maraka

Kada je u pitanju osnovana sumnja na počinjenje krivičnog djela primanje mita od strane osumnjičenog Milana Dakića, Sud je takođe cijenio iskaz osumnjičenog Mirka Pandurevića, koji je naveo da je direktoru javnog preduzeća „Putevi Republike Srpske“ a.d Banja Luka, Milanu Dakiću u više navrata u proteklom periodu predao iznose novca u visini od 10000,00 KM, 12000,00 KM i 15000,00 KM na ime zahvalnosti što je isti, kao ovlašteno lice Javnog preduzeća „Putevi Republike Srpke“ a.d Banja Luka (vršilac dužnosti direktora) redovno vršio plaćanja za izvršene usluge privrednog društva „Romanija putevi“ a.d. Sokolac na osnovu čega Sud nalazi dovoljan stepen sumnje da je osumnjičeni Milan Dakić primio nagradu da bi izvršio službenu radnju koju bi svakako morao izvršiti.
No, ono što je zanimljivo, Tužilaštvo BiH ima nove svjedoke.
Takođe, Sud je imao u vidu da je nakon ispitivanja osumnjičenog Pandurevića, Tužilaštvo došlo u posjed nekih novih saznanja koja su ukazala na potrebu da se sasluša još jedno lice za koje postoji sumnja da je djelovalo kao član grupe na isti ili sličan način kao i osumnjičeni Pandurević, odnosno da je imao sličnu relaciju s osumnjičenim Nešićem a pored kojeg Tužilaštvo ima namjeru saslušati i druga odgovorna lica putarskih preduzeća koja su imala poslovne odnose JP Putevi RS za koja se sumnja da su na isti način davali novac osumnjičenom Nešiću.
Dakle, činjenice da Tužilaštvu tek predstoji saslušanje više lica, mahom uposlenika JP Putevi RS sa kojima je osumnjičeni Nešić duži period bio u kolegijalnim i bliskim poslovnim odnosima, kao i da je istim bio nadređen te da je između njih postojao visok stepen međusobnog povjerenja po ocjeni Suda imaju karakter naročitih okolnosti da bi osumnjičeni mogao ometati krivični postupak uticajem na svjedoke – navodi se u rješenju Suda BiH.

N1 / Slobodan Vasković