Rastakanje Dodikovog “blickriga” korak po korak, glas po glas – on neće biti predsjednik Republike Srpske…

Milorad Dodik i bagra kojom komanduje pokušali su, na izborima, da izvrše državni udar – bolje rečeno puč, jer je Republika Srpske entitet.

U to nema više nikakve dileme a kako će se razriješiti ovaj pučistički čvor, samo je pitanje strategija i ni na koji način ne zavisi od Dodikove volje.

Nije se kralo samo na jednom nivou i nakon što se završi brojanje listića za predsjednika, očekujemo i brojanje za narodnu skupštinu.

Koalicija SNSD, SDA i HDZ, ne želi izmjene izbornog zakona, upravo zbog toga da bi na ovaj način mogli manipulisati.

Gdje god se ustanove neslaganja zapisnika sa izbornim materijalom u vrećama, treba pohapsiti članove biračkog odbora pa 30 dana u pritvor.

Neki od tih ljudi će da propjeva i kaže ko ga je zvao i šta je naredio jer je krađu neko morao da organizuje.

Podatak da je od 525 biračkih mjesta, koja su ponovo brojana, na 480 konastatovane nepravilnosti a na, najmanje, 160 mjesta krađa glasova Jeleni Trivić, koji su pripisani Dodiku, svjedoči o osmišljenom, sistematski izvršenom kriminalnom planu otimanja vlasti nezakonitim sredstvima.

Kako se bude dalje brojalo, brojevi kriminalnih akata će rasti a Dodik će sve dublje da tone u živo blato diktatorskih pretenzija iz kojeg mu nema povratka.

Dodik, koji je naredio puč, zato mora odgovarati i biti drakonski kažnjen – od uskraćivanja mogućnosti ponovnog kandidovanja do procesuiranja koje mora završiti dugotrajnom robijom. Isto se odnosi i na Sektu koja se lažno predstavlja kao politička stranka.

Isto se odnosi i na njegove saradnike.

Manje je bitno da li su ukrali pet ili deset posto (a ukrali su, na izbornoj liniji za predsjednika RS, najmanje deset posto), najbitnije je da su to učinili planski, sistemski, organizovano sa namjerom otimanja vlasti ukrali !

Pučistički “blickrig” (pokrademo toliko da nemamo alternativu) rastapa se svaki dan brojanjem svakog novog biračkog mjesta.

Moram priznati da je Dodik igrao vrlo hazarderski – na “sve ili ništa” i umalo mu nije prošlo “sve” zahvaljujući visokom predstavniku protiv BiH Kristijanu Šmitu.

Nakon što je Šmit zaustavljen u svom naopakom i zlom naumu podrške pučistima, te pošto je od njegove maliciozne, podle konastatacije “bilo je manjih nepravilnosti”, ostala samo velika crna mrlja, kao što mu je i obraz crn, cijeli proces rastakanja “blic kriga” na proste faktore teče lagano ali neumitno.

Prvo ide brojanje, nakon toga drugi načini utvrđivanja monstruozno masovne pljačke glasova.

Istina, to Dodiku otvara mogućnost da u javni prostor, izbezumljen od straha, gura idiotluke poput onog da će svaki Srbin dobiti identifikacionu karticu (kao da je riječ o govedima a ne o ljudima), pa do priča o “moralu” i “časti”, pojmovima čije značenje mu je potpuno nepoznato ali zna ih izgovoriti.

Ništa mu to ne pomaže, jer ga na kraju čeka broj – onaj zatvorski.

To što, ispod radara, pušta laži kako će sve pokupovati, (para od narkotika ima napretek), do toga kako je sve sredio na raznim mjestima, samo su spinovi da održi hor narko kriminalaca, što ga grozomornim neistinama brani i dalje koliko toliko na okupu, iako sve više liče na čunjeve koje je snažno pogodila kugla.

Iako brojanje za mnoge sporo teče, treba primijetiti da Dodik ubrzano ide ka svom političkom kraju.

Svaki dan, svaki otkriveni novi ukradeni glas je njegov korak ka političkoj deponiji.

Korak po korak, što da ne. Nema potrebe ni očekivati niti tražiti one od “sedam milja”.

Dodik, ma šta pričao i ma kuda išao da moli, neće biti predsjednik Republike Srpske.

To je definitivno. On će odgovarati za pokušaj puča i udruženu zločinačku akciju krađe glasova.

Da li će doći do novih izbora ili će Trivićeva pobijediti na onim od 02.10.2022. u ovom trenutku je manje bitno, jer Trivićevoj se na eventualno ponovljenim izborima, realno, nema ko suprotstaviti.

Dodik će imati mogućnost da glasa na njima – u zatvoru.

Ako mu, kojim slučajem uspije da pobjegne, onda u ambasadi BiH u Rusiji ili Bjelorusiji.

Nebojša Vukanović / Slobodan Vasković