AKTUELNOSTI KRIMINAL REGION 

Režimski zlikovci organizovali otmicu

Danas je već nesporno da su krađu iz kuće Rađenovih pojedini pripadnici policije fingirali u cilju odvlačenja istrage sa stvarnog mjesta otmice Davida Dragičevića, a to je prostor oko Metalske škole.

No, za razjašnjavanje zločina mnogo važnije je prethodno fingiranje sukoba/tuče u i ispred kafića “Meta”. David je namamljen u taj lokal, provociran na skukob pred brojnim svjedocima, a samo kako sumnje i istraga bile usmjerene na lica koja imaju “potvrđene alibije”. Odnosno, da se prikrije stvarni akter otmice – POLICIJA!

Sve češće trpim prigovore prema kojima bih javnosti trebao otkriti više detalja o ubistvu Davida Dragičevića. Sa druge strane nije svrsishodno otkrivati “protivničkoj strani” informacije koje mogu koristiti za skrivanje ili uništavanje dokaza. Kao svojevrstan “kompromis” otkriću kako je ubistvo tek posljedica primarnog zločina, a to je u ovom slučaju OTMICA.
Manje-više danas i nije tajna zašto je David otet u noći 17./18. marta, ali ja još uvijek nisam spreman pretjerano javno otvarati tu temu. Zasad je dovoljno to što ovako javno tvrdim da su ministar Dragan Lukač i vajni “načelnik za organizaciju kriminala” Darko Ilić organizovali OTMICU, koja je rezultirala ubistvom. To najbolje dokazuje činjenica da su njihovi poslušnici u cilju prikrivanja otmice iste noći fingirali čak dva incidenta.
Za navodnu krađu iz kuće Rađenovih sasvim osnovano možemo pretpostaviti da je fingirana sa unaprijed zamišljenom idejom da se nakon otmice, mučenja i ubistva tijelo ostavi na tom lokalitetu. Dakle, daleko od stvarnog mjesta otmice, a to je prostor oko Metalske škole. Čak ne treba isklučiti  mogućnost i da su Ilić i Lukač izrekli “istinu” u smislu da je Davidovo usmrćivanje doista počinjeno potapanjem disajnih puteva u Crkveni (može iz te kanalizacije doista poticati taj u plućima nađen muljevit vodeni sadržaj).
No, ovde moramo znati jednu činjenicu: onaj ko fingira krivično djelo uvijek to čini onako kako zamišlja da bi to trebalo izvesti, a ne kako bi doista bilo počinjeno u realnim okolnostima. Zato u fingiranim krivičnim djelima uvijek imate onaj “detalj više”, a u slučaju ubistva Davida Dragičevića tih “detalja” ima doista previše. No, to je uvijek prisutno kad policija fingira krivična djela, jer niko ne umije tako glupo razmišljati kao policajci (zaključak iz autorovog pozamašnog iskustva).

Zato naša priča kreće od fingiranja sukoba unutar i ispred kafića “Meta”. Javnosti je nepoznato da su akteri tog “sukoba” Davida prethodno pozvali (bolje reći namamili!) u taj lokal. No, ono šta će vjerovatno šokirati mnoge jeste činjenica da su u pitanju osobe zbog kojih je tužilac Saša Labotić podigao onu kontraverznu optužnicu protiv mrtvog Davida. Ubrzo je tužioca Labotića ministar Lukač odlikovao zbog nekih posebnih “zasluga”.

Pošto sam kao član Anketnog odbora dobio originalan snimak “Ilićeve pres-konferencije” od 26. marta tako znam i za dio snimka koji se brzo “izgubio” iz medijskih prezentacija. To je trenutak kad Darko Ilić navodi da je David policiji poznat po “nanošenju tjelesnih povreda”. Potom objašnjava novinarima kako su sva tri aktera sukoba ispred “Mete” detaljno provjeravana i da nemaju kasnijeg doticaja sa Davidom (moguće da je i u pravu!). Elem, iz svega proizilazi da je Iliću bilo odlično poznato i kakvi su raniji kontakti/sukobi bili između Davida i tih lica.
U stvari biću konkretan: sve je to dio jednog jedinstvenog plana fingiranja otmice i ubistva. Mnogo prije otmice je sve to zamišljeno, a potom i realizovano. Drugo je pitanje to što su pojedinci pod pritiskom dokaza mijenjali prethodne navode i manipulisali “dokazima”. Tako je i Saša Labotić podigao optužnicu zbog prethodnog dogovora, a što se to kasnije ispostavilo kao kontraproduktivno nije stvar osnovne zamisli da se David Dragičević poshumno KRIMINALIZUJE.
Sa današnje pozicije znamo da su javnosti podastrte teške laži oko sporne krađe, oko akloholisanosti i konzumiranja droga, oko toga da je David bio “poznati nasilnik” i ino, ali vratimo se na početne tvrdnje i “dokaze”. Osnovna zamisao bila je da se Davida predstavi kao “još jednu žrtvu kriminalnih sukoba”, kakvi se često događaju. Da u svemu tome nema ničeg “neobičnog”.
No, ono šta je ovde posebno “neuobičajeno” jesu silne laži u kojima su uhvaćeni najviši predstavnici policije, a kasnije i tužilaštva. Treba znati da to “neuobičajeno” je inače “uobičajeno” kad policija fingira krivično djelo. Policija ima tu sklonost da kad pokušava manipulisati sa nekim kriminalnim događajem bukvalno pretjera sa “OBILJEM DOKAZA”.
Pogledajte samo te “dokaze” sa apartmana “Vesto”. Bukvalno sluđenu majku Suzanu, koja traži nestalog sina, upute u ulicu Velibora Janjetovića Janje, gdje je dočekaju već pripremljeni video materijali, koje ona donese u policiju. I onda ministar Lukač objašnjava kako je Suzana nabavila “dokaze” i da je sve to evidentirano službenom zabilješkom. Jedino nije objasnio ko je Suzanu uputio tamo gdje njen sin nesporno nije mogao biti. Ma to je strašno.
Dakle, fingiranje sukoba u kafiću “Meta” realizovano je u okviru opšteg plana da se David Dragičević poshumno kriminalizuje, a sve opet da se istraga odvede što dalje od pripadnika policije umiješanih u ovaj zločin. Vrlo je upitno koliko su i akteri “sukoba” u Meti znali zašto je trebalo izazvati incident. Čak možemo izraziti i sumnju kako je to trebalo poslužiti za dezorjentaciju Davida Dragičevića po pitanju od koga mu prijeti stvarna opasnost.
Elem, jedno je nesporno: incident u tom lokalu nije bio bezazlen kako je predstavljen u izjavama aktera i od strane vrha policije i angažovanih tužilaca. Ne bi David, inače hrabar i spreman kakav je bio, tek tako ukazivao na prijeteću opasnost, provjeravao da li ga prate i slično. Posebno ako uobzirimo činjenicu da se i ranije fizički sukobljavao sa istom grupom (poznato iz Labotićeve optužniice). Ima tu još mnogo toga za istraživati!

GDJE JE “ZAKOVAN” PREDMET OTMICE I UBISTVA?

Upravo dolazimo do esencijalnog pitanja: zašto tužilaštvo uporno odbija okvalifikovati događaj kao Teško ubistvo? Pa naprosto zbog sprege moćnih pojedinaca iz policije i tužilaštva sa tim monstruoznim zločinom! Kakav drugi odgovor može uopšte postojati? Konkretno, zna se odlično koga je David zaživotno osumnjičio za ugrožavanje bezbjednosti. Zamislite samo kako bi se ponašali Filip i Nikola Ćulum, kao i desetak drugih aktera koji su sa Davidom u kritično vrijeme imali sumnjive kontakte, da su uhapšeni sa tom kvalifikacijom krivičnog djela i držani 24 časa radi kriminalističke obrade. Uslijedilo bi “horsko pjevanje” o tome ko je koga i na šta nagovarao.
Svaki profesionalac zna da kad pojedine aktere uključene u fingiranje suočite sa teškim zločinom – slijedi “pjevanje”! Što se Ćuluma tiče odlično se zna koga bi prokazali – Darka Ilića. Isto tako i Rađenovi bi u slučaju hapšenja i iole ozbiljne kriminalističke obrade prokazali na pripadnike policije, a to opet ide ka jednom čovjeku, prednjepomenutom Iliću. Nije ovde nimalo sporno da je Darko Ilić “najtanja karika” u lancu dokazivanja.
Međutim, treba poznavati Darka Ilića da bi se shvatio problem. U pitanju je izuzetno inteligentan i iskusan “uniformisani bandit”. Taj je zasigurno “zaštekao” mnoštvo dokaza o ukupnoj kriminalizaciji ostalih aktera procesa, pa i o djelovanju organizovanog kriminala. Pored toga opštepoznato je koliko Ilić zna, te da umije čuvati “svoju kožu”. Dakle, u slučaju njegovog procesuiranja rizikuju da se kriminalna  hobotnica sruši kao “kula od karata” (zna Ilić koliko je “poželjan” kao svjedok pokajnik!). Sa druge strane, ukoliko bi ga likvidirali rizikuju da određeni dokazi dospiju u javnost ili završe kod nekog organa krivičnog gonjenja.
I šta činiti u ukupnoj situaciji – bar sa strane onih već upetljanih u zločin? Pa upravo ovo šta čine: razvlačiti istragu, manipulisati sa dokazima, čekati da se pažnja javnosti slegne… No, ovde je David izrastao u Golijata sa preko 300 000 savjesnih građana koji nemaju namjeru odustati od traženja istine i pravde. Vidjećemo 7. jula da li je snaga “PRAVDE ZA DAVIDA” oslabila, ili čak dodatno ojačala. I brojne druge aktivnosti pokazaće da su savjesni građani u ovom zločinu povukli “crvenu liniju”. No pasaran!
Znači, kad bi nekako slučaj Davida Dragičevića mogli odvojiti od ukupnih kriminalnih događanja i tokova išlo bi sve to mnogo brže i učinkovitije, ali tako nešto je nemoguće. Uostalom “selektivna pravda” i nije pravda! Ono šta nas sve zajedno očekuje jeste beskompromisna bitka za pravno društvo i našu budućnost. Ili ćemo se osloboditi kriminalnih okova, ili možemo nastaviti sa opštom bježanijom sa ovih prostora. Kako stvari stoje zadnjih tri mjeseca izgleda da je svijest napokon “proradila” i da stvaramo temelje nekog novog i pravednijeg društva.

Za kraj: žao mi je ukoliko neko ocijeni da i dalje ne otkrivam onoliko koliko bi čitaoci željeli, ali nije to tako jednostavno izvesti. No, za one koji do kraja pročitaju tekst slijedi i svojevrsna “nagrada”. Reći ću jedno: onog trenutka kad razjasnimo zbog čega su inspektori za visoko-tehnološki kriminal napustili MUP riješili smo MOTIV UBISTVA DAVIDA DRAGIČEVIĆA. U stvari to je MOTIV OTMICE, a ubistvo je počinjeno samo kako bi se prikrilo (fingiralo) stvarno krivično djelo. Eto, otkrivanjem stvarnog motiva otmice Davida Dragičevića već sam proširio krug osumnjičenih visokopozicioniranih pripadnika policije, a šta nas u pravilu vraća na odgovornost ministra Lukača bez čijeg uticaja se u našoj policiji apsolutno ništa ne događa.

Related posts

Leave a Comment