Pitanje na kom se ovih dana “lomi” Republika Srpska glasi: hoće li Nenad Radinković u KPZ Foča preživjeti do davanja izjave tužilaštvu…

I pored izolacije u kojoj ga drže otkrio je istinu o stradanju Nikole Đurovića, no dalek je put do formalnog svjedočenja i novih istraga, a opasnost kontinuirano raste. Odavno ovaj problem prevazilazi stradenje mladog Đurovića i situacija prijeti gadnom eskalacijom – međunarodnom!

Nedavno je ministar Dragan Lukač obavijestio parlament i javnost kako će nadležni organi sigurno razjasniti da li je Stanislav Čađo učesnik saobraćajne nezgode u kojoj se stradao Nikola Đurović. Po našem ministru jedino se čeka izručenje Nenada Radinkovića, a čak je sa “pozicije struke” objašnjavao kako niko nije spreman robijati za tuđe zločine.

Problem je jedino što “sveznajućem ministru” izgleda nije poznato (ili se pretvara?!) da se Đurović već devet mjeseci nalazi na odsluženju kazne za ovo djelo. Trenutno je mimo principa i procedura našeg zatvorskog sistema smješten u KPZ Foča. I nije teško pretpostaviti razloge ovakvog utamničenja.

Početkom novembra prošle godine Radinković je po pravosnažnoj presudi započeo odsluženje kazne u zatvoru “Kula” u Istočnom Sarajevu. Međutim, ubrzo je pretučen, a potom premješten u fočanski zatvor – koji kotira kao naša najsigurnija ustanova za čuvanje zatvorenika. Valjda da mu pruže maksimalnu sigurnost?!

Istina je ipak bitno drugačija. Nije premješten u banjalučku zavod, kako je to u svakom slučaju moralo biti urađeno, iz istih razloga zbog kojih je “sklonjen” iz Istočnog Sarajeva – prevelika blizina zainteresovanih tužilačkih i policijskih tijela. Foča je taman dovoljno daleko da sakriju ovog osuđenika od čije istine mnogi strepe. I bi tako!

Dovoljno je Radinković iskusan da prepozna opasnosti sa kakvima je suočen, pa i da adekvatno reaguje. Za početak dao je advokatu ovjerenu izjavu u kojoj detaljno objašnjava šta se doista dogodilo u stravičnoj saobraćajki sa smrtnom posljedicom po Nikolu Đurovića.

U ovom trenutku mogu otkriti jedino kako su identifikovani brojni akteri saobraćajne nezgode i zataškavanja iste, a sve na način kakav se još kako može kvalitetno iskoristiti u istrazi. Pitanje je samo koliko daleko su spremni ići naši organi krivičnog gonjenja, no puna istina podrazumijeva i iskrenu saradnju drugih država, a tu bi moglo doći do ozbiljnih problema.

Uglavnom, u igri su veliki ulozi i sasvim je razumljivo da i u republičkom i u državnom tužilaštvu nema pretjerane zainteresovanosti za ovako “krupan zalogaj”. Sa druge strane Radinković je odlično svjestan kako vrijeme nije na njegovoj strani, pa povlači poteze kakvi samo šire krug onih kojima zadaje glavobolje.

Shvatio je grešku (ili prevaru!) kada je prihvatio izručenje Bosni i Hercegovini, pa sad traži “preizručenje” Srbiji, ali takvim zahtjevima samo sve više ugrožava sopstveni život i nadu u institucionalno reagovanje. Opet, sa druge strane, svjedoci iz ovog predmeta svakako smrtno stradavaju ili se nalaze u životnoj opasnosti. Sveukupan haos!

Za kraj ističem kako iz niza razloga ne iznosim poznate mi informacije, a opet pišem o ovome sa vrlo jasnim ciljem – da pomognem Radinkoviću u pukom preživljavanju. Moj moto je da niko nema pravo oduzeti život drugome, a ponajmanje kako bi skrivao istinu o smrtnim stradanjima nevinih žrtava poput mladog Đurovića.

Uostalom, isuviše ljudi je u Republici Srpskoj ubijeno radi prikrivanja istine o monstruoznim zločinima režima i valja nam se protiv toga boriti. Alternative nemamo! No, uvijek postoji nekakav “red radnji” i prioriteta, pa je fokus ove objave na animiranju tužilaštva i policije da bar od Radinkovića uzmu izjavu – sa ukazivanjem gdje se mogu naći dokazi njegovih navoda.

Infomediabalkan