PRIKRIVANJE KRIJUMČARENJA, PLJAČKE PREKO BOBAR GRUPE I UBISTVA IVONE BAJO U REŽIJI ŠVRAKE I BAJIĆA

Pošto su na slobodi ostali i krijumčari i ubice i saučesnici iz policije i tužilaštva, nastavljeno je sa ubistvima i pljačkom, te su stradali i drugi nevini ljudi kao što je Nikola Đurović, Jovan Arbutina a vjerovatno je i Danijela Novaković otrovana i na kraju se došlo do mučke likvidacije Davida Dragičevića koju su izvršili i prikrivaju potpuno iste osobe kao i u slučaju prikrivanja ubistva Ivone Bajo…

PRIKRIVANJE KRIJUMČARENJA, PLJAČKE PREKO BOBAR GRUPE I UBISTVA IVONE BAJO U REŽIJI ŠVRAKE I BAJIĆA

Odmah poslije ubistva osmogodišnje djevojčice Ivone Bajo, bilo je jasno da takozvani istražni organi iz kriminalističke policije i Okružnog tužilaštva u Bijeljini, pokušavaju prikriti prave krivce i pravi uzrok ubistva te je posle savjeta prijatelja, majka ubijene djevojčice odlučila angažovati advokata Duška Tomića.
Dok je trajala navodna istraga tužilaštva u narednih oko pola godine od porodice su se krili svi dokumenti a tužilac Danica Stjepanović je izbjegavala svaki kontakt, pa čak ni preko advokata nisu dolazile nikakve informacije.
Oko 7 dana poslije ubistva, od tadašnjeg direktora Univerzala smo čuli da je u vrijeme tragedije u krug firme ušao kamion koji je dovezao neku robu te je to preneseno advokatu a onda su oko 15 dana poslije ubistva, svjedoci, uključujući i vozače davali izjave pred tužiocem u prisustvu advokata.

Te izjave su bile sakrivene od porodice, narednih oko 8 mjeseci a kada smo ih, poslije višemjesečnog insistiranja, najzad dobili od advokata Tomića, mogli smo se uvjeriti da je taj kamion, vršio krijumčarenje, pošto su vozači dovezli 4 paketa a direktor je ujutru zatekao samo paket.
U međuvremenu smo uspjeli doći do fotografija materijalnog dokaza ubistva, dječjeg ruksaka, koji su kriminalci iz Bobar grupe, odnosno portir u sadejstvu sa inspektorom Marković Dragoslavom i tužiocem Danicom Stjepanović, uklonili sa ubijene djevojčice, te oprali benzinom tragove masti i ulja.
Kaiš tog ruksaka je dvostruko presječen, očito predmetom koji je i ubio djevojčicu, dio nedostaje, te su ga zato i sakrili iz svih istražnih radnji, kako ne bi morali objašnjavati i vještačiti taj predmet, sve sa ciljem da se ubistvo predstavi kao pad sa bicikla.

Takođe je obavljen telefonski razgovor i snimljen sa vještakom trasologom iz Beograda, koji je izjavio da nema nikakvih saznanja, ne samo o tom materijalnom dokazu ubistva, nego ni da je kamion imao kvar a nisu mu dostavljeni ni podaci o unutrašnjim povredama djevojčice, što je smišljeno urađeno kako bi se prikrio zločin.
Početkom avgusta 2010-te, majka ubijene djevojčice je doputovala iz Švajcarske, te smo pokušali te dokaze dostaviti načelniku kriminalističke policije i inicirati novu istragu a u razgovoru nam je obećao da će uraditi sve što može, da se ne plaši za svoj posao dok ima 10 prstiju na rukama.
Nije nam rekao šta će učiniti sa dokaznim materijalom a šta se desilo pojasnićemo malo kasnije, no sada ističem činjenicu da je načelnik kriminalističke policije, gospodin Teodorović Aleksandar, samo 5 dana poslije našeg razgovora sa njim pronađen mrtav u svom automobilu, sa zvaničnom verzijom da mu je pozlilo tokom vožnje, da je doživio infarkt, sletio sa puta i udario u stub.
Sahranjen je po hitnom postupku bez obdukcije a na pismeni zahtjev da nas obavijeste iz tužilaštva: “Ko je bio tada dežurni tužilac i kako je dozvolio sahranu bez obdukcije, znajući da postoje otrovi koji simuliraju infarkt nikada nije odgovoreno.
Nekoliko mjeseci kasnije, krajem januara 2011-te, iz Specijalnog tužilaštva Republike Srpske stiže naredba o nesprovođenju istrage protiv Danice Stjepanović, vezano za prikrivanje materijalnog dokaza ubistva, upravo onog čije smo fotografije predali gospodinu Todoroviću, kao i audio snimak razgovora sa vještakom na disku.
Iz svega proizilazi da je gospodin Teodorović, neposredno po našem razgovoru sa njim, materijal proslijedio specijalnom tužilaštvu i vjerovatno telefonski razgovarao a postoji osnovana sumnja da su pripadnici kriminalne mreže, unutar kriminalističke policije, poslije toga otrovali gospodina Teodorovića, kako bi spriječili da se njihov zločin razotkrije.
Iz naredbe o nesprovođenju istrage “KTA-ST-122-10” se može vidjeti da je dječiji ruksak, materijalni dokaz ubistva, dobro i detaljno opisan ali se začudo navodi kako nije dostavljen nijedan materijalni dokaz o tome kao ni vezano za podatke o prikrivanju unutrašnjih povreda, konstatovanih obdukcijom kod ubijene djevojčice.
To se može objasniti samo time da su u specijalnom tužilaštvu dokaze o tome sakrili ili uništili a posebno je zanimljiva činjenica da je istovremeno u javnost izašao Dodik Milorad i zaprijetio ukidanjem specijalnom tužilaštvu.
Na tu odluku uložena je pritužba u zakonskom roku uz koju su dostavljeni štampani dokumenti i fotografije na priloženom disku na kojima se vidjelo da je sve ono što je opisivano o prikrivanju dokaza ubistva istina. Međutim u odgovoru na tu pritužbu nema ni jedne jedine riječi o tome da li su analizirani dostavljeni dokazi.
Ničime se ne opovrgavaju iznesene tvrdnje uz priložene fotografije o tome kako je monstruozno prikriveno ubistvo, nego se potvrđuje odluka specijalnog tužioca i istraga obustavlja.
Kakav su dodatni zločin izvršili pripadnici specijalnog tužilaštva, može se vidjeti iz fotografija dječijeg ruksaka koje bi i osnovcima bile jasne, međutim tužilaštvo nije ni uspostavljeno da sprečava kriminal, nego da ga prikriva i učestvuje u pljački i ubistvima građana.
Očito zadovoljan na koji su način prikrili tragove ubistva Ivone Bajo, prilikom šverca u Bobar grupu, Dodik Milorad nije ukinuo specijalno tužilaštvo ali je zato specijalni tužilac koji je radio na ovom slučaju gospodin Mahmut Švraka, ubrzo nagrađen pozicijom Glavnog republičkog tužioca a nedugo zatim je izjavio pred kamerama da za procesuiranje “krupih riba” potrebna je i politička volja, što jasno znači da ih političari sprečavaju u istragama, odnosno ovdje konkretno, prikriveno je ubistvo osmogodišnje djevojčice Ivone Bajo da bi se zaštitio Gavrilo Bobar, da bi se prikrilo krijumčarenje narkotika i pljačka milijardi maraka preko Bobar grupe.
Da bi mafijaški krug bio potpuno zatvoren, pobrinuo se Miodrag Bajić, glavni specijalni tužilac koji je potvrdio ovu skandaloznu odluku gospodina Mahmuta Švrake.
I onda logično, pošto su na slobodi ostali i krijumčari i ubice i saučesnici iz policije i tužilaštva, nastavljeno je sa ubistvima i pljačkom, te su stradali i drugi nevini ljudi kao što je Nikola Đurović, Jovan Arbutina a vjerovatno je i Danijela Novaković otrovana i na kraju se došlo do mučke likvidacije Davida Dragičevića koju su izvršili i prikrivaju potpuno iste osobe kao i u slučaju prikrivanja ubistva Ivone Bajo.
Opet su tu i Mahmut Švraka i Miodrag Bajić uz podršku zločinaca iz policije koji su pokazali svoje pravo lice na onoj gestapovskoj konferenciji kada su bezočno kriminalizavali žrtvu zločina.

Zdenko Bajo
Majke Jevrosime 20
76300 Bijeljina
065831902

Related posts

Leave a Comment