Ako je i od Milorada Dodika – premalo je.

Samo dvije pripremljene uredbe u četiri dana vanrednog stanja.

O njima je “odlučila” Željka Cvijanović; I to o Prijedlogu uredbe sa zakonskom snagom o rokovima i postupanju u sudskim postupcima za vrijeme vanrednog stanja za teritoriju RS i Prijedlogu uredbe sa zakonskom snagom o prekršaju izazivanja panike i nereda, koje će stupiti na snagu dan nakon objave u Službenom glasniku RS.

Tako će se tek peti dan vanrednog stanja, konačno krenuti sa uređivanjem neposlušnih i nepodobnih.

“Verbalni delikt” je ponovo uveden i na Sudu će završiti oni koje arbitri naše dramatične koronastvarnosti ocijene kao “delikvente”.

Statistika još nije zabranjena – u vanrednom stanju prolazno vrijeme je pola uredbe u 24h; U sistemu jedinica oznaka mu je PU/24h.

Djeluje sve presporo iako je Vlada RS krenula, nakon donošenja uredbi, prebrzo da prijeti svim onim koji tvrde da kabinet Radovana Viškovića nije na vrijeme donio mjere pomoći privredi RS.

Otvorena prijetnja, nema tu nikakve dileme, ali Vlada RS je, u istom saopštenju, demantovala samu sebe, jer su naveli “predložene mjere”, ali ne i one koje su sa zakonskom snagom i već se izvršavaju.

Takvih gotovo da i nema, a Vlada RS bi se kod sopstvenih podređenih joj institucija i agencija mogla raspitati koliko se od predloženih mjera sprovodi?

Malo koja, gotovo nijedna, jer nisu promijenjeni zakonski akti, tako da ih nije moguće ni sprovesti na osnovu verbalne gimnastike koja se nudi iz Vlade RS kao placebo za teške privredne probleme.

Iz Vlade RS bi trebali da prestanu dezinformisati javnost svojim futur najavama koje se ne realizuju i zatražiti, kada je već na djelu nametnuto vanredno stanje, od Milorada Dodika da što prije naloži promjene potrebnih zakona kako bi se prijedlozi i efektuirati; Dok god su samo prijedlozi, to nije nikakva pomoć nikome.

Isto tako Vlada RS nije ni na koji način pomogla građanima da odgode plaćanje nekoliko rata kreditnih zaduženja bankama, jer je ostalo diskreciono pravo banaka da takav akt odbiju; I da svaki zahtjev odbiju, ako im se hoće.

Jasno je to upravo iz prijeteći intoniranog saopštenja Vlade RS.

“Sastanak sa svim predstavnicima bankama u Republici Srpskoj – održan je u ponedjeljak, 16.03.2020. godine, s ciljem obezbjeđenja grejs perioda za kreditna zaduženja privrednih subjekata i građana. Na sastanaku sa predstavnicima banaka u Vladi Republike Srpske, konstatovano je da će bankarski sektor kreirati mjere po pitanju grejs perioda za kredite privrednih subjekata i građana i to na način da će pratiti situaciju i sa svakim klijentom pojedinačno razmatrati način podrške”, navedeno je.

Nema nikakve dileme da je bio sastanak, ali i da su njegovi dometi nula; I sada Vlada RS tvrdi da je zaludno sjedenje sa bankarima “mjera podrške”, što je nonsens; Mjera bi bila da su svi krediti odgođeni, da su banke to prihvatile, a da oni koji ne žele odgodu mogu da nastave plaćati; Ovako, Vlada RS samo baca maglu, jer ništa po tom pitanju nije učinjeno.

Kao i brojnim drugim futur-obećanjima pobrojanim u tom saopštenju.

Ono što je urađeno je premalo, pa upravo zbog toga zapanjuje činjenica da se u vanrednom stanju prvo pribjeglo oktroisanju uredbi kojima je uveden “verbalni delikt”, umjesto da su, kada su sebi već otvorili te despotske mogućnosti, izmijenili brojne zakone potrebne da se realizuju prijedlozi mjera, kako ne bi ostali mrtvo slovo na papiru.

I nije valjda da ne znaju da je potrebno promijeniti zakone kako bi se odgodilo plaćanje raznih poreza, dažbina…?!

Očito je da se i dalje poseže za bacanjem prašine u oči pošto nema naznaka kada će doći do promjene zakona kako bi se predložene mjere, kakve god da su, mogle implementirati.

Da bi se spriječile objave kojima se javnost informiše o tome kako ih Vlada RS dezinformiše, krenulo se odmah sa autokratskim metodama prijetnji i pritisaka. Koje će se kao bumerang vratiti upravo onim koji ih nameću.

Diktat, autokratija, manipulacije i dimne spinbombe ne mogu riješiti nijedan privredni, ekonomski, zdravstveni… bilo koji drugi problem; Ne može ga riješiti ni nasilje, što jeste uvođenje “verbalnog delikta”, kao ni laži o brojnim evidentnim nestašicama medicinske opreme, lijekova, osnovnih namirnica…., koje se svakodnevno emituju iz institucija.

Primarni cilj vanrednog stanja je da se sve to sakrije; Da se spriječi izvještavanje o strašnim posledicama dugogodišnjeg lošeg rada institucija, nekredibilnosti i nestručnost brojnih koji ih vode; Pokušava se sve to kompenzovati daljim potonućem u jednoumlje, što jeste uvođenje vanrednog stanja i potpuno prepuštanje svih i svega u Dodikove ruke.

Cvijanovićeva je odgovorna za sve štetne posledice neodgovornih uredbi koje oktroiše; Iako je ona tek statista u vanrednom stanju i u nametanju uredbi, sva odgovornost se njoj knjiži.

“Jedini način da dobijem glavnu ulogu je da je sam napišem”; citat je Džona Kliza koji izvanredno opisuje stvarnu poziciju Cvijanovićeve.

Problem je što ona nikako da počne da piše; Samo klima glavom i potpisuje.