U prijedorskom Osnovnom sudu za 29. april zakazano je sudsko odlučivanje po kontraverznom prekršajnom nalogu kojim sam prvi u Srpskoj kažnjen zvog “izazivanja panike i nereda”…

Taman prilika da otkrijem stvarnu pozadinu tog događaja. Donošenje zabrane i moje sankcionisanje imalo je potpuno identičan cilj kao i ona pres konferencija MUP RS oko “zadesnog utopljenja” Davida Dragičevića. Samo je ovoga puta institucije, medije i narod trebalo zastrašiti povodom (samo)ubistva Glavnog republičkog zdravstvenog inspektora RS dr Desimira Miljića, oko čega sam uzbunjivao javnosti. U oba slučaja cilj je postignut: istraga nema!

Iz Osnovnog suda u Prijedoru dostavljen mi je poziv na pretres povodom prekršajnog naloga od 20. marta kojim sam sankcionisan sa 1 000 maraka zbog “izazivanja panike i nereda tokom vanredne situacije”, a o čemu su izvjestili mediji ex-Yu regiona. Vlastodršci Republike Srpske obavjestili su javnost kako su ukinuli i spornu uredbu i poništili sve prekršajne naloge, ali zakon funkcioniše malo drugačije od njihovih želja i manipulacija.

Znači, zatražio sam sudsko odlučivanje po tom tom NEZAKONITOM prekršajnom nalogu i sud će po istom odlučiti – kao i po svakom drugom prekršajnom nalogu. Šta se tačno dogodilo na sudskom pretresu obavijestiću javnost, no doista ne znam kakvu drugu odluku sudija može donijeti osim poništenja nezakonitog naloga.

No, kako to često ukazujem, Dragana Lukača nije briga kakve će biti konačne odluke sudova. On naprosto zloupotrebi i zakon i policiju za realizaciju nekog svog ili režimskog cilja, a primarno kako bi stvari kanalisao u momentu kada je to potrebno i onako kako su planirali. Identično onome šta smo vidjeli u slučaju ubistva Davida Dragičevića, a ovoga puta “problem” je bio (samo)vješanje doktora Desmira Miljića.

Šta sam to posebno “problematično” potegao tekstom “KORONALUDILO: Još jedna prilika za pljačku” od 18. marta? Bavio sam se “imunitetom stada” i razlikama u modelima pojedinih država povodom pandemije Covid-19. To zasigurno nije bio razlog onakve reakcije! Ukazao sam i kako će režim ovu nesreću iskoristiti za novu pljačku i sopstvene interese, a šta nam dođe kao da sam pisao kako sunce izlazi na istoku.

Jedini “problem” teksta sastojao se u tome što sam PONOVO problematizovao smrtno stradanje doktora Miljića (prvi tekst: “UZBUNA: Ima li istrage (samo)ubistva Glavnog zdravstvenog inspektora RS Desimira Miljića” ). To je bio drugi tekst u kom sam zauzeo decidan stav kako organi krivičnog gonjenja moraju sprovesti istragu povodom smrti Glavnog republičkog zdravstvenog inspektora RS, pritom i epidemiologa, odnosno ubjedljivo najkompetentnije osobe u Srpskoj za stručno sagledavanje onoga šta nas je zadesilo.

Apostrofirao sam i kako tužilaštvo mora sprovesti istragu oko nespornih kršenja zakona i standarda struke počinjenih povodom tog događaja. Policija je izvršila uviđaj bez znanja i saglasnosti tužioca, obdukcija nije urađena, a smrtno stradanje se dogodilo u izuzetno sumnjivim okolnostima. Takvi navodi očekivano su “izazvali paniku” kod onih koji su načinili pomenute propuste i time imali motiv da spriječe zakonitu istragu.

Kako bi ljudi shvatili poentu moram se vratiti na ubistvo Davida Dragičevića. U prijavi koju smo Davor Dragičević i ja podnijeli Republičkom javnom tužilaštvu RS decidno stoji kako je famozna pres-konferencija od 26.03.2018. godine izvedena kako bi svim subjektima krivičnog gonjenja bila upućena prijetnja da ne pokušavaju izaći iz zacrtane volje režima – “zades bez elemenata krivičnog djela”.

Svojim svjedočenjem u tom predmetu detaljnije sam obrazložio ovakav navod prijave podnesene protiv policijskih i tužilačkih moćnika (Lukača, Ćuluma, Ilića, Lepira i Vreće), a tu temu sam objašnjavao i kroz nebrojeno tekstova. Cilj je bio zastrašiti inspektore, tužioce i sve druge subjekte krivičnog gonjenja da ne pokušavaju tragati za stvarnom istinom. I taj zacrtani cilj realno je ostvaren, a šta vidimo po stanju krivičnog predmeta i izostanku bilokakvih rezultata istrage nakon pune dvije godine.

To što su u slučaju Davida Dragičevića naišli na žestok otpor roditelja i onih koji su podržavali njihovu borbu, pa je to izrodilo svima znanim dešavanjima, zasigurno nisu mogli pretpostaviti kada su planirali onakvu pres-konferenciju. Baš kao što se nisu nadali pomenutoj prijavi kojom smo pravno razorili sve njihove laži oko mogućeg utopljenja i zbog koje su nakon 100 dana ipak morali formalno pokrenuti istragu.

Na drugoj strani, kod stradanja doktora Miljića cilj je očigledno postignut u potpunosti – nikakva šira društvena reakcija nije uslijedila! Nakon onakve torture nad “PRAVDOM ZA DAVIDA”, a i zbog straha od zloupotrebe vanrednog stanja, Lukač i kompanjoni mogli su računati sa takvim “uspjehom”.

Za realizaciju plana trebale su im dvije stvari. Prvo, stvaranje “pravnog osnova” za progon svih koji javno progovore o smrti doktora Miljića i onoga šta su planirali tokom vanrednog stanja. I sutradan po ponovljenom uzbunjivanju javnosti zbog stradanja doktora Miljića “skalabudžili” su spornu zabranu izazivanja panike i nereda.

Već sam pisao kako su u traganju za “hitnim rješenjem” bukvalno prekopirali sadržaj krivičnog djela “Izazivanje panike i nereda”, ali bez svijesti kako je riječ o Krivičnom zakonu Srbije (vidi: POBRKALI DRŽAVE I ZAKONE: Uredba Željke Cvijanović plagijat…”. Legislativa Republike Srpske ne poznaje takvu inkriminaciju, no to su doznali tek iz mojih objava.

Druga stvar koja im je bila potrebna jeste zastrašivanje javnosti preko adekvatnog “primjera”, a tu sam se nametao kao logičan izbor pošto sam i započeo uzbunjivanje javnosti povodom stradanja doktora Miljića. No, i tu je plan imao dvije dimenzije.

Kao što sam već objavio nakon poziva policajci mi nisu saopštili razlog pozivanja, nego da me samo trebaju sprovesti u kriminalističku policiju PU Prijedor. Tu bi po već višestruko viđenom scenariju uslijedila lažna optužba da sam PONOVO “ugrozio sigurnost” nekog od pripadnika policije, pa sprovođenje tužiocu radi određivanja pritvora. Više ni sam nemam predstavu koliko puta su me tako lažno optužili, kao da sam nekakav nindža od kog strahuje šest-sedam hiljada policajaca Republike Srpske. Nebuloze u kakve ni djeca ne mogu povjerovati!

Elem, kada se u PU Prijedor prije mene pojavio moj advokat i zatražio objašnjenje oko razloga privođenja tek onda su prvi puta pomenuli spornu zabranu izazivanja panike i nereda. Dotad, preko pola sata, niko mi nije rekao zašto me trebaju sprovesti u krim službu, niti uopšte razlog službenog postupanja.

U tim novonastalim prilikama, da cirkus bude veći, u policijskim prostorijama u Ljubiji saslušali su me u svojstvu SVJEDOKA, a potom pustili kući. No, nakon par sati donijeli su mi kući i uručili sporni prekršajni nalog sa 1 000 maraka kazne, te “vijest” objavili na zvaničnom sajtu MUP RS.

Upravo to saopštenje simbolički je predstavljalo “presicu” Darka Ilića i ponovo je svima odaslana ista poruka – ko se oko stradanja doktora Miljića suprotstavi odluci “samoubistvo, nema elemenata krivičnog djela” naći će se pod udarom režima. Ovoga puta javno zatrašivanje preduzeto je u mnogo opasnijim okolnostima uvođenja vanrednog stanja. I to im je nedvosmisleno uspjelo.

Uostalom, da li je javnost (mediji i građani) problematizovala stradanje doktora Miljića? Odjednom je kompletnom društvu postalo “normalno” da se iznenada i bez jasnog povoda (samo)objesi stručnjak detaljno upućen u sve aspekte reagovanja vlasti u već poznatim prilikama nemanja osnovnih sredstava za testiranje oboljlih ili zaštitne opreme za medicinare. Pa i kako sam to već ukazivao: čovjek koji je svojim naređenjem trebao zdravstvene inspektore uputiti da izdaju na desetine hiljada rješenja o samoizolaciji i karantinu – uz teško kršenje zakona i pravila struke.

Znači, ono šta je svakom laiku bilo očigledno sumnjivo za institucije i sve druge društvene subjekte postalo je “normalno i prihvatljivo”. Upravo spram cilja kakav je režim zacrtao! Da ne otvaramo temu kako je dr Desimir Miljić sa pozicije Glavnog zdravstvenog inspektora RS i specijaliste epidemiologa mogao srušiti kompletan koncept “odbrane od nevidljivog neprijatelja” kakav je režim osmislio i neustavno nametnuo. Naprosto, za sve mjere zakonski su bila neophodna rješenja zdravstvenih inspektora, a inspektori ih nisu smjeli donositi mimo odobrenja svog rukovodioca – doktora Miljića.

Možemo ovu problematiku ovako širiti unedogled, ali poenta je valjda jasna. Režimu je u nekom trenutku trebala “jasna poruka” kako će proći svi koji se suprotstave neustavno i protivzakonito nametnutoj njihovoj volji i to su postigli. Kasnije, kad se “zabrana” pokazala kontraproduktivnom po njih same odlučili su poništiti i sopstvene odluke i sve izdate prekršajne naloge. Elem, nije to zakonsti izvodljivo kako su zamislili, a to najbolje pokazuje zakazano sudsko ročište.

Zbog pravila postupka teško da ću ove navode moći uvesti u sudski spis, pa ih ovako objelodanjujem. Istovremeno režimskim zločincima dajem na znanje kako od stradanja doktora Miljića nisam odustao, odnosno da se tim događajem još kako planiram baviti. Kao i oni mogu taktizirati i prilagođavati se datim prilikama, ali to ne znači da sam odustao od traganja za istinom i pravdom.

Dakle, ćeraćemo se još!

Radovanovicborislav.blogspot.com