Svakodnevno čitam na internetu razne vijesti o hapšenjima i suđenjima građanima koji izražavaju svoje mišljenje…

Iskreno , nisam poznavala članove zakona koji se odnose na probleme ovih građana, a to je bio i jedan od razloga zašto sam se bojala dati im i otvorenu podršku, jer sam se bojala da i sama ne bih prekršila neki zakon. Nikada nisam imala probleme sa zakonom i vjerovatno je to bio i razlog što se o zakonima koji se odnose na nas građane nisam puno ni interesovala.

Konkretno problematika koja je aktuelna, a koju ste i Vi postavili u ponuđenom materijalu odnosi se na aktiviste neformalne grupe građana Pravda za Davida. Koliko mi je poznato, ovi građani se svakodnevno , bez ikakve najave (dakle spontano) okupljaju u manjem broju na javnoj površini, bez transparenata i razglasa, dakle bez ikakvog obilježja nekog skupa i svojim prisustvom u trajanju od pola sata opominju institucije na zahtjev koji je upućen prije 2 godine, a odnosi se na rješavanje ubistva mladića iz Banja Luke, Davida Dragičevića.

Građani su nezadovoljni odnosom institucija prema ovom slučaju ubistva i nerješavanjem pitanja koje je bitno za bezbijednost svih građana.

Prekršajne prijave koje su im svakodnevno pisane uglavnom su se odnosile na narušavanje javnog reda i mira , koje su pripadnici MUP-a objašnjavali na taj način da građani povremenim uzvikom “Pravda” krše zakon o javnom redu i miru.

Rastjerivani su sa javnih površina uz obrazloženje da “nisu prijavili javni skup”, a okarakterisani su i kao “rušioci Republike Srpske” zbog svog javnog iznošenja mišljenja o radu institucija.

Ono što sam ja pronašla u ponuđenom materijalu ukazuje na to da ovi građani ne samo da nisu prekršili nikakav zakon, nego je zakon prekršen u odnosu prema ovim građanima.

Ustav Republike Srpske :

Član 15.

-Nezakonito lišavanje slobode je kažnjivo.

-Licu koje je pritvoreno mora se uručiti pismeno obrazloženo rješenje u času pritvaranja. Protiv ovog rješenja privatno lice ima pravo žalbe.

Koliko mi je poznato, a lično poznajem neke od članova Pravde za Davida, kada su članovi grupe hapšeni u decembru 2018. godine, nikome nije pismeno uručeno nikakvo obrazloženje hapšenja, a nekima čak i prilikom smog hapšenja i boravka u pritvoru nije dato obrazloženje čak ni usmeno zašto su lišeni slobode.

Član 17.

-Lice koje je neopravdano osuđeno ili nezakonito i bez osnova lišeno slobode, ima pravo na rehabilitaciju, naknadu štete, javno izvinjenje i druga zakonom utvrđena prava.

Na prijave koje su građani podnosili protiv pripadnika MUP-a za ovakvo ponašanje i tretman prema njima, nije bilo nikakve reakcije od strane ove institucije.

Član 25.

-Zajamčena je sloboda misli i opredjeljenja, savjesti i uvjerenja, kao i javnog izražavanja mišljenja.

Sasvim je jasno da je ova stavka Ustava potpuno neprihvatljiva kada su u pitanju ovi građani.

Član 26.

-Jamči se pravo na ispravku neistinitog obavještavanja kojim se povređuje nečije pravo ili na zakonu zasnovani interes, kao i pravo na naknadu štete nastale po tom osnovu.

Kroz sudska odlučivanja , ali i rekciju Regulatorne agencije za komunikacije utvrđeno je da je ovim građanima nanesena šteta i da su ugroženi bili čak i njihovi životi zbog neistinitog izvještavanja od strane javnog servisa RS-a, ali te dezinformacije nikada nisu demantovane.

Član 30.

-Građani imaju pravo na mirno okupljanje i javni protest.

Ovi građani to prvo evidentno nemaju, čak i kada traže odobrenje od nadležnih institucija njima je to pravo uskraćeno.

Član 32.

-Građani imaju pravo da javno iznose mišljenje o radu državnih i drugih organa i organizacija, da im podnose predstavke, peticije i prijedloge i da na njih dobiju odgovor.

Niko ne može biti pozvan na odgovornost niti trpjeti druge štetne posledice zbog javno izraženog mišljenja o radu državnih organa ili stavova iznesenih u predstavci, peticiji i prijedlogu, osim ako je time učinio krivično

Mislim da ovu stavku Ustava ne treba posebno tumačiti i da je sasvim jasno da je ova stavka prekršena u odnosu institucija prema aktivistima.

Član 48.

-Ko se ogriješio o ljudska prava i osnovne slobode zajamčene ovim ustavom, lično je odgovoran za to i ne može se pravdati ničijim naređenjem.

Mislim da se ova stavka Ustava najviše odnosi na one koji su se prema aktivistima odnosili protivustavno i da o tome trebaju dobro da razmisle, jer iako su kao “sitni pijuni” izvršavali naredbe svojih nadređenih, lično su odgovorni za sve što su uradili.

Zakon o zabrani diskriminacije

Član 2.

– Diskriminacijom će se, u smislu ovog zakona, smatrati svako različito postupanje uključujući svako isključivanje, ograničavanje ili davanje prednosti utemeljeno na stvarnim ili pretpostavljenim osnovama prema bilo kojem licu ili grupi lica na osnovu njihove rase, boje kože, jezika, vjere, etničke pripadnosti, nacionalnog ili socijalnog porijekla, veze s nacionalnom manjinom, političkog ili drugog uvjerenja, imovnog stanja, članstva u sindikatu ili drugom udruženju, obrazovanja, društvenog položaja i spola, spolnog izražavanja ili orijentacije, kao i svaka druga okolnost koja ima za svrhu ili posljedicu da bilo kojem licu onemogući ili ugrožava priznavanje, uživanje ili ostvarivanje na ravnopravnoj osnovi, prava i sloboda u svim oblastima javnog života.

Sasvim je sigurno da se nad ovim građanima vrši diskrimincija, jer im se onemogućava slobodno kretanje i boravak na javnim površinama, na kojima je istovremeno svim ostalim građanima to dopušteno.

Član 3.

-Neposredna diskriminacija je svako različito postupanje po osnovama određenim članom 2. ovog zakona, odnosno svako djelovanje ili propuštanje djelovanja kada je neko lice ili grupa lica dovedena ili je bila ili bi mogla biti dovedena u nepovoljniji položaj za razliku od nekog drugog lica ili grupe lica u sličnim situacijama.

Ovo je pojašnjenje Člana 2. koje se direktno može primjeniti na pomenutu grupu aktivista.

Član 4. (stav 5.)

– Izdavanje naloga drugima za vršenje diskriminacije i pomaganje drugima prilikom diskriminacije smatra se oblikom diskriminacije.

Iako ne postoji pismena zabrana za kretanje i boravak aktivista na javnim površinama, postoji usmena naredba za vršenje ovog oblika diskriminacije, za šta su odgovorni i izvršilac i nalogodavac.

Član 7. (stav 7.)

-Nadležne institucije u Bosni i Hercegovini obavezne su sarađivati s Ombudsmenom Bosne i Hercegovine i davati pismeno odgovore i obavještenja u roku koji je Ombudsmen Bosne i Hercegovine odredio i o efektu preporuka datih s ciljem otklanjanja diskriminacije.

Koliko sam upoznata, građani su podnosili žalbe Ombudsmenu BiH, koji je upućivao žalbe institucijma , ali koje su ostale bez adekvatnog odgovora na njih.

Član 11.

-Svako lice ili grupa lica koja smatra da je diskriminirana može tražiti zaštitu svojih prava putem postojećih sudskih i upravnih postupaka.

Aktivisti su za jedan od slučajeva diskriminacije već podnijeli tužbu i zaštitu svojih prava tražiće pred sudom.

Član 19.

– Pravno lice koje dovede neko lice ili grupu lica u nepovoljan položaj na osnovama nabrojanim u članu 2. (Diskriminacija), stav (1), na način opisan u čl. 3. (Oblici diskriminacije) i 4. (Ostali oblici diskriminacije) ovog zakona, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od 1.500 KM do 5.000 KM. (2) Za prekršaj iz stava (1) ovog člana također će se kazniti i odgovorno lice u državnoj, entitetskoj i kantonalnoj instituciji, instituciji Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, općinskoj instituciji, u pravnom licu s javnim ovlaštenjima i u drugom pravnom licu, i to novčanom kaznom u iznosu od 700 KM do 1.500 KM.

Ovdje je dakle određena kazna za diskriminaciju kako samoj instituciji kao pravnom licu , tako i odgovornom licu iz te institucije.

Zakon o javnom okupljanju Respublike Srpske

Član 2.

-Javnim okupljanjem građana u smislu ovog zakona smatra se svako organizovano okupljanje građana koje se održava na za to primjerenom prostoru.

Sasvim je jasno da se ovdje ne radi o nikakvom organizovanom okupljanju, jer za organizovano okupljanje mora postojati organizator koji će uputiti javni poziv na okupljanje.

Član 5.

-Samo ovim zakonom mogu se propisati ograničenja

prava na javno okupljanje radi zaštite Ustavom utvrđenog poretka, javnog morala i zdravlja ljudi, kao i zaštite sloboda i prava drugih ljudi.

Obzirom da za zabranu okupljanja aktivista ne postoji ,navodno, nikakva pismena naredba, jasno je da ona ne može biti ni napisana ,jer ne bi bila u skladu sa ovim zakonom, kao ni drugim zakonima.

Ostale stavke ovog zakona se odnose na organizovane skupove, načine prijavljivanja skupa, određaivanja mjesta održavanja i svakako se ne mogu primjeniti u slučajevima spontanog i neorganizovanog okupljanja ljudi na javnim površinama.

Zakon o javnom redu i miru

Član 15. ovog zakona odnosi se na uznemiravanje građana bukom, što su pripadnici MUP-a navodili kao razlog pisanja prekršajnih prijava aktivistima za uzivikavnje riječi “Pravda”. U ovom članu je precizno navedeno da je kažnjivo narušavanje mira drugih građana na javnom mjestu u periodu od 15 do 17 časova i od 22 do 06h, a svima je poznato da su se ovi građani u zimskom periodu okupljali od 18h ,a u ljetnom od 19h30, što svakako ne ulazi u okvire vremena koje je navedeno u zakonu. Takođe je važno napomenuti da su pripadnici MUP-a sami izjavili da ne postoji prijava drugih građana za remećenje javnog reda i mira.

Konvencija o ljudskim pravima

Po pitanju ove univerzalne deklaracije o ljudskim prvima, samo ću navesti stavke za koje smatram da su uskraćene aktivistima :

-Niko se ne sme podvrgnuti mučenju ili svirepom, nečovečnom ili ponižavajućem postupku ili kažnjavanju.

-Svi su pred zakonom jednaki i imaju pravo bez ikakve razlike na podjednaku zaštitu zakona. Svi imaju pravo na jednaku zaštitu protiv bilo kakve diskriminacije kojom se krši ova Deklaracija i protiv svakog podsticanja na ovakvu diskriminaciju.

-Niko ne sme biti proizvoljno uhapšen, pritvoren, niti proteran.

– Svako ima pravo na slobodu kretanja i izbora stanovanja u granicama pojedine države.

-Svako ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja, što obuhvata i pravo da ne bude uznemiravan zbog svog mišljenja, kao i pravo da traži, prima i širi obaveštenja i ideje bilo kojim sredstvima i bez obzira na granice.

– Svako ima pravo na slobodu mirnog okupljanja i udruživanja.

-Svako ima pravo na društveni i međunarodni poredak u kojem prava i slobode objavljeni u ovoj Deklaraciji mogu biti potpuno ostvareni.

Free-word.info