Ratni “Veterani” organizovali su koncert podrške Ratnom Profiteru Miloradu Dodiku i to pod sloganom “Živjeće Srpska svoja na svome”…

Takvo potonuće je neopisivo, iako iza organizacije koncerta stoji Dodikov SNSD, a “Veterani” su samo smokvin list.
Kada bi vođstvo “Veterana” bar jednom sagledalo kako im žive saborci, bio bi to neopisivi napredak.
Ali, njima je bitno kako njih nekolicina koje je Dodik odabrao, žive. Ostali ih ne interesuju.

Uz sve i slogan koncerta je netačan – Republike Srpska poodavno je privatni Gulag Ratnog profitera Dodika, pa samim tim i nije “svoja na svome”, već “njegova na njegovom”.
Ispravan slogan bi glasio – “Živjeće Dodikov Gulag sve dok ne izumrete”.
A izumiranje naroda na tom potpuno sprženom prostoru, Dodikovom Privatnom Logoru, neće još predugo trajati.
Svaki dan je sve brže. Egzodus ne prestaje već jako jako dugo, jer mnogi žele da “izumru na nekoj drugoj teritorijI – nekoj drugoj zemlji” ali da, prije toga, žive, bar u minimumu, kao Ljudi.

Trećinu je već protjerao.

Koliko ih se upokojilo zbog nemaštine i bolesti nije poznato ali svakako, nije malo.
Nije puno ni preostalo.
Dodik je ne tako davno izjavio da je u ratu “mogao postati General” a bio je samo “poručnik”.
Možda je i mogao ali su nafta i cigare koje je švercovao za Zlog Poručnika bile važnije od činova.
Sad navodno liječi te profiterske frustracije, sa tendencijom da bude glavnokomandujući ukoliko uspije da izazove sukobe u Regionu, što mu je namjera.
Komandovao bi i “trupama” i švercerskim kamionima i cisternama.

Dodikov Gulag će tek da se opasuje žicom. Bodljikavom.
Možda nije loše podsjetiti da je Zli Poručnik, prije dolaska na vlast januara 1998. godine, uprkos dugogodišnjem ratnom profiterskom radu, bio dužan tadašnjih cca 1,4 miliona DEM (njemačkih maraka).
Čim je zasjeo u Banski Dvor, gdje je bilo privremeno sjedište tadašnje Vlade RS, odmah je vratio svoj privatni dug. Iz budžeta RS.
Mala digresija – Njegov prethodnik na funkciji premijera Gojko Kličković (SDS) vozio je “budžet u gepeku” a Dodik je “iz gepeka” došao na poziciju premijera.

Ne baš direktno, već simbolično, jer su namjeravali da ga “gepekuju” zbog onih 1,4 miliona DEM.
Kad sam već u tim vremenima, da podsjetim one starije – Tada je u hotelu “Bosna” u prizemlju, bila ogromna kafana. Gotovo cijelo prizemlje bilo je kafana, sada to više nije tako.
Kad god bi vidio nekog od novinara, tokom unutrašnjih borbi u SDS-u koje su gorile od jula 1997., pa sve do januara 1998., Dodik bi prešao cijelu tu ogromnu kafanu da pozdravi novinara/novinare. O kome god da je riječ bilo, a baš mnogo novinara je tada bilo u Banjaluci upravo zbog raskola u SDS.
Danas, 26 godina kasnije, Dodik želi da zatvara novinare. Kojima je 1997. maksimalno poltronisao da je dobio “proširene vene” hodajući od stola do stola u kafani Hotela “Bosna”.
Zli Poručnik ne posustaje.

Slobodan Vasković