Banjalučki tajkun M.K. je 19. marta 2018. godine, dan nakon otmice Davida Dragičevića, sa svog računa u Beogradu podigao milion maraka…

Novac je predao Dubravku Kremenoviću, vijernom poslušniku ministra Lukača, direktora policije Ćuluma i šefa istražnog tima Darka Ilića. Zato istragom nikada nije obuhvaćen prethodni fizički sukob između nesrećnog Davida i člana porodice ovog tajkuna, pa ni njegova involviranost u financijske malverzacije Dodikove mafije – teške milijarde maraka.

Vozilo kojim je David uhapšen/otet

Informaciju da je osam pripadnika MUP RS počinilo otmicu, zvjersko mučenje i ubistvo Davida Dragičevića mediji su prenijeli od Vardara do Triglava (bukvalno!). Zato su mediji regiona i masovno prenijeli saopštenje Okružnog tužilaštva Banja Luka u kom su najavili moje pozivanje radi saslušanja.

Odreagovao sam objavom kako čekam poziv, ali uz objašnjenje da do saslušanja neće doći jer u tužilaštvu nemaju hrabrosti zaprimiti informacije kakve sam spreman dati, a još manje istražiti dokaze na kakve bih tom prilikom uputio.

Doduše, pošto Republičko javno tužilaštvo RS povodom ubistva Davida Dragičevića vodi predmet pod brojem T12 1 KTK0000686 18 nema pravnog uporišta da me saslušavaju osumnjičeni Želimir Lepir i Dalibor Vrećo. Govorim o krivičnom predmetu po prijavama Davora Dragičevića i mene sa kvalifikacijom “teško ubistvo”, a protiv tužilačko-policijskih zločinaca Lepira, Vreće, Ćuluma, Lukača, Ilića i drugih.

Na kakvoj procesnoj i dokaznoj utemeljenosti su prijave zasnovane javnost može prosuditi obzirom da sam iste objavio i dostupne su.

Narednih dana na istoj stranici postaviću i sadržaj moje izjave u tom predmetu, a potom zatražiti mišljenje struke iz zemlje i inostranstva. Dotad čekam poziv iz republičkog tužilaštva radi dopune izjave, a uključujući i navode iz ovog teksta.

Nemam nikakav problem otkriti identitet pomenutog tajkuna M.K. i svjedočiti o informacijama do kojih smo došli u grupi “Pravda za Davida”, a koje sam dodatno provjeravao i u čiju utemeljenost sam uvjeren. Kakav je problem tužilaštvu provjeriti da li je M.K. sa svog beogradskog računa 19. marta prošle godine doista podigao milion maraka (normalno u dostupnom valutnom ekvivalentu)?

Po FBI sloganu “prati trag novca” tužilaštvo u daljem može istraživati da li je novac predan Ilićevom “glavnom inspektoru” Dubravku Kremenoviću i u koju namjenu. Baš kao što može provjeriti veze M.K. sa “safarijem” (čitaj: lažni alibi) ministra Lukača – kako sam to već opisivao u ranijim tekstovima.

Ovim dolazimo do ključnog momenta ovog zločina, a to je fizički sukob pok. Davida sa članom porodice M.K. nekih sedmicu prije otmice. Slijedi uspostavljanje veze između ovog sukoba i narednog obračuna u kafiću “Meta” – čiji akteri su davno identifikovani, pa sve do Davidovog hapšenja/otmice od strane policije – nakon čega je pronađen mrtav.

Nakon prvog objavljivanja prednjih informacija uslijedila su brojna pitanja u stilu: kako se u ovu kriminalističu verziju uklapaju moji raniji navodi oko “8,6 milijardi” teškog motiva ovog ubistva? Obećao sam to objasniti, pa sve do uspostavljanja veze sa ubistvom Slaviše Krunića, a daljim informacijama iz ovog teksta ispunjavam obećano.

Konkretno: M.K. je dugogodišnji intimus ključnih ljudi Dodikovog režima i uključen u brojne marifetluke vlasti Republike Srpske. Tako se ovaj tajkun našao u suludoj ideji naših financijskih “magova” oko otkupa duga Todoričevog “Agrokora”. Treba znati kako se dugovanja posrnulog koncerna “Agrokor” odavno mjere desetinama milijardi eura.

Krajem 2017. godine dug “Agrokora” dosegao je svoj vrhunac, baš kao i vrijednost Bitkoina (porast vrijednosti 60 puta) koji sam toliko puta pominjao u kontekstu ubistva Davida Dragičevića. Znamo za ideju Vlade RS (nosilac aktivnosti Petar Đokić) da preko tada već propalih “Banke Srpske” i “Bobar banke” uđe u priču oko otkupa duga “Agrokora”. Duga mjerljivog u desetinama milijardi eura.

Jedino Dodikovi “eksperti” nikada nisu objasnili: odakle im novac za takve grandiozne ideje?! Iz banaka u stečaju?! To nas vraća na moje objave o zloupotrebi informacionih resursa zaplijenjenih od strane MUP RS u međunarodnim akcijama protiv organizovanog kriminala kodnih naziva “Plejade” i “Port Rojal”, a o čemu sam svjedočio i u predmetu ubistva Davida Dragičevića.

Kako god, tadašnja Vlada Republike Srpske “zaigrala” se na planu međunarodnih financijskih marifetluka. Obzirom da se “Banka Srpske” pojavila kao pravni subjekt malverzacija razumljivo je i postojanje obilja dokaza predmetnog kriminala u dokumentaciji banke.

Kako sam to ranije objasnio: dokumentacija “Banke Srpske” ostavljena je nekakvim podrumima prepunim vode i glodara, odnosno na taj način planiralo se uništavanje dokaza. Na to je uslijedila ponuda Slaviše Krunića da kompletnu dokumentaciju, sa svim dokazima kriminala Dodikovog režima, depunuje i čuva u svojim skladištima sertifikovanim za tu namjenu. I to narednih 10 godina! Pa čak i digitalizuje. Takva ideja mu je “došla glave”.

Sad, kako ovo povezati sa pomenutim M.K.? Ovaj tajkun je, zajedno sa našim propalim bankama, ušao u priču oko otkupa duga “Agrokora”. Po određenim informacijama naš Banjalučanin nastupao je sa pozicije novčane likvidnosti za takve megaposlove – bez potrebe za kreditiranjem. Govorimo o izuzetno bogatom čovjeku, ali ovo uveliko premašuje njegove poslovne mogućnosti.

Eto, kao što sam obećao, uspostavio sam veze između ubistava Davida Dragičevića i Slaviše Krunića, bar u domenu onoga šta mogu objaviti. Drugo je pitanje koliko javnost iz prezentovanoga može shvatiti na čemu baziram svoje navode. Uz shvatanje da je ovo ipak medijska objava primarno namijenjena populaciji koja prati moj rad i upoznata je sa ranije objavljenim tumačenjima ovog zločina.

Sa druge strane, ukoliko uslijedi taj toliko najavljivani poziv iz tužilaštva, ovom objavom uveliko sam olakšao svoje svjedočenje. Dovoljno je da saopštim ime i prezime pomenutog tajkuna pošto sam ključne navode već objelodanio. Mogu tužilaštvu dati i više informacija, pa i mnogo toga konkretizovati, ali to podrazumijeva i omogućavanje pristupa određenim podacima. I da me Lukačeva policija prestane nezakonito nadzirati i progoniti.

Čujem da je M.K. od ubistva Davida Dragičevića uglavnom u društvu vladike Jefrema i sveštenstva. Teško če na taj način naći spokoj i okajanje, niti se oprost grijeha može platiti novcem. Duševni mir najlakše će pronaći istinom u formi izjave tužilaštvu, a tim procesom doznaće kako mu policijski mešetari prilikom uzimanja mita nisu kazali mnogo toga.

Za neupućene ističem kako sam u dosadašnjem djelovanju povodom ubistva Davida Dragičevića primarno bio fokusiran na stvaranje procesnih pretpostavki za vođenje uspješne istrage. Tužilaštvo i policija su institucije ovlaštene za vođenje istrage, a zna se uloga oštećenih, svjedoka, prijavitelja… Zbog onemogućavanja nezakonitog uticaja na istragu Davor Dragičević i ja formalno smo prijavili Lepira, Vreću, Ćulima, Lukača i druge. Uz određenu “podjelu poslova”.

Moje procesno djelovanje sastojalo se u obradi nezakonitosti i kršenja pravila struke sa strane postupajućih tužilaca i pripdnika MUP RS, šta sam uspio zaokružiti od prijave do svjedočenja. Davor je trebao kroz svjedočenje, informacije i predaju dokaza upotpuniti preostale elemente krivične odgovornosti onih koje smo prijavili.

No, kada je čekao poziv iz tužilaštva, da svoje djelovanje zaokružimo po planu i dogovoru, uslijedio je onakav brutalan progon i njega i svih nas koji smo u toj priči. Oni koje je prijavio i protiv kojih je trebao svjedočiti u narednih sedmicu-dvije krenuše na Davora do očigledne namjere da ga likvidiraju.

Jeste Davor Dragičević u Austriji, ali tužiocu Goranu Glamočaninu je na raspolaganju međutužilačka saradnja po kojoj nije nikakav problem pribaviti validnu izjavu ovog svjedoka, oštećenog i prijavitelja. Istovremeno, ostalih sedam svjedoka mu je kontinuirano dostupno i neka sam kaže da li je iste saslušao. I da li je pribavio konkretne materijalne dokaze koji su predloženi prijavom, a u pitanju je javno dostupan izvještaj anketnog odbora Narodne skupštine RS.

Više niko nema predstavu koliko je naših i međunarodnih “stručnjaka” angažovano oko predmeta ubistva Davida Dragičevića, a svima je promakla činjenica da je otac ubijenog djeteta prije godinu i po podnio prijavu i istom iz temelja razorio mantru o zadesnom utopljenju.

Niko od tih “eksperata” ovu krivičnu stvar nije argumentovao bolje i dokazno utemeljenije od našeg konobara Davora. Uostalom, objavio sam sadržaje prijava, pa tako i svima omogućio da shvate apsurdnost ukupne situacije. I ozbiljnost problema u kom se kao društvo i država nalazimo!

Ljudi moji, u profesionalnoj karijeri uspješno sam procesuirao brojna krivična djela kakva su profesionalno zahtjevnija i složenija od ubistva Davida Dragičevića. Čak i ubistva koja je ista ova policijsko-tužilačka kriminalna grupa fingirala i lažno kvalifikovala kao zadesne smrti.

Znaju to svi akteri ove kvaziistrage, odlično se međusobno poznajemo, i to je jedini razlog zbog kog medijski najave da će me iz tužilaštva pozvati i saslušati do danas nisu materijalizovane. Kako u startu rekoh: ma koji tužilac da to pokuša teško da će na kraju moći razjasniti ko je koga doista saslušao. Razlog zbog kog u programe pravnih fakulteta uvode predmet kriminalistika.

Elem, ovom objavom po ko zna koji puta “bacio sam rukavicu u lice” tužilaštvu, a na toj instituciji je da odreaguje i potom javnosti saopšti istinu. Upravo ono šta smo na Davidovom trgu javno zatražili davnog 26. marta prošle godine. Batine smo dobili, ali ostaje činjenica da je smislena istina izostala. Kao i povjerenje građana u institucije.

P.S. Na donjoj fotografiji prezentujem “rezultate rada” Republičkog javnog tužilaštva RS po predmetu “Želimir lepir i drugi”, broja T12 1 KTK0000686 18. Svako može vidjeti šta je urađeno za preko 15 mjeseci od kada je posebno odjeljenje republičkog tužilaštva zadužilo predmet. Pametnom dosta!

Radovanovicborislav.blogspot.com