POLICIJA KRADE NARKOTIKE OD KARTELA

Narko ”General” Kostrešević, Marić i NN Tužilac Tužilaštva BiH optužili Milivoja Lovrenovića Čarugu, profesionalnog ubicu i narko dilera, da je Kostreševiću ocinkario samog sebe i svog sina Dušana Lovrenovića “Omladinca”…

Obećao sam da ću objaviti dijelove dokumenta, odnosno informacija iz Skaj aplikacija, koje je Siniša Kostrešević, direktor Policije RS, zajedno sa Mladenom Marićem, načelnikom Uprave za borbu protiv organizovanog kriminala MUP RS, potpuno nezakonito izuzeo iz istraga koje se još uvijek vode i donio u Sud kako bi “dokazao” da je “čist” kao suza. Da podssjetim, izgubio je proces protiv mene u kojem me tužio za uvredu, 10.05.o.g..

Kostreševića bahatost, kao i Marića i NN Tužioca je ogromna a drskost da povrijede tajnost istraga pokazuje koliko su umišljeni da su svugdje gospodari života i smrti.
Groteskno je da su se pozvali na Zakon o slobodi pristupa informacijama, ubijeđeni da će na taj način uspjeti da prikriju teško krivično djelo koje su počinili.
Odlučio sam da u ovom tekstu podsjetim na predmet “Storidž”, odnosno zapljenu 460 kilograma skanka u akciji tog imena koju je izvršio MUP RS 25.12.2020. godine u Gradišci. I da prezentujem i informacije koje je Kostrešević donio u Sud.

Ta akcija, kako sam poodavno objavio, bila je projektovana kao prikrivanje pljačke 250 kilograma skanka u kojoj su učestvovali Milivoje Lovrenović Čaruga, njegov sin Dušan (na Skaju kodnog imena Omladinac), Željko Radovanović Krečo i sve to pod palicom Kostreševića.
Da podsjetim, ranije sam objavio da je Kostrešević sa svojim vojnicima, učestvovao opljačkao narko dilere iz Crne Gore, kojima je ukrao 250 kilograma “Skanka” u Gradišci, nakon čega je pljačku pokušao “pokriti” policijskom akcijom “Storidž”.

Jedan od ključnih saradnika u pljački “narko dilera”, koju je predvodio Kostrešević, “General” ogranka Kavačkog klana u Republici Srpskoj je Željko Radovanović Krečo sa kojim je Kostrešević bio u direktnoj vezi putem “Skaj” aplikacije.
Nakon dešifrovanja Kostreševićevog “Skaj-a”, otkriveno je da mu je Krečo poslao fotografiju droge u Gradišci, koja se nalazila skrivena u hangaru.
Riječ je o ogromnoj količini “Skanka” koji je u akciji “Storidž” zaplijenio MUP RS 25.12.2020. godine u Gradišci. Mediji su objavili da je zaplijenjeno 460 kilograma “Skanka”, tako je, zapravo, saopšteno iz policije ali to je neistina.
Fotografija koja je nađena na “Generalovom” dešifrovanom “Skaju” ranijeg je datuma, odnosno Krečo mu je poslao prije 25.12.2020., kada je uslijedila policijska akcija.
To, praktično, znači da je Krečo “Generalov” informant, što jeste tačno ali fotografija koju je poslao nije, primarno, imala za cilj otkrivanje te droge, već njenu pljačku.

Uz fotografiju su “Generalu” stigle i informacije da je u Gradišci sakriveno 560 kilograma “skanka”, što znači da je, kada se ta informacija uporedi sa zvaničnim saopštenjem policije nakon akcije, ranije već ukradeno 100 kilograma skanka.
Upravo u tome je kvaka : Prije akcije MUP RS, “Generalovi” kriminalci – saradnici ukrali su tačno 250 kilograma narkotika od ukupno 560 kilograma koliko se nalazilo u “šteku” u Gradišci.
Prvo je ukradeno sto kilograma a dodatnih 150 kilograma zamijenjeno je bezvrijednom tvari koja liči na skank.
Nakon što su “Generalovi” vojnici opljačkali narko dilere iz Crne Gore, koji su drogu i dovezli do Gradiške odakle je trebala da bude otpremljena ka zemljama Zapada, uslijedila je policijska akcija “Storidž”, koja je trebalo da posluži za “pokrivanje”, 25.12.2020. godine.
Opljačkani narkotici prodati su braći Jovanovski iz Poreča, što sam detaljno pojasnio ranije.
Važno je naglasiti da je MUP RS podnio Krivičnu prijavu Tužilaštvu BiH, tek 2022., protiv Dušana Lovrenovića, Dragana Gajića i NN lica zbog skanka koji je zaplijenjen u akciji “Storidž” (dio je bezvrijedna tvar) a prema mojim informacijama na vrećama u koje je bila spakovana droga pronađeni su tragovi DNK Dušana Lovrenovića.
To je dokaz koji otklanja bilo kakvu sumnju da je Lovrenović preuzeo od crnogorskih dilera drogu, dok je fotografija nađena u Kostreševićevom telefonu jasan dokaz da je on učestvovao u pljački narkotika crnogorskih dilera.
O Draganu Gajiću, koji je dovezao drogu u Gradišku, nedavno sam objavio Dosje “Narko Transporter” pod zaštitom pripadnika državne Hobotnice Sanina Bogunića (VSTS), Olega Čavke, Dijane Kajmaković (tužioci), Miloša Lučića (dok je bio državni ministar), Siniše Perkovića Piceka (direktora KPZ Vojkovići), pripadnika policije i OSA BiH, Zdravka Mamića, Liljanka Palaca… u kojem sam detaljno pojasnio ko je sve pokušavao da ga oslobodi zatvorske kazne od tri godine na koju je presuđen ranije.
Sada idemo na Kostreševićev i Marićev dokument, informacije iz istrage koja još uvijek nije završena, jer su Milivoje i Dušan Lovrenović u bjekstvu.
U dokumentu koji su Kostrešević i Marić “skovali” zajedno sa NN Tužiocem Tužilaštva BiH, oni navode :
“Analizom sadržaja komunikacija ostvarenih putem aplikacije Skaj Milivoja Lovrenovića sa svojim saradnicima došlo se do saznanja da isti pokušava preko njih ili njima bliskih lica stupiti u kontakt sa direktorom Policije Sinišom Kostreševićem. Kako isti nemaju pristup do direktora Policije, nakon nekoliko dana Lovrenović odlučuje da to pokuša preko svoje supruge Mirjane Lovrenović koja bi preko svog poznanika Mišo Šestić došla do Rade Diljević koji je kum od Siniše Kostrešević. Za te potrebe Lovrenović je uzeo telefon na kojem se nalazi aplikacija Skaj od Mladen Grbić, te iz istog očistio sve kontakte i ostavio samo svoj kontakt u namjeri da se Mirjana Lovrenović sastane sa Radom Diljević.
Dana 20.12.2020. Mirjana Lovrenović se sastala sa Radom Diljević i tom prilikom je ostvarena komunikacija Lovrenović Milivoja i Rade Diljević u kojem Lovrenović piše da treba da stupi u kontakt s Kostreševićem na što mu Rade Diljević odgovara da Kostrešević ne želi da s njim kontaktira i sastaje se, osim u slučaju ukoliko Lovrenović ima namjeru da se preda policiji. Nakon toga Lovrenović piše da želi da ustupi informaciju o mjestu gdje se nalazi veća količina opojne droge marihuana a Rade Diljević mu odgovara da će navedena informacija biti prenesena Kostreševiću, čime se završava navedena komunikacija.
U vezi s navedenim događajem a nakon sprovedene istrage, MUP RS, dana 25.12.2020. godine od strane ove uprave realizovane su aktivnosti kojom prilikom je pronađena i oduzeta veća količina opojne droge marihuana o čemu je dostavljen izvještaj Tužilaštvu BiH”, navodi se u dokumentu Kostreševića, Marića i NN Tužioca Tužilaštva BiH.
Budući da je Izvještaj MUP RS podnešen Tužilaštvu BiH, kako sam već naveo, protiv Dušana Lovrenovića, Dragana Gajića i drugih lica, tek početkom 2022. godine, pitanje je šta je bilo sa Izvještajem duže od dvije godine od zapljene droge, 25.12.2020.?
I zašto Milivoje Lovrenović koji se tada slobodno kretao Gradiškom nije uhapšen?
Naravno da nije uhapšen, jer je sve drugačije od onog što su Marić i Kostrešević napisali u dokumentu, zajedno sa NN Tužiocem.

Iz njihovog dokumenta i “analize” Skaj aplikacija Lovrenovića, kako su to posložili Kostrešević i Marić, da se zaključiti da je Milivoje Lovrenović lično prijavio svog sina Dušana Lovrenovića MUP-u RS ali i samog sebe, što je, složićete se, idiotizam.
Idiotizam je posebno zbog toga što je pomenutu drogu, Dušan Lovrenović, zajedno sa ocem Milivojem, preuzeo od Dragana Gajića koji je drogu dovezao a pripadala je Crnogorskim narko dilerima.
Suštinski, Kostrešević tvrdi da je Čaruga prijavio i rođenog sina i samog sebe, što je potpuno nevjerovatno, jer je riječ o profesionalnom ubici i decenijskom narko dileru koji nikada tako nešto ne bi učinio.
Tvrdnje u dokumentu MUP RS, čije dostavljanje u sudski proces u Beogradu je odobrilo Tužilaštvo BiH, nevjerovatne su i ukazuju da Kostrešević, zatim Marić i još neko od tužilaca, pokušavaju da manipulišu Skaj informacijama.
Ne postoji drugo objašnjenje za iznesene navode ako se ima u vidu da su oba Lovrenovića još uvijek u bjekstvu. Da se Milivoje Lovrenović krije u okolini Gradiške, dok je Dušan Lovrenović izvan BiH. I da ih niko ne traži, što je veoma bitno, jer se boje onog što bi Lovrenovići mogli, eventualno, svjedočiti.
Uz to, treba naglasiti da se u periodu koji pominje Kostrešević, Milivoje Lovrenović sasvim slobodno kretao Gradiškom, nije ga niko ni jurio niti hapsio / privodio zbog ubistva Strahinje Stojanovića u Beogradu, 13.09.2020. godine.
Lovrenović nije imao nikakve potrebe da Kostreševiću “dostavlja” informacije o drogi koji skladište on i njegov sin, odnosno prijavljuje sebe i sina, putem Skaja, kada je to mogao učiniti preko bilo koga usmenim putem, jer je i tada i sada on bio strah i trepet u Gradišci.
Optužbom na račun Čaruge, da je prijavio i svog sina i sebe MUP-u RS i to putem Skaj aplikacije, Kostrešević je pokušao da se opere od toga da je bio korisnik Skaj aplikacije i on ali i njegov kum Diljević.
Prema mojim informacijama, Kostrešević je imao dvije Skaj aplikacije : Jedna je bila kod Diljevića koju je, koristio zajedno sa njim dvije godine a druga je bila kod njega lično.
Ranije sam objavio tonski Skaj zapis u kojem Lovrenović o dostavljanju Skaj telefona Kostreševiću obavještava Narandžića, što Kostreševićeve tvrdnje u dokumentu koji je ispisao sa Marićem, čini još nevjerovatnijim, kao i njihove “nalaze” u istrazi, jer se na taj način višestruki profesionalni ubica pred članom svoje grupe (Narandžić je član narko grupe Lovrenovića) deklariše kao cinkaroš!!
Kostreševiću je telefon sa Skaj aplikacijom dao Milivoje Lovrenović a iz tonskog zapisa je vrlo jasno da to saopštava Radislavu Narandžiću, koji je imao Skaj ime – Komandant. U tom razgovoru Lovrenović naziva Kostreševića – Šefom i navodi da mu je telefon dao preko kuma Diljevića.
Šta se u stvari zaista desilo : Milivoje Lovrenović jeste, kao i Krečo, obavijestio Kostreševića o tome da je Gajićeva droga uskladištena, da je ukradeno i prodano 250 kilograma i da je vrijeme da Kostrešević pokrene “akciju” kako bi se prikrilo da su narko dileri iz Gradiške – Lovrenovići u dosluhu sa Krečom, Kostreševićem i drugima, pokrali crnogorske narko dilere, kao i Gajića, koji se u tom trenutku nalazio u zatvoru u Vojkovićima, jer je uhapšen 15.12.2020. godine u Rajlovcu, Sarajevo.
Dragan Gajić je 15. 12. 2020. uhapšen na području Kantona Sarajevo; Prilikom hapšenja imao je lažna dokumenta i falsifikovane policijska obilježjima Republike Hrvatske. Zajedno sa njim tada je uhapšen i hrvatski policajac Krešimir Dropuljić iz Imotskog, što dodatno svjedoči da je Gajić dio međunarodne organizovane kriminalne grupe koja se bavi narkoticima.
Važno je istaći da je Gajić 2012. godine uhapšen u BiH kao pripadnik međunarodne kriminalne grupe i potpisao je sporazum sa Tužilaštvom BiH, te je tom prilikom presuđen na tri godine zatvora. Međutim, dok je na slobodi čekao poziv za izdržavanje kazne, pobjegao je.
Nakon što je uhapšen 15.12.2020., Gajić je pritvoren a nakon što je utvrđen njegov stvarni identitet, upućen je na izdržavanje trogodišnje kazne u državni zatvor u Vojkovićima, na koju je presuđen još davne 2012. ali je od tada bio u bjekstvu.
Gajić je, da podsjetim, bio narko transporter, odnosno prevozio je narkotike iz Crne Gore u Hrvatsku ili do granice sa Hrvatskom a nosio je i novac kojim su kriminalne grupe plaćale preuzete narkotike.
Ova činjenica je ključna za nastavak priče jer nakon što ga je uhapsio MUP Kantona Sarajevo, 15.12.2020., dolazi do prave drame u narko gangu kojem pripada Gajić, budući da niko od njegovih saradnika nije znao gdje je novac a riječ je o velikim iznosima, kao ni gdje su velike količine narkotika koje je trebalo da preveze Gajić.
Očito je da su Lovrenovići brzo saznali da je Gajić “pao” nakon čega su narkotike, koje je Gajić njima dao na skladištenje i čuvanje, da bi ih kasnije prebacio u Hrvatsku, opljačkali, zajedno sa Kostreševićem koji je, potom, naložio da se “akcijom” MUP-a RS pokrije taj akt.
Za “Generala” je ovo bio tek “poslić”, uzgredni a vrijednost droge koju je opljačkao od crnogorskih narko dilera je tada bila 2300 evra po kilogramu, odnosno 575000 evra. Na ulici je to mnogo više, posebno na Zapadu.

Slobodan Vasković