Pokušava se politički zloupotrijebiti pandemija

U cunamiju loših vijesti prihvatanje kreditnog aranžmana sa MMF-om, vrijednog 330 miliona evra, djeluje kao dobra vijest, bez obzira na odvratna politička natezanja koja su mu prethodila.

Pokazalo se i u ovoj situaciji da su takozvani lideri naroda u BiH nedostojni pozicija na kojima se nalaze, jer su svojim cjepidlačenjem svjesno ugrožavali, realno, jedan od ključnih finansijskih aranžmana za preživljavanje stanovništva.

Eksterna intervencija ponovo je bila potrebna kako bi se postigao dogovor, što je još jedan težak poraz lokalnih feudalaca kojima su međusobne omraze bile bitnije od obezbjeđenja sredstava za preživljavanje.

Kakvi god da su kreditni uslovi, minorni su u odnosu na činjenicu da će novac stići i biti upotrijebljen za obezbjeđivanje opstanka dobrog dijela stanovništva.

Takva ocjena potrebe za novcem je sve, samo ne pretjerana, budući da su zvanične procjene da će gubici u RS, izazvani pandemijom, biti između 750 miliona i milijardu maraka.

U ovom trenutku RS je u dubiozi od najmanje 230 miliona KM, a tek je trećina aprila protekla. Novac od MMF-a (125 miliona evra za RS) pokriva trenutni gubitak, pa je jasno da slijede nova zaduženja, kako bi se pokušala pokriti procijenjena crna finansijska rupa.

Ono što je zaista onespokojavajuće jeste da je i Elektrpoprivreda RS u izuzetno teškoj finansijkoj situaciji – isplaćuju samo gole plate, ali ne i budžetske obaveze.

U maju će, prema ocjenama ekonomista, doći do nove eskalacije finansijskog minusa, jer će prilivi u budžet, tokom aprila, značajno da padnu; Taj negativni trend biće, izvjesno, nastavljen i u junu.

Otud i ranija najava Vlade RS o zaduženju od 300 miliona KM, tokom ovog mjeseca, prodajom entiteskih obveznica.

Postoje informacije da bi “Sber banka” mogla da otkupi cca 250 miliona KM, dok bi ostatak od 50 miliona otkupile finansijske institucije iz Srbije, ali to još uvijek nije i definitvno dogovoreno.

Prije nego se pokrene mehanizam prodaje obveznica, Željka Cvijanović, predsjednica RS, moraće da potpiše uredbu o promjeni dosadašnje Odluke o dugoročnom zaduživanju kojom je dozvoljeno da se RS obveznicama zaduži ove godine u maksimalnom iznosu do 315 miliona KM.

Taj okvir će se značajno povećati, a to je i jedan od ključnih razloga za uvođenje vanrednog stanja.

Vlastodršcima je bilo manje bolno uvesti vanredno stanje, suspendovati ionako rasturenu Narodnu skupštinu, kako bi omogućili “prečice” za podizanje enormnih kredita, nego ulaziti u klinč sa opozicijom zbog čega para nema i zašto su gotovo sva javna preduzeća bila na koljenima i prije udara pandemije.

Ukoliko i uspije prodati obveznice za svih 300 miliona KM, sve to još nije blizu donje granice procijenjenih gubitaka od 750 miliona KM tako da će se morati nastaviti sa zaduživanjem.

Kako će se ta ogromna zaduženja vraćati o tome sada niko i ne razmišlja.

Zato vlastodršci razmišljaju o što dužem trajanju vanrednog stanja kako bi se isfabrikovala situacija da suspendovani parlament uopšte ne počne sa radom do završetka lokalnih izbora.

Praktično to znači da im je namjera da pokušaju održati vanredno stanje do kraja juna, nakon čega bi parlament ušao u ljetnu pauzu, te bi se na taj način pokušalo onemogućiti njegovo zasjedanje sve do oktobra.

Drugim riječima, pokušava se politički zloupotrijebiti pandemija.

Takva projekcija je izuzetno opasna, jer vanredno stanje, njegovo višemjesečno trajanje, nosi niz opasnosti, a najveća je što legalizuje autokratiju i otvara bezbrojne mogućnosti zloupotreba i necivilizacijskih akata, kojima smo već svjedočili u prvoj nedelji od njegovog nepotrebnog i nasilnog uspostavljanja.

Neophodno je insistirati da vanredno stanje bude ukinuto što prije, najkasnije po isteku trideset dana od njegovog uvođenja; Sve drugo bilo bi u funkciji poptunog satiranja ionako teško oslabljenog višepartijskog sistema i velika pobjeda totalitarizma.