Početak bune na balkanske dahije

Svi balkanski despoti, Milo, Dodik, Vučić, Edi Rama, Bakir i Čović međusobno dobro sarađuju, vladajuju gušeći slobode, medije, opoziciju i ljudska prava svojih građana, i svakako da bi odlazak jednog despota mogao izazvati lančanu reakciju i uzdrmati ostale…

 

Sledeći Čerčilovu devizu da je novinarstvo dobar posao ako ga na vreme napustite, Nebojša Vukanović je pravo iz redakcije uleteo u skupštinsku klupu, gde mu se kao poslaniku ostvarila želja da se direktno konfrontira sa ljudima koje je kritikovao kao pripadnik “sedme sile”. A sve u nameri da, kako kaže, pomogne da Republika Srpska i Bosna i Hercegovina postanu normalnije mesto za život.

No, navika je čudo, pa Vukanović ni dan danas ne može da odoli a da se redovno obrati građanima preko svog bloga, koga prati više od 50.000 ljudi. U poslednje vreme najčešća tema mu je donošenje spornog Zakona o slobodi vjeroispovijesti u Crnoj Gori, pa smo sa njome i počeli razgovor…

Ulice i crkve Crne Gore su poslednjih nedelja pune vernika koji protestvuju zbog donošenja Zakona o slobodi vjerospovijesti. Kako Vi gledate na to novo “dešavanja naroda”? Utisak je da se ono ipak razlikuje od onih političkih na koja smo navikli u poslednje vreme, nema sendviča, dnevnica…? 

  • Često sam u Crnoj Gori, na oba Sabora, litijama u Nikšiću, Herceg Novom, Podgorici, i nevjerovatno je kako okupljanje naroda prolazi mirno i dostojanstveno, bez ijednog incidenta. Ovo bi se zaista moglo nazvati dešavanjem naroda, koji je godinama trpio poniženja, nasilje, pljačku, sistematsko razaranje društva i podjele, a onda je jedna kap žuči prelila prepun krčag nezadovoljstva i narod je mirno izašao na ulice, po hladnom vremenu, bez ikakve organizacije, novaca, sendviča, već iz čiste ljubavi i patriotizma. Punih 30 godina vlasti, nasilja, kršenja osnovnih ljudskih i građanskih prava i jednoumlja Mila Đukanovića, koji opstaje na vlasti zahvaljujući podršci velikih sila i čestim zaokretima u politici, svima je dosadilo, a usvajanje kontraverznog Zakona o slobodi vjerioispovjesti i pokušaj nasilnog otimanja crkava i manastira je vrhunac političkog nasilja, a rijeke naroda na ulici su jasna poruka šta o njemu misle građani Crne Gore: “Milo dosta je, pakuj se i bježi!

Crnogorski predsednik je izjavio kako se tim Zakonom zaokružuje samostalnost i identitet Crne Gore. Da li mislite da je, kao što piše i u onom Apelu 88 intelektualaca iz regiona, zvanični Beograd i SPC zaista predstavljaju opasnost toj nezavisnosti, čini li Vam se da neko pokušava vratiti Crnu Goru u skraćenu Jugoslaviju? 

  • Kao svaki tirjanin i apsolutista, Milo Đukanović je zarobio sve institucije, od policije, pravosuđa, vojske, Univerziteta, do većine medija i nevladinih organizacija, kako bi imao kontrolu nad svim polugama društva, a Srpska pravoslavna crkva i Mitropolija crnogorsko-primorska su jedine važne institucije koja nisu pod njegovom kontrolom. Ovim Zakonom Milo pokušava pokoriti Crkvu i staviti je pod kontrolu, kao što sada kontroliše svog raspopa i lažnog mitropolita sekte zvane CPC Miraša Dedeića, i jadni je taj predsjednik koji misli da neka vjerska organizacija u 21-om vijeku u Evropi može uništiti državu, promijeniti pravni poredak. Đukanoviću sve ovo dobro dođe da skrene pažnju sa afera “koverta”, “Atlas” i svjedočenja insajdera Duška Kneževića, koji je prethodno potresao Crnu Goru i pokazao kako funkcioniše mafijaška kriminalna hobotnica. Apel pojedinaca iz Srbije i regiona, koji podržavaju podržavnjenje i otimanja crkava i hramova Srpskoj pravoslavnoj crkvi u Crnoj Gori, što nisu prije pokušali ni Turci, Mlečani, Austrijanci i ustaše, sramno je, jer niko nema pravo da otima tuđu imovinu.

Iako je prilično nezainteresovano posmatrao donošenje Zakona u Crnoj Gori, predsednik Srbije Aleksandar Vučić se aktivirao nakon njegovog parafiranja i najavio dolazak na Badnji dan u Pljevlja. U međuvremenu, tome su se usprotivile Amfilohije i vladike, pa je Vučić odustao. Kako komentarišete njegovo iznenadno interesovanje za zbivanja u Crnoj Gori?

  • Razočaran sam politikom, manipulacijama, stalnim predstavama i prenemaganjima predsjednika Srbije, mada iskreno od njega nisam ništa drugo ni očekivao, jer se teško može očekivati da će raditi dobro neko ko je izdao, skinuo glavu svojim mentorima i najbližim saradnicima, kao što je Vučić Šešelju i Tomislavu Nikoliću. Vučić i vlasti Srbije nisu uradile ništa prethodnih mjeseci da zaštite Srbe u Crnoj Gori i skrenu pažnju Milu Đukanoviću na pogubne posledice usvajanja kontraverznog Zakona. Podsjetiću da je Vučić podržao Mila Đukanovića tokom njegove konstrukcije lažnog državnog udara, kada je hapsio i procesuirao prosrpske lidere opozicije u Crnoj Gori, Andriju Mandića i Milana Kneževića, tvrdeći tobože kako je BIA otkrila veliku zavjeru i da Milo govori istinu, a kasnije se ispostavilo da je svjedočenje ključnog insajdera Sinđelića bilo lažno. Postoji neka tajna veza koja spaja Vučića, Đukanovića i Dodika, oni su lideri Balkanskog trijumvirata, i potezi koje Vučić povlači sada tokom dešavanja u Crnoj Gori govore da on nažalost uporno radi za režim Mila Đukanovića, izdajući srpske nacionalne interese. Ova kriza u Crnoj Gori pokazala je pukotine i u našoj Crkvi, podijeljenost vladika na neke frakcije, a sam nedolazak patrijarha Irineja u Crnu Goru pokazuje da su tačne ranije informacije i pisanja o lošim odnosima između patrijarha i mitropolita Amfilohija. Nadam se da će se ipak sve podjele, raskoli i razdori prevazići a nastojanja moćnika da zavade i podjele braću doživjeti fijasko.

Kako komentarišeš iznenadno, bar javno, zahlađenje odnosa Vučića i zvanične Crne Gore, naročito kroz prizmu konferencije za štampu predsednika Srbije? 

  • Neočekivana reakcija i masovan izlazak naroda na ulice iznenadio je i Mila i Vučića, i pitanje je hoće li Vučić pristati da učestvuje u zakulisanim igrama Bebe Popovića, koji je ključna karika koja ih spaja. Đukanović je postao svjestan ozbiljnosti situacije, da se preigrao i možda prešao crvenu liniju, i moguće je da pozove Vučića na sastanak i da postignu “kompromis”, odustane od provođenja spornog Zakona a Vučića predstavi kao umješnog diplomatu i zaštitnika srpskih interesa koji je uspio da zaštiti Crkvu u Crnoj Gori. Postoje neke indicije da je usvajanje Zakona o slobodi vjeroispovjesti u Skupštini Crne Gore samo probni balon, i da se ovakav model otimanja crkava kasnije provede i na Kosovu, što ukazuje na svu opasnost i složenost problema, koliko treba biti istrajan u odbrani svetinja, naroda, đedovine i otadžbine mirnim putem.

Da li je i koliko ishod zbivanja u Crnoj Gori važan za susedne države i ceo region?

  • Svakako da ima odjeka. Masovan izlazak naroda na ulice u Crnoj Gori i borba za osnovna ljudska i građanska prava mogla bi ohrabriti građane i u drugim zemljama regiona u kojima je slična situacija, gdje vlada veliki kriminal, korupcija, nezaposlenost i siromaštvo, da pokušaju da se organizuju, izađu na ulicu i bore se za svoja prava. Svi balkanski despoti, Milo, Dodik, Vučić, Edi Rama Bakir i Čović međusobno dobro sarađuju, vladajuju gušeći slobode, medije, opoziciju i ljudska prava svojih građana, i svakako da bi odlazak jednog despota mogao izazvati lančanu reakciju i uzdrmati ostale.

Da se vratimo na Vama domaći teren, BiH i RS. Nedavno je Skupština RS, posle burne rasprave, usvojila Program reformi. Ono što je ostalo sporno i zbog čega je opozicija burno protestvovala jeste deo koji se odnosi na NATO. Iako predsednik Dodik tvrdi da to ne remeti vojnu neutralnost, kako bi Vi, ne kao političar, nego kao novinar, dakle objektivno, tumačili deo poglavlja u kome se kaže da je “BiH prepoznala evroatlantske integracije kao jedan od svojih spoljnopolitičkih ciljeva”?

  • Nema tu šta da se posebno tumači jer je i laiku jasno da je Dodik kapitulirao, potpisao Godišnji nacionalni plan, koji je samo preimenovan i zove se Program reformi, ali je suštinski uradio što su od njega tražili američki i britanski ambasador u BiH, koji su kreirali dokument na engleskom jeziku, kako je on i potpisan, a tek naknadno se treba prevesti na srpski, bosanski, hrvatski… Sada od Brisela i NATO-a zavisi kada će BiH postati punopravni član NATO pakta. Dodik je kapitulirao jer je ucijenjen, stranci su mu prijetili da će se suočiti sa teškim posledicama, sankcijama, blokadom imovine i procesuiranjem ako ne pristane na ANP preimenovan u Program reformi, a sa druge strane potpis mu je omogućio da uđe u Savjet ministara BiH pod ponižavajućim uslovima, dajući sva ključna ministarstva Bošnjacima i Hrvatima, HDZ-u i SDA, dok po prvi put Srbi imaju samo dva ministra u Savjetu ministara BiH jer je Bakir stavio “veto” na imenovanje Božovića. Velika srbenda i patriota, kakvim se lažno predstavljao busajući se u prsa i lažno srbujući u svojim medijima, klečao je pred Bakirom i molio da ga primi u vlast, i sada daje novac iz budžeta za gradnju džamija i Islamskog centra u Doboju, kako bi se ulizao Bošnjacima, a do izbora je iznosio sramne uvrede na račun muslimana kako im hodže arlauču i Sarajevo ima previše džamija i podsjeća na Teheran. Sada mu džamije ne smetaju, jer je predstava koju je izveo dala rezultat, i uspio je obmanuti narod da je on patriota, a opozicija izdajnička, a više je on izdao u poslednjih mjesec dana nego svi ostali srpski političari od Dejtona do danas.

Postoji neka tajna veza koja spaja Vučića, Đukanovića i Dodika, oni su lideri Balkanskog trijumvirata, i potezi koje Vučić povlači sada tokom dešavanja u Crnoj Gori govore da on nažalost uporno radi za režim Mila Đukanovića, izdajući srpske nacionalne interese. Ova kriza u Crnoj Gori pokazala je pukotine i u našoj Crkvi, podijeljenost vladika na neke frakcije, a sam nedolazak patrijarha Irineja u Crnu Goru pokazuje da su tačne ranije informacije i pisanja o lošim odnosima između patrijarha i mitropolita Amfilohija.

Koliko mislite da je Vučićeva, pa onda i Dodikova politika levitiranja na žici između NATO i Rusije iskrena, zatim realna i održiva, a na kraju i dobra po narod koji predstavljaju?

  • I Vučić i Dodik, kao i Milo Đukanović, na vlast su došli prije svega zahvaljujući podršci zapadnih sila, koje su tradicionalno nenaklonjene Srbima, i jasno je da oni moraju da slušaju instrukcije i odrađuju zadatke. Sa druge strane, znajući istorijske veze, veliku ljubav prema Rusiji i rusofilsko raspoloženje srpskog naroda, populisti i manipulatori koji se nalaze na čelu Srbije i Republike Srpske često izvode predstave i lažno se predstavljaju kako blisko sarađuju sa Rusijom i Putinom, slikaju se i daju velike izjave o bliskoj saradnji i velikim projektima, a nikada nijedan nije realizovan. Ubijeđen sam da je situacija potpuno drugačija od one kakva se želi predstaviti. Dodik, Radmanović, Špirić i ostali funkcioneri SNSD-a su potpisali sve ključne dokumente za saradnju sa NATO, Vučić je gušenjem i gašenjem institucija Srbije na Kosovu pokazao koliko je daleko spreman da ide u ispunjavanju zadataka koje dobija iz Vašingtona, Londona ili Brisela. Nakon ulaska Crne Gore i Makedonije još su samo Srbija i BiH ostale izvan NATO-a, i vjerujem da će preko svojih marioneta koje održavaju na vlasti, dajući im kredite, gledajući kroz prste i tolerišući kriminal, kršenje građanskih prava i izborne zloupotrebe, SAD završiti posao i cijeli region kroz koju godinu integrisati u NATO!

Sa predsednikom Dodikom ste u konstantnom sukobu, on je toliko eskalirao u poslednje vreme da se stiče utisak kao da to nije više politički, nego lični obračun, a teme se samo smenjuju. Šta je ono što, ipak, najviše zamerate predsedniku RS, a tiče se vitalnih interesa RS?

  • Mi smo dva svijeta po svemu, i uvijek ćemo biti na dva suprotna pola. Dodik je pohlepnim tirjanin koji je privatizovao Republiku Srpsku, pretvorio je u svoju prćiju sa kojom radi šta hoće, pohlepan je i beskrupulozno se obogatio uništavajući privredu, pljačkajući svoj narod i prodajući prirodne resurse. Posledice njegove vladavine su pogubne, i svi ćemo ih osjećati decenijama. Neoliberalni koncept privatizacije i prodaje sve imovine i javnih preduzeća, uz nekontrolisano zaduživanje i potrošnju, gušenje domaće privrede i proizvodnje, uništavanje bankarskog sektora i endemsku korupcija kakva nije viđena na ovim prostorima, uništili su privredu. Zbog siromaštva, nezaposlenosti, apatije i negativne selekcije trećina stanovništva napustila je Srpsku tokom Dodikove vladavine, koja sa manjim prekidima traje 22 godine. Odlaze mladi, najobrazovniji i najbolji a posledice su nesagledive. Sve institucije su zarobljene kadrovima SNSD-a i koalicionih partnera, zbog toga ne rade po zakonu, ne štite narod i državu već Partiju i moćnike, a većina medija je kupljena, ucjenjena ili pod strogom kontrolom vlasti. Sa druge strane, zalažem se za depolitizaciju institucija koje treba da pomognu i štite najslabije i nemoćne, a kontrolišu tajkune i bogate, da razvijamo domaću privredu na zdravim osnovama, ne prodajemo svoje resurse i rpirodna bogatstva, da na ključna mjesta postavljamo najbolje, najobrazovanije i najsposobnije a ne poslušnike, i da samo uspjeh bude mjerilo rada.

Stiče se utisak da se matrica prikupljanja poena i glasova kada su u pitanju političke partije na prostorima bivše Jugoslavije uopšte nije promenila od 1990-tih naovamo. Čak izraženije nego pre 30 godina, taj nacionalno huškački ključ je formula izbornih uspeha i predizbornog bitisanja. Koliko taj naci-recept zamagljuje stvarne probleme sa kojima se hrvu narodi na ovim prostorima?

  • Populizam i manipulacije masama uz pomoć spinovanja javnosti i strogu kontrolu medija, plasiranje lažnih informacija, montirani procesi i lažne optužbe protiv političkih protivnika, koji se etiketiraju kao izdajnici i strani plaćenici, matrica je po kojoj se despoti u regionu decenijama održavaju na vlasti, prikazujući sebe lažno kao neke velike patriote i ekskluzivne zaštitnike svog naroda, a u stvarnosti su najveći neprijatelji naroda koji predstavljaju i u koji se lažno zaklinju. Nažalost, masovan odlazak najboljih i najobrazovanijih, negativna selekcija, neobrazovanje širokih narodnih masa i kontrola medija pogoduju tirjanima da opstaju na vlasti decenijama, ponavljajući iz godine u godinu istu matricu.

Da li se i kako može pobeći od tog stalnog prebrojavanja krvnih zrnaca u zemlji naroda kojima je i međunarodna zajednica stavila do znanja da će morati živeti zajedno?

  • Istinski patriotizam danas je sačuvati i obnoviti narod, zaposliti mlade, podići životni standard, izgraditi jake i stabilne institucije, izvršiti depolitizaciju i profesionalizaciju javne uprave i društva, uložiti novac u obrazovanje, raditi na pomirenju i izaći iz svakog sukoba, a ne opstajati na vlasti izazivajući vještačke krize i potezati stalno teme iz prošlosti kako bi se skrenula pažnja sa ključnih životnih problema.

Širom Crne Gore ovih su se dana vernicima pravoslavcima u protestima priključili i tamošnji muslimani i katolici. Da li je to za Vas podatak koji uliva nadu?

  • Svakako da jeste, i dobro je što sve više građana shvata kakve igre igraju moćnici i prestaje da nasjeda na njihove igrokaze i predstave.

Nedavno je član Predsedništva BiH Željko Komšić, reagujući na blago rečeno nejasnu Nacionalnu strategiju Srbije izjavio, citiram: “Ako u Srbiji odustaju od Dejtona, biće nam drago da BiH drugačije uredimo”? Koliko ovo doživljavate kao pretnju, a koliko kao dnevnopolitički ispad političara, koji, istina, zauzima ozbiljnu funkciju?

  • Dejton je savršen okvir koji je ne samo donio mir već je je rezultat kompromisa tri naroda. Srbi su dobili apsolutnu kontrolu nad polovinom BiH koju čini Republika Srpska, a sa druge strane. kroz Parlamentarnu skupštinu i Predsjedništvo BiH imaju pravo “veta” na sve odluke koje smatraju štetnim. Zbog toga je pogubno i štetno svako prekrajanje Dejtona, posebno kada to radi Milorad Dodik koji pričama o trećem hrvatskom entitetu u BiH, nezavisnosti i odcjepljenju Republike Srpske od BiH daje povod Komšiću da daje slilčne izjave i na mala vrata otvara proces razgradnje Dejtona i pokušaja novog Dejtona 2.
IZ NOVINARSKE REDAKCIJE U SKUPŠTINU: Vukanović je prepoznatljiv po svojim istupima

Poslednji smo protektorat pod upravom stranaca u Evropi i uporno tvrdim da su stranci izvor zla i da oni snose veliku, ako ne i najveću odgovornost za sve što nam se događa. Njima odgovara da su na vlasti ucjenjeni, korumpirani i pohlepni, sa kojima će lako manipulisati i koji će raditi u njihovom interesu, prodavati i zaduživati zemlju

Plašite li se da bi neko jednog dana mogao jednostrano proglasiti Dejton nevažećim, i do čega mislite da bi to dovelo? 

  • Dejton je rezultat unutrašnjeg kompromisa tri naroda i spoljnog dogovora i kompromisa velikih sila, i vjerujem da uskoro neće doći do promjena Dejtona, mada to mnogi priželjkuju. Zato Srbi treba da vode mudru politiku, da se trude da institucije u BiH i Republici Srpskoj funkcionišu, da ne bude tenzija i napetosti, i da ne dajemo povod za razgradnju Dejtona.

Koliko bliske veze Vučića i Dodika, koji se poslednje dve godine maltene ne odvajaju, koriste interesima Srba u RS? A koliko dobrim odnosima dve zemlje?  

  • To su interesne veze, od kojih običan narod nema velike koristi. Dodik je Vučić i Nikolića nazivao pobačajem i abortusom, dok je vodio kampanju Borisu Tadiću i DS-u, da bi nakon promjene vlasti promijenio ploču i počeo da se ulizuje Vučiću. Zbog selektivnog informisanja, Dodik u Srbiji ima određenu popularnost, ljudi misle da je on tobože nekakav borac za srpsku stvar koji se suprostavlja strancima, iako je njihova poslušna marioneta, i njegova podrška Vučiću zbog “patriotskog” potencijala i lažnog ugleda dobro dođe zbog Kosova, kako bi vlasti u Srbiji lakše završile posao koji od njih očekuju na Zapadu, a Vučić je gašenjem institucija Srbije u pokrajini već dosta uradio na izgradnji nezavisnog Kosova. Sa druge strane Srbija daje novac i kredite Dodiku i vlastima u Republici Srpskoj, pomagala je pred lokalne izbore 2016. lokalne vlasti u kojima je SNSD imao načelnika, a preko Prointera, MTEL-a i drugih firmi peru se desetine miliona maraka narodnog novca. Ipak, Vučić i Dodik se sigurno ne podnose, ali iz ličnih interesa jedan drugog pomažu. Nažalost, Srbi sa njima samo još više tonu i sve teže žive.

Zašto i dalje nema pravde za Davida?

  • Nema pravde za Davida Dragičevića, ali ni za Vukelića, Krunića, Đurovića i druge koji su ubijeni a ubice su i dalje na slobodi, nisu otkrivene niti procesuirane. Razlog je troma i zarobljena država, koja ne funkcioniše, kao i činjenica da možda iza nekih ubistava stoje osobe bliske ljudima na vrhu vlasti.

Sa kolegom Stanivukovićem iz PDP dosta dobro sarađujete, tu je i Jelena Trivić kao treći član tria mladih političkih lavova. Čini se da Vam činjenica da ne pripadate istim partijama ne smeta da zajednički organizujete akcije, mitinge…Kako to tumačite? I s tim u vezi…Koliko je bitno da se u BiH politiku uključi više mladih ljudi, čistih biografija?

  • Povezuje nas ideja i želja da promijenimo ne samo vlast, već cjelokupan nakaradni sistem koji je truo i uzrok je svih problema. Mladi ljudi imaju tu energiju i želju da mijenjaju i prave boljim društvo oko sebe, bore se za promjene, i možda smo zbog toga došli do izražaja. Nismo mi sami, ima tu još dosta novih i mladih ljudi, poput poslanika Zorana Vidića, koji čine taj novi talas koji treba da donese toliko potrebne promjene u Republici Srpskoj. Jako je važno da novi, mladi, neucjenjeni i nekompromitovani ljudi preuzmu poluge i naprave preokret. 

Po profesiji ste novinar, kolega. Iako ste u poslednje vreme više angažovani politički još uvek redovno punite tekstovim vaš blog. Koliko vam je novinarsko iskustvo pomoglo u politici? I koliko ste, ako ste, zažalili što ste iz novinarstva završili u politici?

  • Vrlo je važno novinarsko iskustvo za medijske nastupe i bez medija teško se može postati poznat i prepoznatljiv. Imao sam sreću da radim na BN televiziji, koja mi je dala punu slobodu da objektivno i istinito informišem javnost o problemima u Hercegovini, otvarao sam sve priče, nije bilo tabu-tema niti bilo kakve cenzure, i zahvaljujući toj šansi uspio sam postati prepoznatljiv. Blog ima više od 50.000 pratilaca i on je jako važan jer mi daje slobodu u djelovanju, mogu preko njega da namećem teme u javnosti. Kao novinar možete ukazati na problem, skrenuti pažnju, ali nemožete suštinski mijenjati društvo i uređenje, i zbog toga sam prestao da se bavim novinarstvom i ušao u politiku, ubijeđen da možemo i mi postati normalno društvo u kome će živjeti slobodni i srećni građani. Bio je veliki rizik ostaviti novinarstvo i dobar posao, ranije sam izbačen iz škole zbog kritike vlasti i sistema, ali uz puno muka i padanja trud i rizik su se isplatili. Čekao sam samo jednu šansu da prođem i dobijem legitimitet, znao sam da je neću prokockati. A i Čerčil, koji je takođe prvo bio novinar a kasnije političar i britanski premijer, rekao je da je novinarstvo dobar posao ako na vrijeme sa njim prestanete da se bavite.

Nedavno ste, kad pomenuh blog, bili u poseti rodnom selu Gavrila Principa koji je, u poslednje vreme, od heroja i borca za slobodu sve tri nacije, za dobar deo nesrpskih stanovnika BiH postao – terorista. Jesu li ideje Mlade Bosne zaista bile toliko uzaludne kada ih je poništio jedan građanski, istina krvavi rat? 

    • Nažalost, posle 100 godina djeluje da se nije puno daleko odmaklo u borbi za istinsku slobodu i život dostojan čovjeka 21-og vijeka. Zamislite da nas Gavrilo Princip sada gleda i vidi kako strani namjesnici, sa funkcije visokog predstavnika, upravljaju Bosnom i Hercegovinom, kako je narod zavađen i podijeljen, kako ljudi žive u bijedi i siromaštvu, iseljavaju se sada masovnije nego prije 100 godina tokom Austro-Ugarske aneksije BiH. Siguran sam da bi bio tužan, i da bi shvatio da je njegova, kao i žrtva ostalih članova Mlade Bosne i boraca za slobodu, bila donekle uzaludna jer smo sve uništili i upropastili slijedeći slijepe vođe koje nas vode u provaliju. Poslednji smo protektorat pod upravom stranaca u Evropi i uporno tvrdim da su stranci izvor zla i da oni snose veliku, ako ne i najveću odgovornost za sve što nam se događa. Njima odgovara da su na vlasti ucjenjeni, korumpirani i pohlepni, sa kojima će lako manipulisati i koji će raditi u njihovom interesu, prodavati i zaduživati zemlju, a ne u interesu običnih građana i države. Zato se ništa suštinski i ne mijenja od završetka krvavog građanskog rata na ovom prostorima, već 25 godina. No ništa se na silu nije moglo održati dovijeka, pa neće ni ova nenarodna bahata vlast. Pred zoru je najhladnije, i vjerujem da će se uskoro dogoditi promjene i napraviti veliki zaokret.

Preokret.info

Related posts

Leave a Comment